I kaže Tata Lasagna, kako po sinu odmilja zovu Dragana Purišića, da je Marko odgojen od malih nogu da bude, pazite sad ovo, "pošten, suosjećajan prema svima i skroman". Zar je moguće da u zemlji samodopadnih grabežljivaca i lažnih kršćana netko još drži do vrijednosti kojima se mnogi prijetvorno dive, a zapravo te vrline smatraju odlikama naivnih u okruženju gdje je i u odgoju i u životu prva zapovijed "sliku svoju ljubi". Doduše, otac Baby Lasagne ogradio se da je odgoj teška stvar, važno je postaviti prioritete, ali to nije garancija da će uspjeti. Odgaja i okolina, bliža i šira, škola, sport, društvo, mediji, politika... pa se prioriteti suoče s iskušenjem posve suprotnih principa kad se i roditelji pitaju je li "pogrešan odgoj" djeci samo priuštio trpljenje nepravdi, razočaranja i frustracija.
Ma slažem se da ne bi trebali kukati i tražiti još više ali da ih uspoređujete s Lasagnom to je ipod svake razine. Gips i Rudić su, kako se to kaže, jako i godinama promovirali Hrvatsku (Gips i Zagreb sa snježnom kraljicom) a Lasagna je sad pridonio da se dodatno čuje za Hrvatsku i pitanje je hoće li se više ikad za njega čuti.