Poraz Leile Topić nije u tome što bi konačno mogla shvatiti da je njezina politička opcija jedno golo i korumpirano ništa, nego je u tome što bi joj, možda, moglo sinuti da je njezin ceh, da su njezini kolege, da su umjetnici za koje je i s kojima je radila, jedno golo i korumpirano ništa
