Mali modularni reaktori, podmorski električni kabel do Italije, energetske mjere, Petrokemija, stipendije za obrtnička zanimanja, poduzetništvo i brojne druge teme bile su predmet našeg razgovora s ministrom gospodarstva Antom Šušnjarom (DP).
Godina je dana vašeg mandata, što smatrate najvećim postignućem?
Izdvojio bih tri ključne stvari. Prvo, podizanje praga za ulazak u sustav PDV-a na 60.000 eura. Nije bilo važnije teme za mikro poduzetnike u Hrvatskoj i, iskreno, mislim da se s tim nešto kasnilo. Troškovi su zadnjih godina rasli, a kao država nismo dovoljno brzo reagirali podizanjem praga, što je negativno utjecalo na konkurentnost onih koji su kralježnica hrvatskoga gospodarstva. Srećom, premijer je imao razumijevanja i podigli smo prag. Mogu sad ekskluzivno reći da ćemo kao koalicijski partneri zatražiti dodatno podizanje praga na 100.000 eura od 2027. godine. Ne vidim zašto bi netko bio protiv jer je to, uostalom, i preporuka Europske komisije. Kao drugo, ističem rad na tome da Hrvatska bude bolje mjesto za poslovanje. Donijeli smo nekoliko ključnih zakona, poput Zakona o poticanju ulaganja, kojim investitorima nudimo cjelovit paket potpora i olakšica, te Zakona o državnoj potpori za istraživačko-razvojne aktivnosti, koji omogućava dodatne porezne olakšice za istraživanje i razvoj. Akcijskim planovima u ovih godinu dana proveli smo administrativno rasterećenje gospodarstva u vrijednosti od 206 milijuna eura. Želja mi je bila promijeniti i klimu prema gospodarstvenicima, skromno se nadam da sam u tome barem nešto uspio. Moja vrata otvorena su svima koji žele otvarati radna mjesta u Hrvatskoj. U ovih godinu dana obišao sam brojne pogone, primio niz potencijalnih i trenutačnih ulagača, mogu reći da sad već imamo ozbiljnih industrijskih priča, ne mogu ih sve spomenuti, ali nabrojit ću neke: Jabil u Osijeku, FACC u Jakovlju, Knauf u Novom Marofu, zajedničko ulaganje Siemensa i Končara te FEAL ulaganje u proizvodni pogon u Karlovcu. Značajno smo narasli na investicijskoj karti Europe. Javnosti je malo poznato da tvrtka TT Kabeli pokreće 100 milijuna eura vrijednu investiciju u Zaboku, a učinit ćemo sve da pomognemo i Iskri pronaći 200.000 kvadrata za novi proizvodni pogon. To je hrvatska industrija kakvu je vidimo u budućnosti – inovativna, konkurentna i održiva. Treća ključna stvar je energetika. Nakon niza godina donijeli smo kadrovska osvježenja, zatvorili "rupe", odnosno upražnjene pozicije u HERA-i. Godinama se govori o geotermalnoj energiji, ali mislim da smo napokon pronašli model da započnemo s prvim privatnim projektima, a u Velikoj Gorici uspješno su okončani istraživački radovi za toplinarstvo koje financiramo pomoću europskih fondova. Napokon pratimo i suvremene energetske trendove, pokušat ćemo staviti Hrvatsku na nuklearnu kartu svijeta, osnovana je radna skupina koja je okupila većinu onih koji u državi nešto znaju o tome. To su znanstvenici sa svih relevantnih fakulteta i instituta. Potaknuli smo i osnivanje diplomskog studija nuklearnog inženjerstva na FER-u. Zahvaljujem ministru obrazovanja Fuchsu na razumijevanju za njegovo financiranje i dekanu Bilasu na angažmanu i potpori toj inicijativi.
Najavili ste snažniju orijentaciju prema malim modularnim reaktorima (SMR). Dokle ste došli s tim? Hoćete li uskoro izaći s nečim konkretnim?
