Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Kritičari: Odvajanje nije prirodno i nema smisla Zagovornici: Odvojene škole praksa su u svijetu

Nakon što je lavina pokrenuta na međunarodnoj konferenciji udruge U ime obitelji, u javnosti se razvila debata trebaju li se u Hrvatskoj ponovno početi otvarati jednospolne škole. I dok rasprave traje, u Zagrebu već postoji jedna za djevojčice i dječake, osnovne škole Ružičnjak i Lotrščak
04. studenoga 2016. u 06:30 7 komentara 1045 prikaza
Škole
Foto: Damir Špehar/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Može li škola biti tek škola ili postoji muška škola i ženska škola? U javnosti se o ovom pitanju razvila prava debata nakon što je lavina pokrenuta na međunarodnoj konferenciji udruge U ime obitelji. I dok se vode sve glasnije rasprave, iza sina Lucije Murgić još je jedan tjedan u školi koju pohađa od rujna i kojom je, kako tvrde njegovi roditelji – prezadovoljan.

Nakon dvije godine u “običnoj” školi, ovaj je trećaš upisan u novootvorenu OŠ Lotrščak. Tamo su ga dočekali isti program, isti način rada, iste zadaće, iste slatke školske brige i problemi, no u klupama oko njega više nema – djevojčica.

Naime, dok traju polemike, dvije zagrebačke osnovne škole već rade po principu odvojenog obrazovanja za djevojčice i dječake. A kako ovaj model funkcionira u praksi, objasnila je Lucija Murgić, predsjednica Roditeljskog instituta za odgoj i obrazovanje (RINO) koji je osnovao OŠ Lotrščak i OŠ Ružičnjak.

– Sve je počelo suradnjom nekoliko obitelji koje su imale slične ideje. Povezali smo se međusobno, ali i s voditeljima sličnih projekata u Europi. Posjetili smo jednospolne škole u Španjolskoj, Poljskoj i Kanadi te smo odlučili preuzeti taj model – objašnjava Murgić te dodaje kako je RINO osnovan 2013., do sada je otvorio vrtić i dvije škole te okuplja stručnjake iz raznih područja.

Riječ je o neprofitnoj ustanovi koja okuplja roditelje, a iako zvuči neobično da upravo oni sami osnivaju škole, tvrde kako je obrazovanje njihove djece njihova odgovornost, ali i pravo. Ružičnjak su otvorili u rujnu prošle godine i trenutačno ga pohađaju 23 učenica od 1. do 3. razreda.

Kurikulum je istovjetan ostalim školama te prati program koji je propisalo Ministarstvo obrazovanja. Na nastavu se dolazi u osam sati, a drže je, kao i inače, učiteljice razredne nastave s dvije predmetne profesorice, za engleski i vjeronauk.

U školu se može doći i ranije jer postoji dežurstvo i prije sedam sati, a nakon nastave slijede ručak i provođenje slobodnog vremena u produženom boravku u kojem se djeca igraju, ali i uče. Na raspolaganju su im i izvannastavne aktivnosti poput dramske grupe, sportskih aktivnosti...

– Škola je drukčija po tome što njeguje osobni pristup djetetu kakav je, uostalom, preporučio UNESCO. Svako dijete ima mentora s ciljem razvijanja njegova punog potencijala – napominje Murgić te kaže da se posebno radi na usvajanju vrlina poput poštovanja, zahvalnosti i samokontrole.

Zato je, među ostalim, osmišljen kodeks oblačenja, pa su tako ove dvije škole među rijetkima s uniformama. OŠ Lotrščak, koju od rujna pohađaju 22 učenika od 1. do 3 razreda, slična je Ružičnjaku, uz razliku što je kod dječaka naglasak stavljen na fizičke aktivnosti.

– Sin nakon dva mjeseca u Lotrščaku s osmijehom ide u školu, voli svoje prijatelje, poštuje učitelja i već je nekoliko puta rekao da ne želi da ga igdje drugdje upišemo – govori ova majka četvero djece te objašnjava kako i ona i suprug shvaćaju razlike u načinu učenja, koncentriranja i prihvaćanja obveza između dječaka i djevojčica pa će svu djecu upisati u jednospolne škole.

Na pitanje postoje li uistinu tolike razlike da je potrebno odvojeno organizirati nastavu, spremno odgovara – apsolutno. Pritom ističe primjer kako je u Poljskoj otvoreno 20-ak takvih škola koje se danas smatraju uzorima drugima jer su njihovi učenici počeli ostvarivati bolje rezultate na državnim natjecanjima i ispitima i postizati bolji akademski uspjeh.

– Možda su takve škole kod nas novost, ali u svijetu one imaju dugu tradiciju te ih ima više od 500 u Njemačkoj, Finskoj, Australiji, Kanadi, SAD-u, Brazilu... Štoviše, 36 od 50 najboljih škola u Velikoj Britaniji su jednospolne, a ima i privatnih i državnih – ističe Lucija Murgić te napominje kako u Roditeljskom institutu ne smatraju da bi sve škole trebale biti jednospolne, ali da bi se roditeljima i djeci u Hrvatskoj, jednako kao i u svijetu, trebala dati mogućnost odabira.

RINO stoga planira otvoriti još škola, a primili su već više upita iz cijele Hrvatske. Također, organizirat će i kongrese s ciljem informiranja javnosti. Napominju kako su svjesni da je riječ o temi koja izaziva polemike, ali da jednospolne škole imaju znanstveno i stručno utemeljenje koje nema veze s ideologijom.

