Odluka Iraca da se sa 62 posto na referendumu opredijele za ozakonjenje istospolnog braka imala je odjeka i u Hrvatskoj, koja je prije godinu i pol istospolnim vjenčanjima rekla odlučno "ne".
Dijalog za udžbenike
– Brak je redefiniran u 20 od 200 država, a Irska je jedina u kojoj je to učinjeno referendumom, a ne samo izmjenom zakona. I dok pozdravljamo odluku da o tako važnim pitanjima odlučuju svi birači, istodobno smo zgroženi nepoštovanjem temeljnih pravnih i demokratskih standarda u provođenju referenduma u Irskoj. Sve irske političke stranke bile su za redefiniciju braka ostavljajući više od 740.000 Iraca koji su glasali "protiv" bez političkih predstavnika. Premijer i vlada koristili su državne institucije i financije za promicanje redefinicije braka, u čemu je sudjelovala čak i irska policija. To je suprotno demokratskim standardima i preporukama venecijanske komisije – komentira irski referendum Željka Markić, jedna od čelnica inicijative "U ime obitelji", dodajući kako su mediji "slično kao i u Hrvatskoj, najvećim dijelom sudjelovali u kampanji za redefiniciju braka, iako je Vrhovni sud Irske odredio da trebaju osigurati po pola prostora svakoj od strana u debati".
Sociolog dr. Renato Matić kaže da su ga impresionirali priprema, odaziv i ozbiljnost pristupanja referendumu.
– Izostalo je sve ono što je, kao popratni sadržaj, obilježilo naš referendum. U tome se vidi prilično velika demokratska distancija između našeg i irskog društva, tj. vide se uljuđena demokratska tradicija, argumentirane diskusije, minimalno smještanje u neke ideološke ladice, odnosno sve što je kod nas bilo prevladavajuće. Rezultat je bio očekivan s obzirom na užurbanu demokratizaciju irskog društva posljednjih 30-ak godina, koje je homoseksualnost prije tretiralo kao kazneno djelo – kaže Matić dodajući da mu je ipak u prvome planu reakcija Katoličke crkve u Irskoj, odnosno izjava dublinskog nadbiskupa Diarmuida Martina koji je rekao kako je to "socijalna revolucija koja nije počela jučer", da Crkva mora zastati i provjeriti što se događa u stvarnosti te da ne smijemo zapasti u stanje negiranja.
– Dublinski nadbiskup progovorio je rječnikom dijaloga demokratizirane Crkve 21. stoljeća, koji je blizak i inspiriran onim što govori papa Franjo. Imponira nadbiskupov način na koji je objasnio što se dogodilo jer je uvodna udžbenička napomena što je dijalog i razumijevanje kad imate različite stavove i pritom s dubokim uvažavanjem pristupate onome tko ima različit stav – objašnjava Matić.
Treba uložiti više truda
– Irski je referendum, barem za neupućenije, prilično veliko iznenađenje, no, kako je rekao i dublinski nadbiskup Martin, on za samu Crkvu predstavlja stanovitu "revoluciju". Naime, riječ je o referendumu koji želi regulirati bračno pitanje istospolnih partnera na civilnome planu. U tom pogledu Crkva može imati i ima drukčije stajalište od civilnoga društva i civilnih zakona, no nije da joj takva opredijeljenost glasača ne postavlja neka pitanja. Mislim da je dublinski nadbiskup mudro reagirao kad je rekao da Crkva s mladim ljudima koji su glasačka većina mora "naći zajednički jezik i približiti im se" – komentirao je stav Crkve teolog i publicist Anton Šuljić dodajući da "Crkva neće promijeniti svoje stajalište u pogledu definicije braka i obitelji, ali će značiti da će njezino djelovanje u tom pogledu morati biti bliže ljudima". – Crkva će morati uložiti mnogo više truda kako bi mladim generacijama približila argumente za svoja stajališta. Zna se da ljudi nerijetko glasuju pod negativističkim i subjektivističkim dojmom dok im prave argumentacije zna i nedostajati. Nije nemoguće da ta "socijalna revolucija" i samoj Crkvi ne donese neke pozitivne učinke – kaže Šuljić.
