Istra se proteklih desetljeća po mnogo čemu etablirala kao perjanica domaćeg turizma. U toj su regiji turistički profesionalci i javni sektor među prvima na Jadranu shvatili da nova vremena zahtijevaju novu, visoku kvalitetu, a davno su prepoznali potencijal istarske unutrašnjosti, dobre hrane, vina pa danas u tim segmentima drže standarde za ostatak obale. Zahvaljujući kultiviranim krajolicima, posebnom šarmu malih mjesta, obiteljskim kućama s bazenima, sve boljim vinima i maslinovom ulju, Istra je prije više godina od stranih gostiju zaradila i laskavi epitet hrvatske Toskane.
Ali, za istarske turističke profesionalce, nikad dovoljno dobro, uvijek može bolje. Zajedno s predstavnicima lokalne vlasti zaključuju da je vrijeme za novi, tzv. inteligentni turizam. Što to donosi, o čemu se radi, te, dakako, o drugim aktualnostima, razgovaramo s Denisom Ivoševićem, direktorom Turističke zajednice Istre, koja je nedavno u Rovinju organizirala Forum o urbanom planiranju i održivom razvoju turizma, s gostima iz inozemstva svjetskog renomea.
U Istri se predstavnici branše, gradonačelnici, načelnici općina, javnost... slažu da je vrijeme za prekretnicu u pristupu turističkom razvoju. Za početak, što se dosad pokazalo kao pogrešno, loše?
Istra je izradila i provela dva strateška dokumenata, Master plan razvoja turizma Istre 2004.–2012. te onaj iz 2015. – 2025. Osnovne smjernice artikulirane su putem odabranog modela razvoja koji se temelji na održivom i odgovornom. Jednoglasno je odabran model repozicioniranja i restrukturiranja koji uvažava specifičnosti Istre te se temelji na očuvanju našeg prostora kao ključnog resursa za osmišljeni i dugoročni razvoj turizma u suglasju s potrebama lokalnog stanovništva. Podizanje razine kvalitete smještaja, razine usluga i servisa, usvajanje novih znanja i vještina turističkog kadra u kombinaciji s 300 milijuna eura, koliko prosječno u Istri godišnje investira privatni i javni sektor tijekom proteklih dvadeset godina, činjenica je koja generira niz velikih, pozitivnih promjena u istarskom turizmu. Istra je i produžila turističku godinu, sada se jasno i mjerljivo razaznaju zimski mjeseci, predsezona, glavna sezona i posezona. Znači, ništa nije bilo pogrešno, jedino što su u procesu građenja Istre kao održive i odgovorne destinacije paralelno ispod radara prolazili procesi i trendovi koje nismo uspjeli kontrolirati i koji su danas prerasli u standardno, odnosno normalno stanje, što je jako opasno.
Mislite na bespravnu gradnju?
Da, prvenstveno mislim na veliki problem bespravne, nedozvoljene i neregularne gradnje u svim mogućim oblicima i formama. Od uzurpacije zaštićenih prostora, tj. parkova prirode do gradnje na pomorskom dobru, a poglavito na zelenim površinama izvan građevinskog područja. Također, od nedozvoljene gradnje i po kriteriju gabarita, odabranih materijala pa do samog vizualnog aspekta. Istodobno imamo problem bujanja same gradnje, tzv. nekretninske groznice. Govorim o, dominantno, višestambenim jedinicama s po četiri, šest ili više apartmana koji ni izgledom ni kvalitetom ni približno ne spadaju u skladan istarski prostor. Spomenuti forum koji smo održali u Rovinju o urbanom planiranju i održivom razvoju turizma organiziran je kao svojevrsno zagrijavanje i priprema za sve što će se u sljedećem periodu događati po pitanju promjene razvojnog modela Istre. Pritom, prvo će se izraditi lokalni planovi upravljanja destinacija uz izračun opteretnog kapaciteta, zatim će se izrađivati regionalni plan upravljanja, a povrh toga Turistička zajednica Istarske županije paralelno će raditi na viziji turizma Istre 2050.
Što očekujete, ili bolje rečeno, priželjkujete da ti dokumenti novoga iznesu na svjetlo dana ili možda da tek potvrde neke od poznatih činjenica?
Vjerujem da će nalazi i postavke iz planova upravljanja sugerirati da obustavimo kratkoročnu maksimizaciju profita građenjem višestambenih jedinica s dalekosežnim negativnim učincima i po turizam i po stil života i po prepoznatljive arhitektonske vizure Istre.