Već četiri desetljeća suvlasnici smo Nuklearne elektrane Krško (NEK), koja nam osigurava oko 16% ukupne potrošnje električne energije. Svojevremeno smo imali i znanje i ambiciju za nove elektrane, a želja mi je da kao nacija povratimo to samopouzdanje. Naši susjedi krenuli su s pričom o novom reaktoru, praktično na pragu Zagreba, ali nisu do kraja bili jasni žele li nas ili nekoga drugoga kao partnera. Nama je ključno zaštititi postojeća prava i svoje interese u Krškom. Otvoreni smo za daljnju suradnju, ali idemo i samostalno s malim modularnim reaktorima koji su u skladu s povećanjem udjela čiste energije u energetskom miksu do 2050. godine. Radna skupina pri kraju je sa zakonodavnim dijelom, imamo prijedlog zakona i relativno brzo ćemo ga predstaviti zainteresiranima putem javnog savjetovanja.
Stručna javnost bila je dosta skeptična kad je riječ o mogućnosti realizacije nuklearnih projekata u Hrvatskoj, što kažete na te kritike?
Kritike nisam primijetio, više pratim što rade druge zemlje, primjerice naši susjedi. Mađarska potpisuje sporazume o razumijevanju po pitanju nuklearne energije od istoka do zapada. Kreće nova utakmica, pogotovo kad je riječ o malim modularnim reaktorima, a Hrvatska neće ovaj put gledati sa strane. Pitanje nuklearne energije je i pitanje nacionalne sigurnosti, kao i pitanje sigurnosti opskrbe energijom. Ne bih htio da nam se dogodi španjolski scenarij (ispad sustava u svibnju ove godine, op. a.) ili nešto gore.
Govorili ste i o gradnji podmorskog električnog kabela s Italijom. U kojoj je to fazi i tko sve sudjeluje u tom projektu?
Najprije bih napomenuo da su Italija i Grčka u svibnju ove godine potpisale memorandum o razumijevanju, a cilj mu je razvoj nove interkonekcije dviju zemalja. To je na tragu i cilja EU o boljoj povezanosti susjednih zemalja. I Hrvatska mora težiti boljem povezivanju sa zemljama s kojima su interkonekcije slabe ili uopće ne postoje. Italija je jedna od tih zemalja. Projekt je u idejnoj fazi, ali kreće se i prema realizaciji. Obavljen je i prvi razgovor s talijanskim ministrom Frattinijem. Takav projekt bio bi od strateškog interesa za Hrvatsku te bi ekonomski optimizirao investicije u mrežu te pridonio energetskoj sigurnosti. Općenito, domaći energetski sektor godinama je bio zarobljen između interesnih lobija i nedostatka vizije, postali smo zatvoreni za inovativne ideje. Čak nam je i struka postala interesno orijentirana, nevezano za koji sektor. Kao ministar moram naglasiti da je gotovo nemoguće od javnih tijela kao što su instituti dobiti neovisno mišljenje koje nije interesno usmjereno.
Kako komentirate aktualne podatke da potražnja za plinom u EU opada, dok se istovremeno šire LNG kapaciteti? Kakva je strategija Hrvatske?
Pada potražnja jer europska industrija zastajkuje, pogotovo sektori koji su veliki potrošači energije. Nije to sretna vijest, kako na prvu možda izgleda, iako smo učinili ogromne korake prema povećanju udjela obnovljivih izvora u energetskom miksu. Plin je energent tranzicije i kao takvoga ga vidi i EU. No Hrvatska planira maksimalno iskoristiti svoju geopolitičku poziciju te će biti vrata za ulazak LNG-a na kontinent. Energetsko smo čvorište, širimo infrastrukturne kapacitete prema Sloveniji i Mađarskoj te ćemo biti važan temelj otpornosti srednje i istočne Europe.
Više puta ste spominjali zelenu tranziciju, što se konkretno poduzima kako bi obnovljivi izvori energije doista postali dominantan izvor energije u Hrvatskoj i je li to uopće cilj?
