Politika i sport žive u braku iz interesa: narodu je od rimskoga doba trebalo kruha i igara da ne bi tražio pogaču od vladara; sport je za to vrijeme stalna arena u kojoj vlasti vježbaju svoju (nad)moć. Kako bijaše u početku, tako je i sada. Sportu su, kako je pisao Thomas Bernhard u nadahnutoj knjizi "Uzrok", sve vlade u svako doba pridavale najveći značaj, i to s razlogom, jer sport zabavlja, omamljuje i zaglupljuje mase. "Tko je za sport, taj ima mase na svojoj strani; tko je za kulturu, ima ih protiv sebe." Austrijski pisac ispao je dobar prorok i u našoj zemlji: sport je, kad bi mu išlo, punio trgove, za korist politike; kad ne ide po planu i propisima, političke vlasti peru ruke od nečistih poslova koje ljubitelji sporta otkrivaju sa zgražanjem, a vlasti, i sportske i političke, sa strahom koji bi se sve kosturi mogli izvući iz ormara.