Mnogi smatraju da turizam ponajviše guši tzv. nekomercijalni smještaj, odnosno vikendice i stanovi za odmor.
S razlogom. Najneuređenija situacija po gotovo svim kriterijima leži upravo u nekomercijalnom smještaju. Od 2017., od kada, zahvaljujući eVisitoru imamo uniformirane pokazatelje, rast broja postelja u privatnom smještaju dramatičan je i nekontroliran. Pritom, nekomercijalni privatni smještaj u Istri te je godine imao 63.000 postelja da bi do danas dosegnuo čak 143.000 postelja. U komercijalnom privatnom smještaju, pak, 2017. smo imali 102.000 postelja, a sada 137.765. Ukupno, u svega osam godina u privatnom smještaju u Istri isproducirano je 115.000 novih postelja. Istovremeno, kampovi su narasli za samo 600 postelja, a hoteli za 1500 postelja i sada smo u situaciji da Istra ima najveći omjer broja postelja u privatnom smještaju u odnosu na broj stanovnika: u Istri je prosjek 2,2, Ibiza ima 0,5, Cancun 0,3, Mallorca 0,2, a Katalonija 0,02. Također Hrvatska ima najvišu stopu sezonalnosti 75%, a Grčka 69%, Turska 52%, Italija 46%, a, recimo, Španjolska 45 posto.
Pritom, i hotelima i kampovima ide neusporedivo bolje nego privatnom smještaju...
Apsolutno! U spomenutoj 2017. ukupni kapacitet kampova iznosio je 120.000 postelja, a realizirao je 9,8 milijuna noćenja. Lani su kampovi sa samo 600 kreveta više ostvarili 1,3 milijuna noćenja više, što je odličan rezultat. Hoteli, pak, imaju najdužu sezonu i imaju najveći multiplikativni učinak na cijelo gospodarstvo. Osim toga, najbolje se i najbrže pune oni najviše kategorije i najskuplji. Ne kaže se bez razloga da su hoteli kralježnica svakog turizma.
Zahvaljujući novim zakonskim rješenjima, protekle je godine broj ležajeva u privatnom smještaju ipak počeo padati, konkretno za deset tisuća duž obale. To je kap u moru s obzirom na kapacitet od šestotinjak tisuća kreveta samo u registriranom obiteljskom smještaju, ali može li se to smatrati početkom kraja apartmanizacije i kakve su brojke u Istri?
U Istri se intenzitet u komercijalnom privatnom smještaju lani smanjio, novih je postelja svega 500. Ali, nije se smanjio u problematičnijem dijelu, u nekomercijalnom smještaju gdje je registrirano ponovno više od 6000 novih postelja. U mnogim dijelovima zemlje dogodio se proces koji u ranoj fazi donosi preizgradnju i kreira masovni turizam, što je već ozbiljan znak za uzbunu. Ako se takvi trendovi ne zaustave na vrijeme, slijedi zrela faza preizgradnje i, u konačnici, fenomen prekomjernog turizma, tzv. overturizma. S viškom ponude u odnosu na potražnju ulazi se u lančane probleme, od pojedinih iznajmljivača do, kumulativno, lokalne mikroekonomije cijele općine. I tada, pored degradiranog i narušenog prostora destinacije, započinje završna faza, tj. banalizacija destinacije.
Prvo odustaju bolji gosti koji više nemaju komfor i kvalitetu koju su imali u početnoj fazi, a i vlasnici nekretnina se, suočeni s mogućnošću drastičnog pada cijene kvadrata, nastoje u što kraćem roku riješiti svog vlasništva. Nakon što se u cjelini izmijeni profil vlasnika, u destinaciju dolaze gosti koji su spremni platiti najniže cijene. Time se u svim segmentima ponude destinacije srozava potrošnja, jedinice lokalne samouprave primaju manje prihoda i ne mogu ponuditi isti komunalni standard ne samo za turiste već i za lokalno stanovništvo. Komunalne usluge paralelno poskupljuju, lokalno stanovništvo negoduje, protestira. Sve već viđeno u mnogim destinacijama Mediterana...
U Hrvatskoj, nasreću, još uvijek ne svjedočimo tako drastičnim scenarijima unatoč gužvama u nekoliko vršnih tjedana i sporadičnom nezadovoljstvu domaćih stanovnika. S oko pet milijuna gostiju godišnje, prekobrojnih zasad nema ni u Istri?
