"Očajnički napad na Zagreb", na pola naslovnice donosio je Večernji list 3. svibnja 1995, dan nakon napada na Zagreb. Odmah iznad toga, druga polovica svjedočila je o oslobođenim Okučanima. I baš ta dva događaja međusobno su tijesno povezana, bezumno raketiranje civila u nekoliko hrvatskih gradova bila je Martićeva osveta za operaciju Bljesak. Osim Zagreba gađani su i Sisak, Karlovac i Jastrebarsko. Ukupno je poginulo sedmero ljudi. Rakete s tzv. zvončićima padale su prvog dana na Strossmayerov trg i ulice na istoku do Križanićeve, a drugog dana na zgrade Dječje bolnice u Klaićevoj ulici, Hrvatskog narodnog kazališta, Akademije dramskih umjetnosti i Doma umirovljenika "Centar".
"Strahovita eksplozija jučer u 10:25 prolomila se Strossmayerovim šetalištem i Petrinjskom. Gotovo istovremeno, nekoliko stotina metara dalje, odjeknula je detonacija u Staroj Vlaškoj kod Draškovićeve, gdje je, među ostalim, pogođen i tramvaj pun putnika. Pogođeno je i dvorište gimnazija u Križanićevoj. Nije pošteđeno ni predgrađe - eksplozije su potresle naselje Pleso, nedaleko velike Gorice", pisao je Večernji. U zagrebačkim bolnicama zbrinuto je 120 ranjenih. Večernji list je nekoliko minuta nakon eksplozije bio u Strossmayerovoj. Čuli su se jecaji i uzvici potresenih očevidaca. "Prijatelj mi je ranjen u ruku. Užas! Majku im...", kroz zube je zborio jedan prolaznik, osvrćući se oko sebe. Asfalt je bio pun stakla s automobila, benzin i nafta curili su se na sve strane, a policajci su podvikivali na neoprezne koje je nervoza natjerala da zapale cigaretu. Upozoravali su i da se pazi na korak, zbog ostataka "naizgled bezazlenih zvončića" među kojima je još moglo biti neeksplodiranih. Zagrepčani se, prema izvještaju Večernjeg, nisu uplašili, već su bili ogorčeni: "Ma to su obični divljaci. Nitko drugi to ne bi mogao napraviti. Treba im i ovo vratiti", bijesno su komentirali. "Prema ono što se moglo vidjeti na mjestima eksplozije, željeli su ubijati", zaključen je tekst Večernjeg lista.
Jedan od vođa srpskih pobunjenika Milan Martić svoju je odgovornost javno priznao u Kninu, a još ranije, u veljači 1995., poručivao je kako ih nitko ne može spriječiti da tuku po Zagrebu, Osijeku, Vinkovcima, Zadru, Karlovcu, Splitu i drugim gradovima. Drugog dana napada na televiziji je izjavio da je naredio granatiranje Zagreba. Haaški sud osudio je Martića na 35 godina zatvora zbog progona, ubojstava, mučenja, deportiranja i ostalih zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata počinjenih početkom '90.-ih protiv Hrvata i ostalih nesrba u Hrvatskoj. Proglašen je odgovornim i za zapovijedanje napada raketama na Zagreb u svibnju 1995.
Martić je u ožujku 2020. osuđen u odsutnosti na zagrebačkom Županijskom sudu na sedam godina zatvora za raketiranje Karlovca u svibnju 1995. dok je 'krajinski' general Milan Čeleketić za napade na taj grad i Zagreb, također u odsutnosti, osuđen na 20 godina. U spomen na žrtve napada, Zagreb je 2007. godine prostor na uglu Vlaške i Draškovićeve ulice imenovao Trgom svibanjskih žrtava 1995.
Otvori KEKS Pay
Nakon akcije Bljesak prošla su tri mjeseca, a onda je i Martić morao zauvijek pobjeći iz Knina, skupa sa svojim štabovima, korpusima, vladama, Bajagama i Knindžama... Najveća je šteta što je HV morala stati nakon što je Banja Luka bila već na dlanu, spremna za oslobođenje.