Malo sam iznenađen. Ova je presuda definitivno dokaz koliko ne treba vjerovati hrvatskom pravosuđu. Zato što bi se, po mom osobnom dojmu, sudske presude trebale donositi na temelju zakona i činjenica, a ne na temelju uvjerenja i predrasuda. A to vam dokazuje i to što smo od tri točke optužnice za dvije oslobođeni. A koja je ostala? Ona u kojoj vi na demokratski način dobijete povjerenje birača, imate sastav predstavničkog tijela koje je potpuno odvojivo od izvršnog tijela, predstavničko tijelo donosi neku odluku i za tu odluku ste vi krivi. To je apsolutno nepoznavanje kako funkcionira predstavničko tijelo. Ili ima nekih drugih razloga. Ova nepravomoćna presuda jako će se lako pobiti, jer tu odluku nisam ni donio ni potpisao. Donijelo ju je tijelo koje čini 40 vijećnika, a kako danas tako i onda svaki župan ima pravo imenovati koga hoće u upravno tijelo. Biti kažnjen zbog toga, mislim da u 35 godina hrvatske demokracije, hrvatskog pravosuđa i hrvatske politike, nema sličnog slučaja.... Tako je nedavno zborio Matija Posavec, župan Međimurske županije, nakon što je na zagrebačkom Županijskom sudu čuo kako je završen njegov "sukob" s pravosuđem koji je počeo u rujnu 2021. kada je "zlatni dečko" hrvatske politike bio uhićen.
A "sukob" Posavca, nekadašnjeg haenesovca koji je nakon jednog od brojnih raskola u toj stranci osnovao vlastitu, i pravosuđa za sada je završio nepravomoćnom presudom, koja je dijelom oslobađajuća, a dijelom osuđujuća. Što se tiče ovog posljednjeg, Posavec je osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od godinu i osam mjeseci zatvora, od čega devet mjeseci mora provesti u zatvoru, dok mu se ostatak kazne mijenja uvjetnom uz rok kušnje od pet godina. S njim je osuđen i Josip Kobal, od kojeg je prema nepravomoćnoj presudi primio 10.000 kuna mita, kako bi ga (p)ostavio u Upravnom vijeću Županijske uprave za ceste. Kobal je također dobio djelomičnu uvjetnu kaznu, s tim da on u zatvoru mora provesti sedam mjeseci. Presuda je nepravomoćna, do njezine pravomoćnosti će, s obzirom na brzinu kojom radi Visoki kazneni sud (VKS), koji će se nekad baviti žalbama na nju, sigurno proći godina, a možda i dvije. I dok se ta pravosudna zavrzlama riješi, taman će doći vrijeme za nove izbore. Na koje Posavec može ići bez straha da će mu birači išta zamjeriti. Uostalom, da mu ne zamjeraju optužbe za korupciju, dokazali su već dva puta: prvi put 2021. kada je uhićen pa je brzopotezno dao ostavku kako ne bi bio pritvoren, nakon čega je mrtav-hladan ponovno izašao na izvanredne izbore, a drugi put 2025.
U oba slučaja Posavec je premoćno pobijedio, dokazavši da kapilarnu korupciju u Hrvatskoj svojim (ne)djelima hrane sami građani. Jer građani su ti koji svake četiri godine izlaze na izbore i tamo biraju narodne predstavnike na svoju sliku i priliku. Građani su ti koji su nebrojeno puta do sada dokazali da im sumnje, istrage, optužbe, presude... za korupciju ne smetaju. Ne smetaju im ni optužbe za puno ozbiljnija djela jer je svojevremeno Branimir Glavaš s optužbama za ratni zločin za vratom sjedio u Saboru. I to dokazanim optužbama jer je bio i osuđen i na izdržavanju kazne u BiH dok Ustavni sud nije ukinuo te presude i stvar vratio na početak. Kao što sada u Saboru sjedi Josip Dabro, pod optužbama da je iz automobila pucao kroz prozor dok se vozio te da je oružje davao i djetetu da iz njega puca. Simbioza između hrvatskih birača i hrvatskih političara u sukobu sa zakonom je već postala fenomen koji zaslužuje ozbiljno sociološko istraživanje. No nećemo biti pretenciozni pa ćemo društvena istraživanja takvog tipa ostaviti sociolozima, a mi ćemo se, čisto faktografski, pozabaviti povećim brojem političara, koji, ponekad, direktno iz Remetinca idu na izbore.
