Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Ivana Bašić: Roditelji se žale da djeca ne čitaju, a sami nisu godinama uzeli knjigu

Autorica knjige “Biblioterapija i poetska terapija” o utjecaju pisane riječi i čitanja
22. srpnja 2021. u 23:27 0 komentara 312 prikaza
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Sarajku Ivanu Bašić život je rano doveo u Hrvatsku. U Zadru je završila osnovnu i srednju školu, a kroatistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu gdje je 2005. i magistrirala. Uz nastavnički posao vodi i pripremnu nastavu za inojezičare, mahom djecu iz Sirije, Iraka, Afganistana i Jemena, predsjednica je udruge Balans centar za logopedagogiju i biblioterapiju, a autorica je i četiri knjige: prvog priručnika za vođenje čitateljskih grupa u nas (“O čitateljskim grupama: metodički priručnik s primjerima dobre prakse”), priručnika za početnike iz područja biblioterapije (“Biblioterapija i poetska terapija: priručnik za početnike”), knjige “Što je smisao nastave književnosti: knjiga koja traži sugovornika” te novog izdanja “Biblioterapija i poetska terapija – priručnik za početnike”, što je i povod za naš razgovor.

Zvonko Penović Poezija je pouzdan način da se čovjek suprotstavi sivilu stvarnosti

Ljeto i godišnji odmori tradicionalno su prilika kad se knjiga češće uzima u ruke. Što će čitatelj doznati iz “Biblioterapije i poetske terapije”?

Istina je da se ljeti puno više čita i dobro je da imamo barem nekoliko tjedana u godini kad možemo opušteno uroniti u svijet knjige. Ako netko poželi više saznati o terapijskom korištenju književnosti, iz knjige “Biblioterapija i poetska terapija – priručnik za početnike“ može saznati gdje su korijeni biblioterapije, u kojim se civilizacijama riječ, pisana i govorena, koristila kao terapija i na koji način, potom kako se danas koristi tekst u terapijske svrhe i na koje načine. Na kraju knjige nalaze se pjesme obrađene po biblioterapijskom principu i materijali za radionice koji se mogu primjenjivati u grupnom radu, ali i u svrhu osobnog razvoja. Jedan dio knjige posvetila sam radu s adolescentima pa će čitatelj moći saznati na koje se načine književnost može koristiti u radu s mladima kao poticaj za razmišljanje i dijeljenje iskustava, misli i osjećaja.

Drevni Egipćani prepisivanje riječi smatrali su ljekovitim, a stari Grci su u raznim dramskim vrstama, posebice tragedijama, vidjeli priliku za emocionalno pročišćavanje zajednice. U čemu je zapravo terapijska moć pisane riječi?

Za razliku od drugih izražajnih sredstava, u jeziku je moguće izraziti odnos prema svijetu koji počiva na idejama, odnosno vrijednostima zbog kojih živimo i prema kojima živimo. Čovjek je biće smisla, a priča oblikuje život ili njegove pojedine dijelove u smislene cjeline. Upravo zato priče oduvijek imaju povlašteno značenje u svim zajednicama svijeta. Suvremena tehnologija nije umanjila moć priče, upravo suprotno. Danas, više nego ikada, priče imaju moć i vrlo brzo se šire. Riječi su nam važne i na intimnoj razini jer lijepa riječ miluje dušu, njeguje je i čini joj dobro. Riječi koje u sebi nose zastrašivanje, negiranje, sumnju i patnju čine duši zlo. Naš svijet nije dobar prema ljudskoj duši i mislim da je upravo zato važno u svakodnevicu unositi sadržaje koji je oplemenjuju, počevši od riječi kojima potvrđujemo postojanje drugoga čovjeka, poput pozdrava u prolazu i uljudnih razgovora. Riječi su izgubile dostojanstvo, a biblioterapija je jedan od načina kako im se dostojanstvo može vratiti.

skupljačica priča alison leslie gold Nikad nisam razumjela antisemitizam, ali ni antivaksere ni ludilo oko Trumpa...

Zašto je za moderno društvo važno čitanje? Kako to obogaćuje pojedince, a kako društvo u cjelini?

Čitanje nije samo vještina odgonetanja znakova i sklapanja rečenica. Neurolozi koji se bave ljudskim govorom došli su do spoznaja o važnosti čitanja i pisanja za razvoj ljudskog mozga. Zato se danas puno govori o poticanju čitanja od ranog djetinjstva. Ali moram napomenuti da su fizičko kretanje, igra, fina motorika i slušanje drugih koji čitaju ili pripovijedaju priče pretpostavke za dobar razvoj vještine čitanja i pisanja. Puno ljudi zna čitati, ali ne čitaju svi s razumijevanjem. Za društvo kao cjelinu to ima dalekosežne posljedice. Produkcija knjiga je velika, raznolika i bogata. Zato pojedinci koji vole čitati dobivaju u suvremenom svijetu puno, ali društvo kao cjelina može biti na dobitku jedino ako odgoji generaciju čitatelja koji na temelju razumijevanja svijeta u kojem žive mijenjaju taj svijet.

Dosad ste napisali tri knjige. Kako se nosite s time što ljudi sve manje čitaju, posebice mladi?