– Ovakvo referendumsko pitanje često je u SAD-u, a u Europi se na takav način odlučivalo samo u Hrvatskoj i Irskoj. Za razliku od Irske, gdje se oko tog pitanja vodila višegodišnja javna rasprava koja je rezultirala time da velika većina podrži bračnu jednakost, u Hrvatskoj se o tom pitanju odlučivalo gotovo bez javne rasprave i s vrlo malom izlaznošću. Činjenica je da sve veći broj zemalja u Europi priznaje prava na sklapanje građanskog braka i istospolnim parovima. I pitanje je trenutka kad će i Hrvatska prestati s diskriminacijom te različitim tretiranjem životnih partnera i bračnih drugova – kazao nam je Marko Jurčić iz Zagreb Pridea.
>>Irska prva zemlja koja će ozakoniti istospolni brak referendumom
>>Vatikan ne osuđuje rezultate referenduma o homoseksualnim brakovima
Pedofilski skandali ostavili su traga
Jednakost građana bila je misao onih koji su u Irskoj glasovali za gay brakove, govori nam Ana-Marija Hota, Zagrepčanka koja živi u Dublinu.
– Ovdje je društvo multikulturalno i otvoreno. Viđam gay parove kako se drže za ruke, a političari se slikaju s partnerima. Sve su stranke dale podršku, a rezultate nazvale pobjedom nad diskriminacijom – kaže Ana-Marija, autorica bloga Život u Dublinu.
S druge strane, kampanja “protiv” povezivala je gay brakove s posvajanjem.
– Išli su sa sloganom “Dijete treba majku” iako je homoseksualcima već dopušteno posvajanje djece – ističe. Crkva je, kaže, reagirala tako što je zaprijetila da će prestati s vjenčanjima heteroseksualnih parova, što je ljude razljutilo. – Referendum je bio pobuna protiv lošega u Crkvi, počevši od oduzimanja djece nevjenčanim majkama u povijesti te pedofilskih skandala – kaže te dodaje: – Malo mladih ide u crkvu. Nije toliko da ne vjeruju, koliko smatraju da neke stvari nisu realne. Jedino u čemu se drže crkvenih načela je brak.
Postoji li mogućnost da se pobačaj ozakoni?
– Mislim da ne, ali riječ je o različitim stvarima. Biti gay nije izbor, a planiranje trudnoće jest. A Irkinje žele velike obitelji – kaže. (Sandra Veljković)
Sanja Juras, udruga Kontra
Referendumi o manjinskim pravima opasni su
Referendum ne bi trebao biti način na koji se odlučuje o ljudskim pravima, osobito ne o pravima jedne manjine. I zato su prakse referenduma o manjinskim ljudskim pravima izrazito opasne. Irska je specifičan slučaj jer se ondje Ustav, u kojem je stajala isključiva definicija braka, može mijenjati isključivo referendumom. U Irskoj su sve političke stranke i svi sindikati podržali bračnu jednakost i prije referenduma. I sve irske regije, osim jedne, glasale su za to. A rezultat 2:1 bio je vidljiv i na ulicama Dublina, gdje su mnogi slavili i davali podršku pravima lezbijki i homoseksualaca. Time su poručili da žele društvo u kojem svi imaju jednaka prava – rekla je Sanja Juras iz Kontre koja se jučer vratila iz Dublina.
Stjepo Bartulica, novi konzervativci
Crkva u Irskoj nije znala argumentirati stav “protiv”
Kolege iz Irske javili su mi da je za vrijeme kampanje za referendum strana “za” imala 90 posto novca, a strana “protiv” samo 10 posto, pa je to bila borba Davida protiv Golijata. Zabrinjavajuće je što je taj novac, zajedno s velikim pritiskom, dolazio iz SAD-a. Dakle, ta odluka nije nastala u irskom narodu, nego je nametnuta iz SAD-a i raznih krugova. Rezultat je i posljedica višegodišnjeg urušavanja autoriteta Katoličke crkve u toj zemlji koja ima veliku katoličku tradiciju, nekad je slala misionare širom svijeta, a sad se svela samo na jedno sjemenište. Crkva u Irskoj nije bila u stanju izraziti argumente zašto glasati protiv, zato je rezultat takav – kaže Stjepo Bartulica, predstavnik novih konzervativaca u Hrvatskoj.