Posavec, naravno, na ostavku nakon presude ne pomišlja, jer kaže da je ta presuda – nepravomoćna. On vjeruje da je može srušiti, a budući da birači u Hrvatskoj imaju pamćenje čovječje ribice, ništa čudno ne bi bilo ni da Posavec pobijedi i na sljedećim izborima. Birači mu za to nisu prepreka, a jedina prepreka u osvajanju novog mandata može mu biti odlazak u zatvor prije sljedećih izbora. Naravno, ako ova kazna od devet mjeseci zatvora do tada postane pravomoćna. Na ostavku ne pomišlja ni Stjepan Kožić, kolega mu i župan Zagrebačke županije, koji je na istom sudu nepravomoćno osuđen dva dana prije Posavca. U Kožićevu slučaju riječ je o uvjetnoj osudi od 11 mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine, i to zato što je novcem Županije svojevremeno platio catering za liječnike koji su ga 2020. operirali. Za razliku od Posavca, Kožić se na objavi nepravomoćne presude nije pojavio pa nije čuo dosta snažnu poruku, koju je njemu i svim političarima uputio sudac Vjeran Blažeković.
"Optuženik se ima pravo braniti kako ga je volja, naravno u okviru zakona, no nije profesionalno ni ljudski krivnju svaliti na svoju djelatnicu koja mu je bila desna ruka skoro 20 godina i na čiji rad nije bilo ni primjedbi ni zamjerki. Zabrinjavajuće je da je optuženik, koji je župan u sedmom mandatu i koji obnaša ovakvu odgovornu poziciju, pokleknuo zbog, ovakvog minornog, smiješnog iznosa. Optuženik je kompromitirao svoj rad, ljudski i profesionalni ugled i neshvatljivo je da je svoj ljudski i profesionalni integritet prodao za nekoliko plata hrane i nekoliko butelja vina. S druge strane, iako se u Hrvatskoj stalno vode procesi protiv političara zbog korupcije, iako su neki zbog toga i osuđeni, situacija se nije izmijenila nabolje. Očito da sudske presude ne dopiru do političara, da im ne ukazuju na neprihvatljiva ponašanja. Stoga je ova presuda još jedna poruka političkoj eliti, da se činiti takva djela, čak i s minornom štetom koja je nadoknađena, ne isplati i da će takvo ponašanje biti sankcionirano", poručio sudac Blažeković i Kožiću i političarima, ali i biračima.
Koji su tog istog Kožića birali 2025. iako je za vratom imao optužnicu i sudski proces zbog optužbi iz 2020. No biračima to očito nije smetalo, s pitanjem moralnosti glasanja za osobu koja je optužena, a sada i nepravomoćno osuđena jer našim novcem plaća svoje privatne troškove pošto valjda od nekoliko tisuća eura svoje plaće ne može izdvojiti, kako je kazao sudac, minoran iznos od 700 eura, nisu se zamarali. Jer kako reče Vinko Grgić, nedavno ponovno izabrani gradonačelnik Nove Gradiške: "Što je to moralnost u politici? I ako sudite meni, što ćete s onih nekoliko tisuća ljudi koji su mi dali glas?"
Da, uistinu, što s biračima koji su iznova birali Grgića, koji se drugi put našao u istoj situaciji: prvo je uhićen pa je iz pritvora dao ostavku kako bi mu bio ukinut istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, nakon čega bi bili raspisani izvanredni izbori, na koje bi on izašao i pobijedio. Prvi put to je učinio u svibnju 2021. kada je pobjedu s više od 60 posto glasova osvojio već u prvom krugu. Do uhićenja 2020. bio je član SDP-a i njihov saborski zastupnik, a po izlasku iz zatvora vratio se u Sabor, ali kao nezavisni. Kao nezavisni je išao na izbore 2021. i 2025., a drugi put je uhićen u veljači ove godine. Sumnjiči ga se za korupciju, opet, a on je iz istražnog zatvora dao ostavku, da bi po izlasku ponovno izvjesio svoju kandidaturu. Ovaj put pobjedu nije odnio u prvom, već u drugom krugu. No i ovaj put je dobio znatnu potporu birača, kojima njegova optužnica u kraku afere JANAF u kojoj ga Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) tereti da je uzeo mito, kao i USKOK-ova istraga iz veljače ove godine, očito ne smetaju.