Mladi ljudi čitaju priče koje mogu povezati sa svojim životom i s vremenom u kojem žive. Mislim da bi čitali puno više da ih više poštujemo, a to bismo poštovanje trebali pokazati uvođenjem promjena koje profesorima i učenicima omogućuju više fleksibilnosti u odabiru lektira za čitanje.

pronađen portret Napokon znamo kako je izgledao France Prešern

Je li internet, koji nudi brze, šarene i uzbudljive sadržaje glavni krivac?

Ne, internet uopće nije krivac. To je samo prebacivanje odgovornosti na drugoga. Trebamo se više baviti jedni drugima, razgovarati i družiti se, čitati i pripovijedati. Mnogi roditelji žale se kako im djeca ne čitaju, a sami kažu kako nisu godinama pročitali niti jednu knjigu. Ljubav prema knjigama treba njegovati i održavati svakodnevno. Istraživanja su pokazala kako su djeca koju su roditelji vodili u knjižnice i ondje s njima provodili neko vrijeme u igri i druženju poslije puno sklonija samostalno dolaziti u knjižnicu jer je doživljavaju kao ugodno i zanimljivo mjesto.

Jeste li među osnovcima, kojima predajete hrvatski jezik i književnost, zamijetili neko pravilo kad je u pitanju čitanje?

Čitaju djeca koja su u obitelji doživjela knjigu kao vrijedan i zanimljiv predmet uz koji su vezana lijepa i ugodna iskustva. S tim da je čitanje povezano s uspjehom jer su čitatelji samostalniji u istraživanju, znaju donositi samostalne zaključke i imaju bogatiji vokabular za izražavanje svojih misli i osjećaja.

Ima li uopće, dugoročno gledano, “lijeka” za otuđenje od knjiga?

Smatram da su današnjem društvu prije svega važni hrabri i beskompromisni ljudi koji pozivaju na dijalog i spremni su čuti istinu te poduzeti nešto da se vrati izgubljeno dostojanstvo riječi kao što su poštenje, istina, čestitost i ljudskost. Svi mi koji radimo s ljudima bolno smo svjesni koliko je praznine ispod prekrasnih fraza koje govore o tome kako živimo u svijetu jednakih mogućnosti. To jednostavno nije istina. Govor je, po mome mišljenju, prigušen u javnom prostoru više nego ikada prije i to na jedan fini, sofisticirani način. Kad vratimo dostojanstvo riječima, ljudi će više čitati i knjige će dobiti na važnosti.

Dror Mišani "Tri" Triler koji nepogrešivo objašnjava zašto su izgubljene žene meta seksualnih predatora

Što mislite o elektroničkim knjigama?

Prije desetak godina mnogi su govorili o potpunoj propasti knjige kao predmeta. Međutim, to se nije obistinilo i knjiga kao predmet još uvijek je popularnija od elektroničke knjige. Ima nešto duboko važno za ljudsko biće u samoj fizičkoj pojavnosti knjige. Ona kao predmet uvelike podsjeća na kutiju, a u toj kutiji je tajna koja postaje dostupna kad je dotaknemo i otvorimo. Sam čin doticanja knjige, a osobito njezina otvaranja i listanja na neki način je čaroban, kao čin otkrivanja nečeg duboko zakopanog i nanovo otkrivenog. Fizički kontakt s knjigom nama je ljudima važan na mnogim razinama. Elektronička knjiga ima svojih prednosti i dobro je da postoji, osobito zbog ljudi kojima je puno lakše slušati nego čitati knjige.

Preporučite molim pet naslova koji bi po vašem izboru bili ponajbolje terapijsko štivo za ljeto u vrijeme pandemije koja mnogima stvara veliki stres.

Preporučila bih roman “Sto godina samoće” Gabriela Garcije Márqueza jer je to bezvremenska priča koja vraća vjeru u čudesnu ljepotu svakodnevnog, čak i kad je to svakodnevno ponekad teško prihvatljivo. Također toplo preporučujem knjigu “Ispričat ću ti priču” Jorgea Bucaya koji na jednostavan način, kroz priču o odnosu između terapeuta i pacijenta isprepleće niz mudrih tradicijskih i modernih priča koje svakom čovjeku otvaraju neke nova gledišta na važna životna pitanja koja i nas muče u ovo pandemijsko vrijeme. Putopis Davora Rostuhara “Samo nek’ se kreće” inspirativan je prvijenac ovog autora, prekrasno iskustvo odvažnosti koje u svim životnim razdobljima može pokrenuti uspavane snove. Preporučila bih također “Kensukeovo kraljevstvo” Michaela Morpurga, kratki roman za mlade koji mogu čitati i odrasli jer na vrlo zanimljiv način prikazuje pad iz stabilnosti u nestabilnost kroz priču o dječaku izgubljenom na otoku usred oceana koji u avanturi života pronalazi veliku mudrost. Moja posljednja preporuka je zbirka priča “Naša žena” Tanje Mravak jer na duhovit način prikazuje stvarnost međuljudskih odnosa, a taj humorističan odmak od stvarnosti koji predstavlja jedan drukčiji pogled na svijet u kojem živimo djeluje terapijski i opuštajuće.

INA Klub volontera
Volontiranje u Hrvatskoj
Filmska priča volontera iz domaće kompanije: 'U 10 godina smo prošli smijeh i suze'
ohr
OHR SAVJETNIK
Ljudsko tijelo čini impresivne stvari: Regeneracija ovog unutarnjeg organa započinje u roku od nekoliko sati od prepoznavanja oštećenja
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.