Već više od četrdeset godina, još od vrhunca Hladnog rata, iz Rusije se emitira zagonetni radio signal koji podjednako zbunjuje radioamatere, znanstvenike i špijune. Poznat pod svojom originalnom oznakom UVB-76, a kasnije prozvan "The Buzzer" (Zujalica), ovaj signal na kratkovalnoj frekvenciji 4625 kHz neprekidno emitira monoton zvuk zujanja, povremeno prekinut glasovnim porukama na ruskom jeziku, stvarajući auru misterije koja traje do danas.
Od Hladnog rata do digitalnog doba
Prvi zapisi o aktivnosti na frekvenciji 4625 kHz datiraju još iz kasnih 1970-ih ili ranih 1980-ih. U početku, stanica je emitirala samo niz kodiranih bipova. Međutim, 1992. godine zvuk se promijenio u karakteristično zujanje – oko 25 puta u minuti, svaki zujeći ton traje nešto više od sekunde – što joj je i priskrbilo nadimak "The Buzzer". Povremeno bi se čuo i zloslutni zvuk sličan sireni za maglu.
Tijekom devedesetih, monotono zujanje povremeno su prekidali anonimni muški i ženski glasovi, čitajući liste naizgled nasumičnih imena, riječi ili brojeva. Primjerice, 24. prosinca 1997. čula se poruka: "Ja UVB-76, Ja UVB-76. 180 08 BROMAL 74 27 99 14. Boris, Roman, Olga, Mihail, Ana, Larisa. 7 4 2 7 9 9 1 4." Varijacije u tonu i ritmu zujanja, kao i same glasovne poruke, potaknule su nagađanja da se unutar signala kriju tajne informacije.
Preokret 2010.: Tišina, selidba i Labuđe jezero
Misterij se produbio u lipnju 2010. kada je UVB-76 iznenada utihnula na otprilike 24 sata, da bi se potom vratila kao da se ništa nije dogodilo. U kolovozu iste godine uslijedile su nove pauze, a slušatelji su 25. kolovoza čuli zvukove koji su podsjećali na ljude kako se kreću po prostoriji i šuškaju papirima. Neki su čuli i signale nalik Morseovom kodu.
Najbizarniji događaj uslijedio je početkom rujna kada je stanica počela emitirati isječke iz baleta "Labuđe jezero" Petra Iljiča Čajkovskog. Ubrzo nakon toga, 7. rujna, muški glas objavio je novu oznaku stanice: "Mihail Dmitri Ženja Boris" (MDZhB), koja se od tada koristi umjesto UVB-76. Otprilike u isto vrijeme, vjeruje se da je odašiljač premješten s prvobitne lokacije. Radioamateri su originalnu lokaciju pratili do vojne baze blizu mjesta Povarovo, oko 30 km sjeverozapadno od Moskve. Nakon 2010., signal je postalo teže pratiti, a nove teorije sugeriraju da se emitiranje sada odvija s više lokacija, uključujući područja blizu Sankt Peterburga i Moskve, moguće blizu Pskova, uz estonsku granicu.
Svrha UVB-76 ostaje nepoznata, što je dovelo do brojnih teorija:
Vojna komunikacija: Mnogi vjeruju da je stanica dio ruske vojne komunikacijske mreže, možda za slanje kodiranih poruka postrojbama, podmornicama ili špijunima (kao tzv. "brojčana stanica").
"Mrtva ruka" (Dead Hand): Jedna od zlokobnijih teorija jest da je UVB-76 dio automatskog sustava "Perimetr", dizajniranog da pokrene nuklearni protuudar ako rusko vodstvo bude eliminirano u napadu. Prestanak emitiranja signala bio bi okidač.
Rezervacija frekvencije: Profesor David Stupples, stručnjak za elektroničko i radio inženjerstvo sa Sveučilišta City u Londonu, smatra da ruska vlada "gotovo sigurno" stoji iza signala. Jedna od mogućnosti je, prema Popular Mechanics, da jednostavno drže frekvenciju zauzetom. "Ako je ne koriste aktivno, netko će je prisvojiti," objašnjava Stupples. Neobično složeni signali i velika snaga odašiljača (procijenjena na tisuće vata) ipak sugeriraju više od pukog čuvanja kanala.
Ostale teorije: Spominju se i nadzor ionosfere, komunikacija s NLO-ima, daljinsko upravljanje vezano uz Černobil, pa čak i kontrola uma. Profesor Stupples osobno vjeruje da je najvjerojatnija svrha održavanje kanala kao sigurnosne mjere za komunikaciju u slučaju nuklearnog rata ili potpunog prekida nacionalnih komunikacija. "Ako je ruska vlada, ne bi bilo u miroljubive svrhe," dodaje.
Potraga se nastavlja
Iako je prvobitna lokacija u Povarovu napuštena (što su potvrdili urbani istraživači poput ruskog studenta Egora Esveeva, koji je pronašao napuštenu bazu i dokumente o prestanku operacija), signal MDZhB nastavlja emitirati. Online zajednice i radioamateri diljem svijeta, poput onih okupljenih oko web stranica kao što je Numbers Oddities, i dalje prate stanicu, bilježeći svaku promjenu i glasovnu poruku u nadi da će odgonetnuti njezinu svrhu. Andrus Aaslaid, estonski tehnološki poduzetnik, čak je postavio online stream stanice, privukavši stotine tisuća slušatelja.
Unatoč svim naporima i analizama, prava svrha UVB-76/MDZhB ostaje obavijena velom tajne. Kako zaključuje profesor Stupples za Daily Mail: "Mislim da bi cijela istina – i ništa osim istine – morala doći od same Ruske Federacije." Do tada, "The Buzzer" će nastaviti zujati, potičući maštu i nagađanja slušatelja diljem svijeta.
Nije to "jeziva ruska postaja", to su tzv. "number stations". Ima ih na svim krajevima svijeta, i emitiraju nizove brojeva, u zakazano vrijeme (podne, ili 18h, ili štagod). Pojavile su se nakon ww2, dobro je poznato da su ih koristili obavještajci, a neke očito postoje i danas.