No nije Grgić jedini političar koji je više puta iz gradonačelničke klupe išao u pritvor, da bi se potom iz pritvora ponovno vraćao u gradonačelničku fotelju. Prije njega takav "model" vladanja provodio je i Ivan Tomljenović Mime, dugogodišnji HDZ-ov načelnik Karlobaga. Njegovo ime se na stranicama novinskih crnih kronika zadnji put pojavilo lani, kada je nepravomoćno osuđen jer je 2023. pokušao otrovati 62 goveda na jednoj ličkoj farmi. No to mu nije bio prvi sukob sa zakonom jer je bio uhićivan i dok je bio načelnik Karlobaga, i to više puta. Primjerice, 2013. je u svega četiri mjeseca bio dva puta biran za načelnika Općine Karlobag i dva puta uhićivan, a jedno od tih uhićenja bilo je povezano i s prijetnjama općinskom vijećniku i kolegi iz HDZ-a. Kada je prvi put uhićen, Tomljenović je bio načelnik Karlobaga te je završio u istražnom zatvoru. Budući da mu je istražni zatvor bio određen i zbog opasnosti od ponavljanja djela, dao je ostavku kako bi stekao pretpostavke za ukidanje istražnog zatvora. I nakon toga se ponovno kao jedini kandidat prijavio za izvanredne izbore koji su zbog njegova uhićenja morali biti raspisani u Karlobagu. Pobijedio je. I onda bio uhićen, praktički dan nakon izbora, jer ga se sumnjičilo da je pokušao doći do informacija o istrazi koja je pokrenuta protiv – njega. Kada je uhićen 2023., nije više bio načelnik Karlobaga, no bio je predsjednik HDZ-a u toj općini. Budući da je zbog pokušaja trovanja životinja završio u istražnom zatvoru, Ernest Petry, HDZ-ov ličko-senjski župan, te je 2023. godine raspustio Općinsku organizaciju HDZ-a Karlobag, a protiv Tomljenovića je bio pokrenut stegovni postupak.
"Model" iz Remetinca natrag u ured usavršio je i Zlatko Babić, dugogodišnji HDZ-ov gradonačelnik Kutine, kojem traje suđenje na zagrebačkom Županijskom sudu. Posebnost njegova slučaja je što on čak nije dao ni ostavku kada je uhićen u prosincu 2021. Četiri je mjeseca proveo u Remetincu, a po izlasku se vratio ravno u gradonačelničku fotelju. Optužen je za podmićivanje zastupnika i trgovanje utjecajem, što njegovim biračima očito ne smeta jer je još uvijek gradonačelnik Kutine. Doduše, nije baš jasno je li i dalje u HDZ-u, jer je nakon uhićenja navodno istupio iz te stranke te je na sljedećim izborima nastupao kao nezavisni uz podršku HDZ-a, no na stranici gradonačelnik.hr još uvijek stoji da je on HDZ-ov gradonačelnik koji je drugi mandat osvojio 2021., a treći 2025.
Uglavnom, njega je od ostavke 2021. spasila odluka Ustavnog suda, nakon ustavne tužbe koju je podnijela njegova odvjetnica Višnja Drenški Lasan, koja je tvrdila da on ne mora dati ostavku na mjesto gradonačelnika jer ga, dok je u pritvoru, mijenja zamjenica. Ustavni sud mu je ustavnu tužbu i usvojio, zauzevši stav kakav je zauzeo u nekim ranijim slučajevima, poput slučaja Marine Lovrić Merzel i Milana Bandića, koji su oboje bili uhićeni dok su obnašali funkcije na koje su izabrani; ona kao SDP-ova županica, on kao gradonačelnik Zagreba, te su iz pritvora dali ostavku na te funkcije kako bi im prestala vrijediti opasnost od ponavljanja djela kao osnova za istražni zatvor.