U Istri nismo dostigli razinu overturizma, ali moramo biti oprezni u sljedećim godinama kako ćemo upravljati rastom. Problem overturizma je ozbiljan i kad se pojavi, tad je situacija već nepopravljivo narušena. Trenutačno statistika kaže da u listopadu, studenom, prosincu te siječnju, veljači i ožujku Istra dnevno ima u prosjeku oko 8000 gostiju. U travnju, svibnju bude između 50.000 i 60.000 turista dnevno, u lipnju i rujnu 130.000 do 150.000 turista, a samo ih deset dana kolovoza bude po koju tisuću više od 300.000. Dakle, u šest mjeseci gotovo da i nema utjecaja turista. Također, u završnoj su fazi i lokalni planovi upravljanja i dosad nismo dobili nijedan alarmantan podatak vezan uz brojnost turista u odnosu na infrastrukturni kapacitet. Osim možda dijela koji se odnosi na odvoz smeća, no tu se radi o drugoj vrsti problema, a ne o overturizmu. Definitivno, u određenim dijelovima Istre zasad više imamo problema s već spomenutom preizgrađenosti nego s prekobrojnim turistima.
A kako bi trebao izgledati turizam budućnosti, koji u Istri nazivate inteligentnim turizmom?
Najveće aktivnosti trebale bi biti na značajnoj promjeni strukture smještajnih jedinica. Nekomercijalni privatni smještaj, gdje je podjednako kreveta kao u komercijalnom, u suštini je nepoznat termin u turističkoj terminologiji i u tom segmentu potreban je zaokret. Recimo, u nekim poznatim svjetskim regijama poput južnog Tirola u Italiji ili, recimo, cijele Švicarske strancima nije dozvoljeno, odnosno dozvoljeno im je pod precizno propisanim i kontroliranim uvjetima da svoje vikend-kuće iznajmljuju. Kod nas bi se dio komercijalnog privatnog smještaja trebao transformirati u male obiteljske hotele. Investicije u gradnju, dakako, ne smiju stati, no ključno pitanje je kakva nam ulaganja trebaju. Moramo maksimalno pažljivo birati investitore spremne na ozbiljne i dugoročne investicije, za razliku od onih koje interesira samo špekulativna gradnja i brza prodaja malih apartmana. Kontinuitet u održivom i odgovornom razvoju bit će prioritet nad prioritetima. To potvrđuje i nova generacija turista koji traže upravo takva iskustva i takve destinacije. Pred nama su brojna pitanja na koja moramo odgovoriti u nadolazećim godinama. Što ćemo učiniti po pitanju obnovljivih izvora energije i kako ćemo odgovoriti na nove energetske izazove? Kojom dinamikom ćemo se priključiti u sustav e-mobility, kojim mjerama ćemo štititi naše zelene površine i šume, hoćemo li na vrijeme spoznati problematiku našeg Jadranskog mora koji iz godine u godinu trpi sve više "napada", od onečišćenja iz rijeke Po, klimatskih promjena i betonizacije obale do sve agresivnijih invazivnih vrsta i sl. i kojem prijeti drastično opadanje kvalitete, a predstavlja primarni resurs u našem turizmu? Kako ćemo upravljati infrastrukturom i našim destinacijama u smislu održivog i odgovornog razvoja može nas kao destinaciju ili unaprijediti ili unazaditi i zato sve ovisi o tome koliko ćemo biti proaktivni.
Sadašnjih pet milijuna gostiju godišnje nije gornja granica budućeg istarskog turizma?
Nije, ta brojka može i treba rasti, ali svakako ne u srpnju i kolovozu.
Taj turizam sutrašnjice trebao bi biti unosniji od sadašnjeg?
Svakako. Procjenjuje se da istarski turizam sada uprihođuje otprilike trećinu od ukupnih 15 milijardi eura prihoda godišnje koje Hrvatskoj donose strani turisti. Konzultantske analize pokazuju da bi budući, novi turizam, usklađen s postulatima o kojima sam govorio, Istri godišnje trebao donositi milijardu eura više nego danas.
Istra je već uspjela deset posto turističkog prometa distribuirati u unutrašnjost, kakvi su planovi i perspektiva po tom pitanju?