– Razlike između djevojčica i dječaka itekako su vidljive. Počevši od anatomije mozga i njegova funkcioniranja, preko hormona do različitog tempa sazrijevanja. Tu si i dominantni stilovi učenja te različite preferencije.

To u praksi vide i roditelji i učitelji, a postoje i znanstveni dokazi – govori ova liječnica po struci te dodaje da bilo kakvo polemiziranje odražava nepoznavanje tematike. Ističe i kako je dokazano da su djevojčice sklonije podcjenjivanju, pa su u ženskom društvu otvorenije, samopouzdanije te se češće zanimaju za prirodne predmete, matematiku i informatiku bez bojazni da će ih smatrati muškobanjastima.

 Čakovec: Odrasli u školskim klupama S 36 godina upisao sedmi razred osnovne škole 21.10.2016., Zagreb - Fora znanstvena radionica u OS Titusa Brezovackog u Spanskom.  DKS_56145572  Photo: RADOST DARUJE FORA RADIONICE Pokusi su super, želimo biti znanstvenici aplikacije U KORAK S TEHNOLOGIJOM Ne dozvolite da vam dijete uzaludno gleda u ekran: Ove aplikacije dobre su za učenje i kreativnost

S druge strane, dječaci se u jednospolnim školama ne moraju uspoređivati s djevojčicama koje ranije sazrijevaju, mirnije su i urednije. U mješovitim ih školama često smatraju “problematičnima” samo zato što im treba više kretanja.

– Na ovaj se način lakše oduprijeti i izazovu pretjerane i prerane seksualizacije te se djeci omogućuje da budu djeca. Manje su opterećena izgledom, a više usmjerena na školu – objašnjava Murgić i napominje da djeci ostaje dovoljno vremena za druženje s prijateljima suprotnog spola te je neopravdana bojazan da će imati problema sa socijalizacijom.

I bilo koja druga negativna kritika je, smatra, neutemeljena. Ipak, unatoč argumentaciji koja dolazi od osnivača jednospolnih škola, kritike ne jenjavaju, a glavni je argument da odvajanje djevojčica i dječaka nije prirodno. U životu nikad neće biti odvojeni, pa ne bi trebali biti ni u školama, tvrde.

– Odvojene su škole prije postojale zbog drukčijih društvenih uvjeta, ali danas više nemaju smisla, osim u slučaju vjerskih razloga – govori Melanija Slaviček koja već 33 godine radi kao dječji psiholog u školi.

Od toga se 22 godine bavi posebnim programom za darovite koji se temelji upravo na zajedništvu i integraciji djece različite dobi, spolova... Dokazano je, tvrdi, da su djeca u takvom okruženju uspješnija. A osim od pojedinih psihologa, kritike dolaze i iz drugih škola, pa čak i iz jedne “muške” koja je to postala “nenamjerno”.

Elektrostrojarsku obrtničku školu u Zagrebu, naime, pohađa 700 učenika i tek 30 učenica. Školi je cilj to promijeniti pa organizira posebna događanja kojima nastoje privući učenice, jer tvrde kako je radna atmosfera bolja u mješovitim razredima.

– Dečki su pred djevojkama čak i pristojniji, a ljubav, ako se i dogodi, treba samo podržati. Sigurno nećemo djeci braniti da se vole. Predrasude trebamo razbijati na svakom koraku, a ne ih stvarati u školama. Ne treba umjetno raditi razlike između djevojčica i dječaka tamo gdje ih nema – govori Anto Delač, ravnatelj škole u kojoj već godinama radi i jednak broj profesora i profesorica baš s ciljem suzbijanja razlika. 

>> Bartulica: Ako su ljudi vjernici i porezni obveznici, imaju pravo odlučiti kako će škola izgledati

Skupili smo chefove Fuliranja
ADVENTSKA ČAROLIJA
Skupili smo chefove Fuliranja: Ovo su majstori adventskih delicija koji za vas spremaju street food čuda
  • Avatar abakus
    abakus:

    Škole u kojima su djeca odvojena po spolovima su bedastoća. Kratko i jasno. Svoje dijete nikad ne bih dao u neku takvu školu. No kako živimo u demokraciji, i takve škole treba dozvoliti, ali samo u privatnom sektoru. Pa tko ... prikaži još! voli, nek izvoli... platiti za to.

  • Nini istrijan:

    Dovedite vase prijatelje Mule iz Afganistana jer oni imaju najvise iskustva sa jednospolnim skolama.Svuhet ide naprijed a mi naravno moramo biti nesto posebno pa se nedamo nego sve brze unazad ka milom srednjem vijeku !!

  • Luka1710:

    Prvo, nije kurikulum, nego kurikul, ali to je manji problem. Jednospolne škole ne bi trebale biti problem, ali neka budu privatne, tko hoće neka šalje djecu ondje. Što se tiče boljih rezultata, za početak treba pravilno obrazovat roditelje i buduće ... prikaži još! roditelje da budu svjesni grešaka koje rade u prvih nekoliko godina djetetovog života, ako uzmemo u obzir da se 50% sinapsi razvija do pete godine života. Ako hoćemo imat kvalitetno obrazovanje, onda trebamo krenuti od početka, ranom stimulacijom djece, i onda uvest module u gimnazije da učenici sami biraju što žele slušat. To je ono što treba biti državno, a sve ostale oblike školovanja dozvolit, pa neka budu na tržištu.