Nešto se moralo promijeniti u biću politike kad je ne poštuju ni ljudi koji od nje žive. Kako se uoči izbora političari nemilice tuku za komad vlasti, čini se da moćna profesija postaje jedna od većih kolateralnih žrtava vlastite (tehnološke) revolucije. Kandidati za vlast psuju se međusobno kao kočijaši, pljuju jedan drugome po licu, kopaju po želucu, broje vile i vikendice, razotkrivaju privilegije… Je li zanimanje političar postalo unosno, čak i da žive samo od plaće, bez ekstra prinosa sa strane?
Nije problem u visini plaće, problem može biti u odnosu kvalitete i cijene koju građani plaćaju, i u medijskom šušuru koji se oko političara stvara uoči izbora koji bi u Hrvatskoj nešto promijenili jedino da pruže dokaze da se mijenja odnos snaga. A možda je navala na funkcije, pa makar i one sporedne, još jedan dokaz da se politika isplati. Ili da privlači ljude s tvorničkim greškama? Ne živi Mozart u svakome selu; ali, navala Salierija na gradove znak je da u politici nema genija.

Nelustrirani opet manipulira. Ivan Milas nikad nije rekao da ljudski mozak vrijedi dvije marke. Nego teleći, u Austriji tada. A da će se tek vidjeti koliko će vrijediti nečija pamet kad jednom dođe Europa. Pa smo vidjeli na primjeru euro zastupnice Ingrid Antičević koliko joj je pamet vrijedila u euro parlamentu. Pipl mast trast. Šteta da pokojni Milas to nije doživio jer se između ostalog i njoj obraćao kad je govorio koliko su pametni.