Ljupčo Bojčevski (37), Skopljanin, jedini je zatvorenik u Sjevernoj Makedoniji koji služi četverogodišnju kaznu zbog "sudjelovanja u stranoj vojsci". Njegov je slučaj prvi takav povezan s ratom u Ukrajini, budući da je zakon donesen 2014. prvenstveno bio usmjeren na sprječavanje odlazaka na ratišta Bliskog istoka. Bojčevski je pred sudom priznao krivnju i izrazio kajanje zbog tromjesečnog boravka na ukrajinskom frontu, gdje se borio na ruskoj strani iz, kako kaže, osobnih uvjerenja "za bratski narod". Njegova priča, ispričana za Radio Slobodna Europa, otkriva mračni put od online regrutacije do brutalne stvarnosti rata. Sve je počelo praćenjem kanala na aplikaciji Telegram, gdje se prijavio još 2021. godine. Dvije godine kasnije uslijedio je poziv s ruskog broja. "Glas s druge strane upitao me je: 'Hoćeš li doći raditi za rusko ministarstvo?' I ja sam prihvatio", prisjetio se.
Put do Mariupolja bio je pomno organiziran. Iz Skoplja je autobusom otputovao za Beograd, odakle je zrakoplovom preko Istanbula stigao u Moskvu. Cjelokupnu logistiku, od kupnje karata do smještaja i transfera, vodio je misteriozni regruter, izvjesni "Musa". Bojčevski ga opisuje kao "vrlo strašnog Rusa" iz Federalne službe sigurnosti (FSB). "Bio je strah i trepet. Tamo sam vidio da radi čuda. Ni policija mu nije mogla ništa, ni vojska, nitko. Od Moskve do Mariupolja proveo nas je kroz stotinu kontrolnih točaka bez ikakvih dokumenata", svjedoči Bojčevski. Iz Sjeverne Makedonije izašao je 18. rujna 2023., a samo pet dana kasnije potpisao je ugovor o vojnoj službi s Ministarstvom unutarnjih poslova samoproglašene "Donjecke Narodne Republike".
Na tom putu nije bio sam. S njim je bio i njegov prijatelj, Skopljanin Toni Šegmanovski. Njih dvojica bili su jedini Makedonci u jedinici. Sudski spisi sadrže 57 fotografija s Bojčevskijevog telefona, a jedna od njih prikazuje ozlijeđenog Šegmanovskog kojeg je geler pogodio u glavu jer, kako tvrdi Bojčevski, nije nosio kacigu koja mu je bila prevelika. Sudbina Šegmanovskog završila je tragično, ali ne na ratištu. Nakon povratka u domovinu u prosincu 2023., njegovo je tijelo pronađeno u napuštenoj kući u skopskom naselju Aerodrom. Iako je obdukcija pokazala da smrt nije bila nasilna, upravo su podaci pronađeni u njegovom telefonu pokrenuli istragu koja je dovela do uhićenja i pravomoćne presude za Bojčevskog u svibnju 2024. godine.
Ključni dokaz protiv njega bio je upravo spomenuti ugovor, pronađen tijekom pretrage doma. Ugovor je bio sklopljen na godinu dana, a obećavao je mjesečnu plaću od 3000 €, iako iznos nije bio naveden u dokumentu. Prema ugovoru, trebao je biti obučen za pomoćnika strijelca na minobacaču. Iako se prvotno prijavio za zloglasnu skupinu Wagner, raspoređen je u Kaskad, rusku operativno-borbenu taktičku formaciju. "Prošao sam ubrzanu obuku i odmah su nas poslali na front. Neugodno mi je javno govoriti što sam sve vidio. Vidio sam kolege psihopate što rade. Stvarno loša zvjerstva, čak i nepotrebne stvari", kaže Bojčevski. Njegov boravak na frontu naglo je prekinut nakon samo tri mjeseca kada mu je ugovor raskinut zbog zdravstvenih problema – tromboze nogu i uvećanih limfnih čvorova.
Unatoč ovom slučaju, institucije Sjeverne Makedonije negiraju postojanje organiziranog novačenja makedonskih državljana, tvrdeći da se radi o izoliranim, individualnim slučajevima gdje su se pojedinci sami organizirali putem interneta. Ministarstvo vanjskih poslova navodi da nema informacija o sudjelovanju ili pogibiji svojih građana u Ukrajini. Ipak, postoji još jedan potvrđeni slučaj makedonskog državljanina koji je dobio uvjetnu kaznu od dvije godine nakon što je pokušao otići u Rusiju, tvrdeći da je bio izmanipuliran ponudom za posao. Ovi slučajevi stoje u suprotnosti s podacima ruskog Ministarstva obrane, koje je objavilo da se na ukrajinskoj strani borilo 79 građana Sjeverne Makedonije, od kojih je 26 navodno poginulo, 21 se vratio, dok su 32 i dalje aktivna na frontu.
Samo jedno pitanje. Da se borio na strani Ukrajine dali bi zapad dozvolio da bude osuđen.