Sredinom 1990-ih godina središnji dio Istre realizirao je svega 50.000 noćenja, a danas se približavamo brojci od gotovo tri milijuna noćenja! Uspješno smo integrirali središnji dio s priobaljem, otvoreno je puno novih radnih mjesta, a središnji dio Istre postao je atraktivan za mlade obitelji koje se vraćaju na imanja svojih "nona". Unutrašnjost Istre i dalje, dakako, ima potencijala, a već sada znamo i koje će se sve investicije u tom dijelu odviti u sljedeće tri godine. I to od nekoliko novih hotela u središnjem dijelu Istre, pa do povećanja i kvalitete i broja soba u nekim od postojećih hotela u tom dijelu naše regije. Trenutačno se gradi i pet vinarija od kojih bi dvije trebale biti gotove do kraja ove godine, a tri u 2027. Također, dogodine bi se u unutrašnjosti trebalo otvoriti i nekoliko novih, vrhunskih restorana, te dva nova atraktivna tartufarska posjeda.
Čini li vam se da bi nova istarska turistička formula bila primjenjiva za turizam cijele obale u sljedećim godinama i desetljećima?
Naša turistička formula nije izmišljena u Istri. Mi smo samo preuzeli stečena znanja i iskustva te smo skrenuli pozornost na negativne primjere nekih od najpoznatijih turističkih destinacija na Mediteranu koji nisu na vrijeme pokrenuli "izlječenje" te im je destinacija uvelike uništena. Upoznali smo se s različitim uspješnim primjerima iz ponajboljih europskih regija. Dobro smo ih analizirali, izdvojili najbolje prakse koje nam odgovaraju, nadodali dio našeg prilagođenog modela i formirali nešto novo, prilagođeno Istri. No, to je samo formula za uspjeh, projekt čini uspješnim njegova implementacija i realizacija. Ključan je protokol suradnje između privatnog i javnog sektora, koji u Istri funkcionira na zavidnoj razini, što samo znači da je Istra dobro posložena i organizirana regija. Da, takav pristup je primjenjiv i u drugim regijama, zašto ne?
Već dugo se govori da su novi hotelski kapaciteti ključ za prelazak s turizma obujma na turizam više dodane vrijednosti, zašto je taj disbalans u korist višestruko većeg kapaciteta obiteljskog smještaja u Hrvatskoj, u odnosu na hotelski, tako teško smanjiti?
Kada imate prereguliran zakon, kategorizacije i pravilnike za hotelski smještaj s jedne strane, a s druge nemate konkretnih podupirajućih olakšica, odnosno beneficija za hotele više kategorije kao, recimo, u Crnoj Gori ili Turskoj, onda imamo ovakvu realnost. U Istri od 500.000 postelja samo je njih 52.000 u hotelima i turističkim naseljima. S druge strane, kada imate obrnutu situaciju od prereguliranosti, možemo slobodno reći anarhiju po pitanju privatnog smještaja, onda zemlju zadesi apartmanizacija. U Istri od ukupno 500.000 postelja čak ih je 320.000 u komercijalnom i nekomercijalnom privatnom smještaju, odnosno čak 64 ukupnih kapaciteta. Prema svim parametrima i usporedbama, situacija bi trebala biti upravo obrnuta, s puno, puno više hotela, a jako malo privatnog smještaja.
Istra i Poreč su pred velikim događajem, otvaranjem novog Picala, što takav hotel znači za turizam regije?
Pical resort Valamar Collection nije samo najveća investicija u turizmu Hrvatske nego također jedan od složenijih turističkih koncepata na cijelom Mediteranu. Radi se o sinergijskom modelu odmorišnog i poslovnog turizma. Koliko mi je poznato, na Mediteranu nema baš puno sličnih modela, a poglavito ne kapaciteta 540 soba s pet zvjezdica kao što je slučaj s Picalom. Uz već postojećih 200 soba s pet zvjezdica u Poreču te značajnu orijentaciju na visoku gastronomiju – naime, Poreč će vrlo uskoro samo u okviru Valamara imati pet vrhunskih restorana, te uz porečko zaleđe s brojnim vrlo uspješnim vinarijama i novi Pical, mislim da ćemo u sljedećih pet godina svjedočiti kreaciji treće po redu "Grand Cru" zone u Istri.
Na hrvatskom...?
