Sastavši se s premijerom, liječnici su dobili svoju satisfakciju, a dobili su i jamstva da će se njihovi zahtjevi definirani u prosvjedu i pripremama za štrajk ostvariti. Povećat će im koeficijente, dobit će Zakon o radno-pravnom statusu liječnika, po uzoru na Zakon o plaćama sudaca, i naizgled je riješena kriza u zdravstvu. Međutim, ona tek počinje jer Pandorina je kutija otvorena.
Liječnici su nositelji zdravstvenog sustava, ali predstavljaju 20 posto tog sustava. Medicinskih sestara i tehničara dvostruko je više, nositelji su zdravstvene njege i skrbi, a oni su na dnu liste zdravstvenih radnika u javnom zdravstvu kojima će se povećati koeficijenti – iza stomatologa, bolničkih farmaceuta, biokemičara, medicinskih fizičara, psihologa itd. Njihovi su sindikati već počeli oštriti mačeve jer ne žele ostati bez svog dijela kolača, a vide, kako kažu, da je model pritisaka i prijetnji znatno učinkovitiji od razgovora za stolom.
Imamo ozbiljan problem sa zdravstvom koje sprovodi zdravstvenu diktaturu na svjetskom nivou . Ne možemo ih podržat dok god se ne okrenu narodu i ne dignu svoj glas protiv vladajućih struktura koje bespogovorno slušaju. Posljedica njihove politike je veliki brojoj umrlih i nebrojeni slučajevi bolesnih i razboljelih u zadnje tri godine. HZJZ i Ministarstvo zdravstva su direktno krivi za smrt od cca 10 000 ljudi u zadnje tri godine .Prvo,nisu neovisne državne institucije, već rade po diktatu izvana. Drugo, nisu narodu ponudili preventivne i rane metode liječenja korone (tu spada ivermektin i ostalo). Treće, postojeći klinički postupci za liječenje su neefikasni i velikim dijelom pogoršavaju situaciju .Četvrto, nameću obavezno cijepljenje eksperimentalnim i neučinkovitim cjepivim protiv visoko zarazne bolesti u vrhuncu pandemije. Peto, žele cijepiti djecu, koja su najotpornija na bolest i trajno im narušiti prirodni imunitet. Sve u svemu, čine sve što mogu kako bi situacija bila što gora i kako bi što više ljudi umrlo. Da nisu ništa radili, bilo bi bolje.