Ako je postojao jedan trenutak koji je predstavljao konačni izlazak svijeta iz pandemije Covid-19, bila je to ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Parizu, osobito nakon epidemiološki nužnih, ali ograničavajućih i emocionalno zagušenih Igara u Tokiju i Pekingu usred lockdowna. Svijet je trebao upravo ovo: pomalo šašav, ali gromoglasno zasljepljujući spektakl. Svake dvije godine oči cijelog svijeta okreću se prema ceremonijama otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara zbog nacionalnih osjećaja i globalnog zajedništva koji se odigravaju na svečanostima veličine stadiona. No, ovoga puta, kreativni direktor Thomas Jolly, vođen nadahnutom idejom oslanjanja na glasovitu romantiku Pariza, koristio je sam grad kao pozornicu.
Da ih se silom ne nameće nitko ne bi niti znao da postoje.