Doslovno, vrhunski vinograd. To je u vinskim krugovima poznat termin, koji bi, prepričano, značio zaokruženo, dobro posloženo i organizirano turističko područje koje osim vrhunskog smještaja nudi cijeli niz vrlo kvalitetnih iskustava i doživljaja. Pritom će porečka "Grand Cru" zona, sa svojim odmorišno-poslovnim konceptom, biti drukčija od postojeće dvije. Jedna takva zona je Rovinj sa zaleđem, Balama, Žminjom, Kanfanarom i Svetvinčentom, za koju možemo reći da ima najkvalitetniji smještaj u našoj zemlji. Ne čine je samo veliki Maistrini hoteli s pet zvjezdica, nego i nekoliko izuzetnih hotela s četiri zvjezdice te šarmantni mali obiteljski hoteli koji se pokazuju vrlo konkurentnima na Mediteranu. Rovinj je, inače, i jedini grad kod nas s čak tri restorana s Michelinovim zvjezdicama, a njegova arhitektura i prepoznatljiva silueta s pravom slovi kao najromantičniji grad u Hrvatskoj. No, vrijedi reći da prvo takvo "Grand Cru" područje nije kreirano u priobalju, već u središnjem dijelu Istre. Sjeverozapadna Istra već je niz godina poznata kao gastronomski najrazvijeniji dio naše regije. Na tom području otvorio se najveći broj jako dobrih novih restorana, ponajboljih konoba, iznenađujuće interesantnih, pravih agroturizama, impresivnih vinarija, boutique uljara, jako kvalitetnih vila s možda i najljepšim panoramskim vizurama Istre te je s tog prostora i krenula inicijativa prvih malih, obiteljskih hotela. Tu je niknulo desetak obiteljskih i tematskih boutique hotela, pozicioniranih ili kao wine hoteli, beer resorti ili kao lifestyle boutique hoteli. Svakako, nije čudno da upravo u tom dijelu Istre, a riječ je o širem području rijeke Mirne, sezona traje gotovo cijelu godinu, da i najzabačenija mjesta koja je teško pronaći na karti u svako doba imaju goste, i kad je kišno i kad je hladno i kad je ljeti prevruće.
Zakoračili smo u novu godinu, kakva se sezona nazire?
Ne bude li nekih globalnih ili drugih poremećaja na koje mi ne možemo utjecati, vjerujem da bi mogla biti otprilike kao i dvije posljednje turističke godine. Eventualni plus, barem što se Istre tiče, predviđam do jedan posto.
Ne znam jeste li uočili, ali cijene turističkih usluga u Hrvatskoj su u siječnju opet porasle u odnosu na prethodni mjesec. S obzirom na učestale prigovore i gostiju i stranih partnera na poskupljenja, hoće li to biti najveći ovogodišnji izazov u turizmu?
Kad se spustimo na dnevnu razinu i poziciju jednog turista, onda je logično njegovo pitanje: što mogu dobiti za svoj novac te je li to više ili manje u odnosu na neke konkurentne destinacije. Primjer iz Istre: i prije i nakon pandemije trend je da se najprije bukiraju oni najbolji hoteli ili vile ili kampovi s najviše zvjezdica i najvišim cijenama. Drugim riječima, dosadašnja iskustva govore da tamo gdje je uloženo u podizanje razine kvalitete usluga i servisa nema pritužbi na povećanje cijena. Dakle, gosti prepoznaju kvalitetu, znaju odmjeriti i usporediti, jasno im je što i koliko trebaju dobiti za svoj novac. Da nije tako, samo jedan klik na tipkovnici dovoljan je da se odluče za neku povoljniju ponudu. O čemu govorim, dobro ilustrira situacija s kampovima. Prema višegodišnjim analizama, Hrvatska je druga najskuplja kamping-destinacija u Europi. Istovremeno, Istra je od ukupno 404.000 više noćenja ostvarenih u 2025. nego tijekom 2024., čak 360.000 više ostvarila upravo u segmentu kampinga. Znači, cijena kad god ima uporište u kvaliteti, usluzi i komforu, nikad nije problem. Isto vrijedi i za cijelo ugostiteljstvo. Najbolji, odnosno najkvalitetniji restorani u Istri ili Hrvatskoj, koji su ujedno i najskuplji, nemaju problema ni s gostima ni sa željenim cijenama. Ti restorani su u cijenu uložili znanje, kvalitetu namirnica, kvalitetu usluga i servisa, a gosti to prepoznaju. Naš problem leži u tome što mi imamo jako puno, i previše, ispodprosječnih, sezonskih restorana koji i ponudom i cijenom narušavaju sliku domaće gastronomske scene.
Otvori KEKS Pay
