Malu, tročlanu obitelj koji je iskoristila odmor na jugu da posjeti i Dubrovnik, Grad, naravno, nije razočarao. Poput otprilike milijun drugih turista, koliko ih godišnje posjeti ovaj biser, ostali su zadivljeni. Nisu se odmaknuli puno dalje od Straduna, dubrovačkih zidina, Kneževa dvora i crkve sv. Vlaha, na najbližu plažu tek su povirili, ali sve je bilo kao s najljepših razglednica, samo fascinantnije, upečatljivije. Kad su, pak, nakon brzinskog razgleda sjeli u automobil, računica je pokazala: sto eura; 40 za dva sata garaže, plus pekara, boca voda i suvenirčić. Zaključak sličan kao u slučaju mladića i djevojke koji su na ljetovanju u Rovinju poželjeli svježe smokve po 20 eura za kilogram, pa odustali od kupnje. Na kraju se ni jedni ni drugi ne žale pretjerano, doživljaj je, kažu, bio neponovljiv. Možda ga i neće ponoviti?
Odmah se pitam zasto se mora parkirati bas u garazi ta 20 eur/sat. Ako kroz svijet i zivot hodas kao slijepac onda se ne cudi da se svako malo po necemu spotaknes.