U ožujku smo usvojili revidirani Nacionalni energetsko-klimatski plan (NECP), jedan od ključnih dokumenata za razvoj sektora "obnovljivaca". Moj je stav da neke vrste obnovljivih izvora energije više nema razloga poticati javnim novcem jer su tehnologije drastično pojeftinile i povrat investicije po tržišnim uvjetima realizira se do pet godina. S druge strane, određene vrste obnovljivih izvora energije u kojima Hrvatska ima značajan potencijal, poput geotermalne energije, zahtijevaju javnu potporu u poticanju jer su investicije i rizici istraživanja veliki. Nama je u interesu imati takvu obnovljivu tehnologiju koja proizvodi 0-24 sata, smanjuje ulaganja u mrežu, a nije ni prostorno invazivna. Da plastično objasnim, jedna tehnologija nam omogućava vožnju 2880 na sat, a geotermalna 8765 na sat. Pa kad se to stavi u korelaciju te uvaže manja ulaganja u mrežu, bez obzira na javnu potporu, geotermalna energija postaje priuštivija. Slično je i s proizvodnjom zelenog vodika, koji za nas može biti izrazito zanimljiv. Uskoro raspisujemo natječaj i za baterijske sustave za pohranu energije proizvedene iz obnovljivih izvora. Već sam istaknuo da smatram kako je važnije jeftinije i održivije pojačati ulaganja u baterijske sustave nego pokrenuti velike investicije u mreže kako bi se ona prilagodila rastućim kapacitetima iz obnovljivih izvora. To nije ekonomski optimalno, a utjecalo bi na rast cijena električne energije za industriju i poduzetništvo. Bez obzira na to što o tome govorili glasnogovornici određenih lobija, primjerice i u Hrvatskom saboru.
Više ste puta istaknuli stratešku važnost Janafa. Postoji li konkretan plan za širenje njegovih kapaciteta i tržišta?
Janaf mora osnažiti svoju tržišnu poziciju, ali tako da optimalno proširuje svoje kapacitete. Istovremeno mora ulagati u diverzifikaciju kao jedino jamstvo održivosti svog poslovanja. Moram nešto naglasiti, budućnost Janafa ne mogu biti i nisu hoteli ili turizam, već održivi energetski projekti. Volio bih da se malo zatome ega te da krenemo u snažniju suradnju HEP-a i Janafa. Ne postoje razlozi da se ne intenziviraju razgovori i ne krene u zajedničku realizaciju investicija jer su brojni sinergijski efekti te suradnje.
Spominjali ste mogućnost da Hrvatska preuzme udio u srbijanskom NIS-u. Koliko je to realno i što bi to značilo za Hrvatsku? Jesu li tu napravljeni neki konkretni koraci?
To je bila i moja poruka srbijanskoj javnosti. Mi, sada to mogu reći, prije dvadesetak godina nismo donijeli dobru stratešku odluku za našu naftnu kompaniju. Neki su prodavali obiteljsko srebro, a danas je došlo vrijeme da se širimo i idemo u akvizicije u regiji. Čini se da, gledajući sankcije, nisu ni u Srbiji donijeli najbolje odluke ili barem održive za vlastitu naftnu kompaniju, ali sad imaju priliku za novo miješanje karata. U slučaju NIS-a i Janafa mogu reći da je riječ o prirodnoj poslovnoj simbiozi dviju kompanija koje već uspješno surađuju. Janaf nema ambiciju dominacije ni interesa za maloprodajno tržište, već želi dugoročno zaštititi vlastite poslovne interese, koji su komplementarni s interesima NIS-a. Drugi zainteresirani koji se pojavljuju nemaju tako iskrene i jednostavne namjere. No na srbijanskim je vlastima da donesu tu odluku – naša ruka je pružena, na njima je hoće li je prihvatiti ili ne.
Kakva je suradnja s drugim državama članicama EU na energetskom planu? U kojim ste inicijativama sudjelovali?
Prošli tjedan susreo sam se s povjerenikom za energetiku Jørgensenom i predstavio mu kapacitete hrvatske infrastrukture u kontekstu potreba naših susjeda. Solidarni smo, spremni pomoći i pružiti energetsku sigurnost, odnosno osigurati opskrbu naftom i plinom u kapacitetima koji su potrebni našim susjedima. Naše kompanije su pouzdan partner, a Hrvatska je uvijek dobronamjerna i otvorena za suradnju. Sloveniji, Mađarskoj i Slovačkoj nudimo isporuku nafte i plina u količinama koje su im potrebne i po konkurentnim cijenama. Stoga mi je posebno drago što je povjerenik Jørgensen, odnosno Europska komisija uvažila naše argumente i ovaj tjedan objavila da su hrvatski infrastrukturni kapaciteti dovoljni za potrebe naših susjeda. Nema više razloga za neke nepotrebne iznimke koje su samo izlika za nastavak ovisnosti EU o ruskim energentima.
Kakva je budućnost energetskih paketa, odnosno dokad mjere mogu trajati?
