Stalno je izbjegavao ljude i mjesta koja su mu se činila opasnima. Ali
eto, na kraju ga je baš to i snašlo – ispričao nam je jučer anonimni
prijatelj Luke Ritza, čuvši vijest da je policija možda pronašla
njegova ubojicu. Prisjetio se vremena nakon Lukine nesreće na Mostu
slobode.
– Bio je zbunjen jer nije shvatio zašto su ga pretukli. Znao je da je
riječ o čistoj obijesti. Smetalo ga je kaj on sad mora ležati doma dok
se ova dvojica slobodni šeću gradom – otkriva Ritzov prijatelj.
Volio je Pipse i Gunse
Neki su iz Lukina društva raširenih ruku dočekali jučerašnju
informaciju o uhićenju osumnjičenih. Nekima ni to nije bilo dovoljno da
se umire.
– Čuo sam da su nekog uhvatili, ali sam u školi, pa nisam provjeravao.
Uznemiren sam. Sve se ponovno vraća...– rekao nam je jučer Jura, jedan
od članova grupe Shangri-la čiju je glazbu s bas- gitarom u ruci
donedavno upotpunjavao i Luka. Zajedno su bili i taj dan kad je Ritz
preminuo.
– Čuli smo se popodne. Bio je dobro i sretan jer ne mora piti tablete
protiv bolova. Nedugo nakon toga ponovno je završio u bolnici –
ispričao je Jura tužnu priču s Lukom. U pismu koje smo sinoć dobili
stajalo je:
– Volio je Tom Waitsa, Queen, Pipse, Gunse...Uživao je uz Rodrigezove,
Jarmushove, Cubrickove i Burtonove filmove. Bio je čovjek glazbe,
crteža, stripa. Jednostavno umjetnik – upoznao nas je s Lukom jedan od
najbližih prijatelja.
Čak i oni koji ga nisu dovoljno poznavali, uz Lukino se ime trznu iz
mirnog sna.
– Još samo malo! Ulovili su gadove, sad mora biti pravde! Jednostavno
mora – riječi su podrške, ali i ljutnje koje se šire internetom.
Prijatelji Luke Ritza povukli su se jučer u iščekivanje. Osluškivali su
kad će i potvrda vijesti koja će biti znak da napokon mogu bezbrižno
šetati gradom.
Stalno se okrećemo
Iako ne vjeruju da bi ih isti napadači tražili po gradu, priznali su
nam da se ipak pomalo boje.
– Nije nam ugodno. Stalno se okrećemo i čekamo kad će netko iskočiti –
priznao je Matko koji je s Lukom poslije upisa na fakultet planirao
otići na pivo.
Poslije toga možda bi po običaju završili u domu Ritzovih gdje su
uvijek odlazili prije nego izađu u Melin, Route 66 ili Cro art foto
klub.
– Išli smo k njemu doma. Uvijek je imal dobru sarmu, a i juha od piceka
nije bila za hitit – našalio se prijatelj. Sjećanja poput tih mirišu i
danas kada Luke više nema. Za njim nisu ostale omiljene kaubojke i
kožna jakna, koje je Luka ponio u grob.
Lukini prijatelji: Klonio se opasnih ljudi i sumnjivih mjesta
