Obilježava se 30. godišnjica nikada odigrane utakmice između Dinama i Crvene zvezde. Utakmica između nogometaša Dinama i Crvene zvezde trebala se u igrati 13. svibnja 1990. godine, ali tribine i teren maksimirskog stadiona postali su bojište. U dokumentarcu "Dinamo: Crvena zvezda – Domovinski rat počeo je na Maksimiru" svjedoci otkrivaju detalje kaosa na Maksimiru 1990. godine. Među njima je i general Mate Laušić koji je preminuo nakon moždanog udara.
Laušić je tada tada bio član policijskog stožera utakmice, a tih dana bio je zadužen za sigurnost grada. Bio je prisutan na svim važnim akcijama i na svim razgovorima. Mate Laušić u dokumentarcu je kazao da je uvijek želio biti policajac. "Kao policajcu koji je diplomirao na tartanu ispod sjeverne tribine Dinamova stadiona, meni je znala jakna, gornji dio, biti skorena od pljuvačke", kazao je Laušić. "Sjever je bio dosta zahtjevan za osiguranje zbog blizine navijača. Da nisi imao vizir na kacigi, od kovanica koje dolete i samo čuješ kako te zveknu po viziru, bilo bi više stradanja. Znala je završiti utakmica da nisam znao rezultat, a jedino što sam molio Svevišnjeg jest da bude prolom oblaka i da se ta masa razbježi svojim domovima", ispričao je tada.
Laušić je u dokumentarcu izjavio da je upravo dežurna služba bila ta koja bi najbolje znala što bi se u tom trenutku moglo dogoditi. "Dežurna služba bila je centar gdje su se skupljala sva operativna saznanja. Tamo su dolazile informacije iz gradskog SUP-a Beograd o kojem broju navijača je riječ, hoće li organizirano doći, kojim vlakom... Ja sam bio pomoćnik za grad i pomoćnik dežurne službe i sigurno bih imao takve spoznaje. Takvih spoznaja nije bilo", dodao je. "Ja uvijek kažem da uzroci nikada nisu u nekom pripremljenom napadu. Prvi oružani sukob bio je 13. 5. Vlak koji je iz Beograda dolazio s, mislim, oko 2000 navijača Crvene zvezde povlačenjem ručne kočnice zaustavljen je negdje u blizini autobusnog kolodvora", ispričao je.
Laušić je kazao da su policijske snage koje su trebale izvršiti prihvat tih navijača čekale na Glavnom kolodvoru. "Navijači Crvene zvezde izašli su iz vlaka i na Trnju napravili kaos", ispričao je Laušić. Dodao je da je odmah sjeo u vozilo i otišao u obilazak. "Ljutito sam reagirao prema zapovjedniku koji ih je sa svojim ljudima osiguravao: Zašto nisu energični?" kazao je.
Laušić je ispričao i detalje kada su navijači Crvene zvezde stigli na stadion. "Vidimo nekoliko navijača Delija, preskaču ogradu juga, silaze, trče do centra nogometnog terena i razvlače jedan transparent na kojem piše: 'Delije iz Knina'. Milicajci su došli i kao kokice su ih potjerali i vratili na jug. Vjeko i ja smo se pogledali i pitali zašto nekoga nisu digli – u policijskom žargonu – odnosno priveli. Što ih nisu priveli, zašto ih vraćaju natrag?" ispripovijedao je svoje iskustvo.
Na spoju istoka i juga, kako je kazao Laušić, bila su tri jarbola na kojima su uvijek isticane državna – jugoslavenska, republička i Dinamova zastava. "Ta grupa došla je i spustila hrvatsku zastavu i zapalila je. I opet se događa ista situacija kao i s transparentom. Milicija opet dolazi, pogase to i vrate ih na jug bez privođenja", dodao je. "Zašto ovi iz republičkog SUP-a nisu preuzeli vođenje i zapovijedanje kada su vidjeli da je sve otišlo k vragu", ispričao je Laušić o događajima iz 1990.
Više pogledajte u dokumentarcu "Dinamo: Crvena zvezda – Domovinski rat počeo je na Maksimiru"
Laušić je rođen u Sisku 8. lipnja 1949., školovao se u Zagrebu, gdje je diplomirao na Višoj školi za unutarnje poslove te potom i na Fakultetu kriminalističkih znanosti. U svojoj bogatoj policijskoj i vojnoj karijeri radio je u Ministarstvu unutarnjih poslova i u Ministarstvu obrane, gdje je bio dugogodišnji načelnik Uprave Vojne policije, za čiji je ustroj i razvoj posebno zaslužan. Tijekom ratne 1991. godine bio je šef osiguranja prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, što je posebno obilježilo njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao i cijelu vojnopolicijsku karijeru. Umirovljen je 30. prosinca 2002. godine u činu general-pukovnika, a za svoju uzornu i časnu službu odlikovan je nizom odlikovanja te medaljama Bljesak i Oluja.
I nakon umirovljenja nastavio je aktivno pridonositi razvoju i jačanju sigurnosnog sustava, bilo savjetovanjem i pružanjem usluga iz tog područja ili kao suautor knjiga na tu temu, a urednik je i knjige Vojna policija u Domovinskom ratu (1998.)
Laka mu zemlja.