Ukupna vrijednost svih dosadašnjih paketa pomoći doseže 8,3 milijarde eura, što jasno pokazuje koliko nam je važna briga za svakoga građanina u izazovnim vremenima. Novi paket mjera na snazi je do listopada i građanima sigurno neće poskupjeti računi za električnu energiju, plin i toplinsku energiju. Dokad će trajati? Vlada će do početka listopada analizirati stanje s cijenama i donijeti konačnu odluku. Ministar financija stalno govori o nužnosti kontrole rashodovne strane proračuna te da ne možemo zauvijek sufinancirati potrošnju energije. Njegovi argumenti katkad imaju težinu, pogotovo jer subvencioniramo i potrošnju energije milijuna stranih turista koji dolaze u Hrvatsku ili vlasnika nekretnina za odmor. Ministarstvo financija izradit će registar stanovništva na temelju kojega ćemo pružiti pomoć onima kojima je ta pomoć stvarno i potrebna.
Od jeseni je proširen broj proizvoda pod cjenovnim ograničenjima. Ima li naznaka da će te mjere biti ukinute ili proširene?
Pomno pratimo stanje na tržištu, razgovaramo sa svim uključenim dionicima i donijet ćemo mjere koje su u najboljem interesu građana, pogotovo onih najranjivijih. No želio bih istaknuti jednu našu mjeru koja je pomalo prošla ispod radara, a revolucionirala je kontrolu cijena trgovaca. Moraju javno objavljivati cijene svih proizvoda, kao i njihove promjene, sve u strojno čitljivim podacima. Spominjalo se u dijelu javnosti da trebamo uvesti izraelski model, a zapravo smo omogućili i veću razinu transparentnosti putem ovog našeg modela. Već sad imate niz aplikacija koje vam donose usporedbe cijena trgovaca, analize akcija i slične, praktično na dnevnoj razini. Nedavno sam tako na društvenim mrežama vidio da se i Nenad Bakić angažirao te pripremio besplatnu aplikaciju koja omogućava jednostavnu pretragu po svakoj trgovini i svakom gradu. Pozivam sve građane da skinu tu ili slične aplikacije i da prate i uspoređuju cijene na dnevnoj bazi. To je najučinkovitiji alat protiv podizanja cijena. Informiran i osviješten potrošač ima ključnu ulogu u regulaciji tržišta.
Uz Petrokemiju se dugo vezala tema neizvjesnosti. Gdje smo danas?
Već je poznata priča o povećanju temeljnoga kapitala i situaciji u kojoj smo bili kad sam preuzeo Ministarstvo. Uspjeli smo, višemjesečnim pregovorima, uvjeriti turske investitore na potpisivanje novog dodatka ugovoru o dokapitalizaciji kojim smo zadržali 25% + 1 udjel u društvu te dobili nakon dugo vremena člana Uprave koji u ime države sudjeluje u odlukama. Naravno, to nije riješilo neizvjesnost u kojoj se nalazi tvrtka. Nažalost, to je tema cjelokupne petrokemijske industrije u Europi, ali očekujemo da se krene u modernizaciju postrojenja i proizvodnih procesa te pojačaju tržišne aktivnosti. Aktivno pratimo sve što se događa u tvrtki i, eto, mogu reći da je korak u dobrom smjeru najavljeni izlazak na tržište obrambene industrije i ideja ponovnog pokretanja proizvodnje amonijevog nitrata, ovog puta za vojni eksploziv.
Pregovori za ulazak u OECD daleko su odmaknuli, očekuje se skori ulazak naše zemlje u tu organizaciju. Što će konkretno Hrvatskoj donijeti članstvo u OECD-u?
Niz koristi. OECD je dobar poticaj da se promijenimo nabolje, odnosno uvedemo bolje prakse u upravljanju javnim politikama, provedemo reforme koje dodatno jačaju pravnu sigurnost, transparentnost i učinkovitost javne uprave. S druge strane, članstvo u OECD-u povećava atraktivnost Hrvatske kao investicijske destinacije; to se pokazalo u svim državama koje su prije ulazile u tu organizaciju. Investitori članice OECD-a percipiraju kao stabilne, predvidljive i pouzdane. Posebno očekujem veći interes iz zemalja Dalekog istoka, poput Japana ili Južne Koreje, čije kompanije osobito pozitivno gledaju na članstvo u OECD-u prilikom investiranja. Već imamo nekih naznaka interesa u tom smjeru.
Govorimo o rastu BDP-a, ali što je s radnom snagom? Stranih radnika je sve više, poslodavci ističu da su potrebe za njima još i veće. Što nam nosi budućnost? Hoće li postotak stranih radnika još rasti?
Na početku svog mandata rekao sam da vjerujem kako ćemo do kraja mandata ove Vlade postići 82 posto razvijenosti te da će to biti točka preokreta. Naime, dok god je razlika između Hrvatske i drugih razvijenijih zemalja EU velika, imat ćemo iseljavanja ili nedostatak motiva za povratak. Kad se približimo istom stupnju razvijenosti, odnosno prebacimo spomenutih 80 posto, tada će biti manje materijalnih razloga za napuštanje domovine, odnosno razina plaća i drugih uvjeta motivirat će Hrvate na povratak. Za to nam trebaju strani radnici u značajnom broju. Kako drukčije postići višu razvijenost ako nemate s kim raditi? To su činjenice, to je domoljublje i borba za Hrvatsku, to je borba za ostanak i povratak naših ljudi. Borba za bolje zdravstvo i mirovine svih nas jer trebamo više uplata u fondove. Sve drugo je populizam. Granice ne možemo zatvoriti. S druge strane, to ne znači da ne možemo i ne trebamo imati dobre uvjete za ljude koji dolaze u našu zemlju. Ministar Šipić u svom resoru radi na povratku naših iseljenika iz južnoameričkih zemalja, olakšavaju se procedure. No za radnike iz dalekih azijskih zemalja trebamo ipak strožu provjeru dokumenata s kojima dolaze, od vozačkih dozvola do potvrda o cijepljenju protiv bolesti koje su kod nas nestale. Trebamo također više službenih i neslužbenih inicijativa za učenje našeg jezika i kulture. Volio bih, primjerice, da se i Katolička crkva intenzivnije uključi u integraciju i rad sa stranim radnicima koji dolaze u Hrvatsku.
Postoje li inicijative da se domaća radna snaga više približi realnim potrebama na tržištu, npr. u građevini ili ugostiteljstvu? Tada bi bilo i manje potreba za strancima.
Napravili smo tu velike promjene, barem u mom resoru. Od jeseni krećemo s projektom jačanja strukovnog obrazovanja putem modela naukovanja za obrtnička zanimanja vrijednim 60 milijuna eura. Cilj nam je potaknuti upis u strukovne škole, odnosno zanimanja usklađena s potrebama tržišta rada. Ključna aktivnost projekta je financijska potpora gospodarskim subjektima koji omogućuju naukovanje učenicima, ali financirat ćemo i troškove rada mentora, nabave opreme potrebne za izvođenje praktične nastave te naknade učenicima. Nevjerojatno mi je bilo da su prije pet godina ukinute stipendije za obrtnička zanimanja, i to u situaciji kada nam je gotovo 50 posto zanimanja u sustavu vezanih obrta deficitarno, kad svakodnevno kao građani osjećamo manjak majstora ili obrtničkih usluga. Stipendije smo vratili, 2400 eura godišnje, i ove godine ćemo stipendirati 711 učenika. Jučer su prve stipendije dodijeljene u Splitu, a dalje nastavljamo po cijeloj Hrvatskoj.
Kakva je situacija u odnosu Ina-MOL? RH još nije platila ogromnu odštetu MOL-u za gubitak na arbitraži, a kamata se svakodnevno računa.
U kontekstu Ine, najviše me, kao ministra, zanima konačni završetak projekta modernizacije te daljnja realizacija ulaganja. Što se tiče odnosa među suvlasnicima, odnosi ne mogu biti idealni kad jedan suvlasnik redovito podnosi tužbe protiv drugog, ali pokrenuli su se napokon razgovori. Hrvatska država ima svoje alate i adute u tim razgovorima.
Što biste voljeli ostaviti kao osobni pečat do kraja mandata?
Na prvome mjestu naveo bih industriju. Volio bih pridonijeti da značajnije podignemo industrijsku proizvodnju i neto izvoz. Spomenuo sam trenutačne investicije, imamo ih u najavi još i vjerujem da će zapuhati novi vjetrovi u domaćoj industriji. Želim ojačati temelje našega gospodarstva ulaganjem u znanje i ljude. Imamo tu nekoliko inicijativa i EU projekata koji su usmjereni na upravljačke kapacitete malih i srednjih poduzeća, njihovu otpornost, digitalnu transformaciju i rast na međunarodnim tržištima. Želio bih, kao ministar, otvoriti raspravu i o EU fondovima i kako ih koristimo u kontekstu razvoja gospodarstva. Živimo u zlatna vremena njihove dostupnosti i visine sredstava, ali neće tako uvijek biti. Moramo ih strukturiranije usmjeravati prema industriji visoke dodane vrijednosti. Isto tako, iskoristio bih i trenutačnu situaciju vezanu uz promjenu prioriteta za obrambenu industriju. Domovinski pokret predložit će uspostavljanje posebnog fonda kojim bi se iz nacionalnih sredstava izravno pomagao razvoj domaće obrambene industrije, pogotovo njihovih inovativnih projekata. Kada je u pitanju energetika, otvorili smo prostor za nuklearnu energiju, nešto što se nitko nije nadao niti je na to računao, a sad govorimo čak i o ponovnom pokretanju studija te domaćoj agenciji za nuklearnu energiju. Želim općenito veći fokus domaćih kompanija na proizvodnju energije kako bismo osigurali punu energetsku suverenost i samodostatnost. Državne energetske kompanije razmišljat će o razvoju svoje osnovne djelatnosti, a ne o medijskom pozicioniranju svojih čelnika. Vjerujem i u veliku ulogu privatnih ulagača u rastu domaće proizvodnje, pogotovo u "obnovljivce", ali i ugljikovodike. Postoji, primjerice, nekoliko dobrih priča u domaćoj proizvodnji plina i moramo administrativno ubrzati njihov početak proizvodnje. Želio bih spomenuti da ništa od navedenog neće biti moguće bez znanja ljudi u Ministarstvu. Naglasak na ljudske potencijale stavili smo uvođenjem edukativnih radionica, koje su iznimno posjećene i na kojima se prezentiraju teme od važnosti za uspješno funkcioniranje i unapređenje rada u ministarstvu. Zadnja radionica bila je vezana za umjetnu inteligenciju i njenu primjenu u sustavu javne uprave. To bih želio da se nastavi i u budućnosti.
Jeste li sigurni da ćete moći održati sva ta obećanja ili barem istu razinu entuzijazma? Ima li nešto što vam se ne sviđa otkad ste ministar?
Cijeli sam život u privatnom sektoru i puno toga u Ministarstvu i nakon godinu dana i dalje mi predstavlja šok. Nažalost, procesi u Ministarstvu, pa čak i Vladi, traju predugo. Volio bih da se odluke brže donose, ali razumijem važnost procedura. Naravno da to utječe na razinu entuzijazma, ali neću se puno mijenjati. Ako osjetim da ne mogu stvari mijenjati nabolje, vratit ću se odvjetničkom poslu i svojoj obitelji. Entuzijazma i nadahnuća nakon godinu dana ne nedostaje. U ovom poslu sretnete i inspirativne ljude.
Za kraj, kako komentirate rezultate lokalnih izbora u Vukovaru?
Demokracija podrazumijeva odgovornost, ali i poniznost kada rezultat ne ide u vašu korist. Vukovar nije simbol nijedne političke stranke, već hrvatska nacionalna baština, iznad dnevne i stranačke politike. Vukovarci su na izborima odlučili, a na nama je da im svojim radom, poštenim i domoljubnim pristupom pokažemo za četiri godine da ponovno zaslužujemo njihovo povjerenje. Domovinski pokret je nacionalna stranka, ključni partner koji utječe na smjer kojim Hrvatska ide. Dajemo notu politici Vlade RH, koja je sada drukčija i vjerujem da to naši birači cijene, putem ćemo im dokazati i pokazati rezultate svoga rada. Oni moraju znati da bi i značajan dio HDZ-a volio povratak njihovih starih koalicijskih partnera ili vlast s liberalima, znaju da bi im s njima bilo lakše, bez prevelikih uvjeta. No naša koalicija je jamstvo demografskih mjera, naglaska na važnost obitelj, domoljubnih vrijednosti, ali i veće suverenosti i samodostatnosti u proizvodnji hrane i energije.
FOTO Kakav luksuz! Ova vila ima pogled na more, jacuzzi, ali i jedan nesvakidašnji detalj
Otvori KEKS Pay
Koga on predstavlja i jel njega itko išta pita