U slučaju Zlatka Babića Ustavni sud ponovio je stav iz slučaja Lovrić Merzel 2014. gdje je navedeno da se radi o sistemskoj grešci koja dovodi do diskriminacije pojedinih osumnjičenika koji obavljaju gradonačelničke i slične funkcije. Sukus te priče je da, prema stajalištu Ustavnog suda, nisu svi jednaki, što je diskriminatorno jer se pretpostavlja da opasnost od ponavljanja djela kao osnova za određivanje istražnog zatvora u nekom trenutku prestaje. Osim kada su u pitanju gradonačelnici, načelnici, župani... U njihovu slučaju sudovi su smatrali da ta opasnost postoji dok god obnašaju funkcije na koje su izabrani pa bi oni zapravo bili prisiljeni dati ostavke, a stav Ustavnog suda je, pojednostavljeno rečeno, bio da nije na sudovima da se svojim odlukama miješaju u izbornu volju građana. Ustavni sud u više svojih odluka naveo je da se istražni zatvor može zamijeniti nekim blažim mjerama. Poput mjera opreza, kakve su svojevremeno izrečene Bandiću. No i ta je mjera, zabrana obnašanja dužnosti, nakon nekog vremena u Bandićevu slučaju ukinuta pa se on malo po izlasku iz Remetinca vratio u gradonačelničku fotelju. Da bi u njemu opet završio zbog sumnje da je utjecao na svjedoke. No Ustavni sud mu je na koncu i tu dao za pravo, pojednostavljeno, navevši da se on kao optuženik ima pravo braniti kako hoće, što je valjda uključivalo, po stavu Ustavnog suda, i povlačenje svjedoka za rukav i pritiske da promijene ranije dane iskaze.
Babić se zahvaljujući odlukama Ustavnog suda direktno iz Remetinca vratio na svoje radno mjesto, kao da boravka u Remetincu nije bilo, a da to što je četiri mjeseca proveo iz rešetaka biračima nije bitno, pokazali su 2025. kada su ga ponovo izabrali. Ulasci i izlasci iz Remetinca nisu smetali ni Bandiću, koji je od gradonačelnika Zagreba avanzirao i do saborskog zastupnika, pri čemu je inaugurirao pojam "žetončića" koji su na vlasti, kako u njegovo vrijeme tako i danas, održavali Andreja Plenkovića, koji se odavno, s cijelom političkom kamarilom, prestao zamarati činjenicom da izigrava volju birača. Koji su na izborima glasali za kandidata jedne stranke, da bi on onda pretrčao nekoj drugoj stranci. No kako smo već više puta utvrdili da biračima ne smataju političari s optužbama za korupciju, za koje unatoč tome, opetovano glasaju, onda im valjda ne smeta ni to pretrčavanje iz stranke u stranku nakon izbora. Zadnjih godina "moda" je postala da osumnjičenici ili optuženici koji idu na izbore jednostavno istupe iz stranke i onda nastave kao nezavisni. Evo, recimo, Damir Juzbašić bio je član HDZ-a i predsjednik njegova županijskog ogranka u Županji. Onda je 2021. istupio iz stranke, postao nezavisni i uz pomoć Domovinskog pokreta pobijedio na izborima i 2021. i 2025. U listopadu 2022. optužen je s četvoricom bivših ministara Andreja Plenkovića u aferi "Po babi i stričevima" i u tom postupku suđenje mu traje na zagrebačkom Županijskom sudu. No ta optužnica nije mu bila nikakva prepreka da pobijedi 2025. u prvom krugu sa skoro 64 posto glasova.
Kuriozitet njegove priče je da je na izborima 2021., samo tri mjeseca nakon izlaska iz HDZ-a, pobijedio Davora Miličevića, koji je bio dugogodišnji HDZ-ov gradonačelnik Županje. I koji je lani u srpnju optužen da je od 2013. do 2021., dok je bio na čelu Županje, grad oštetio za oko 64.000 eura jer je od jedne mesnice u kojoj je bio tajni ortak kupio 600 kilograma kulena, koje je platio Grad Županja. Suhomesnati proizvodi su se konzumirali tijekom svečanih prigoda koje je Grad Županja organizirao, no USKOK tvrdi da ih je Miličević naručivao od mesnice čijem je vlasniku bio jamac i sudužnik pa je zapravo time što je Grad Županja mesnici plaćao Miličević mesnici osiguravao izvor prihoda.
Da korupcija ne smeta ni biračima drugih stranaka, svjedoče primjeri Ivana Čehoka i Nevena Bosilja. Prvi je bio dugogodišnji gradonačelnik Varaždina koji je dolazio iz redova liberala te je čak jedno vrijeme bio šef HSLS-a. Kasnije se razišao s HSLS-om i postao nezavisni, a kada je uhićen 2011., iz istražnog zatvora dao je ostavku na mjesto gradonačelnika. No 2017. sudskim postupcima unatoč, od kojih su neki još u tijeku, dok je u drugima pravomoćno oslobođen optužbi, izašao je na izbore i premoćno pobijedio. Sljedeći put ostavku je dao 2021. jer je izgubio potporu gradskog vijeća. Tada je na čelo Varaždina došao SDP-ov Neven Bosilj, koji je još uvijek gradonačelnik toga grada iako mu je nedavno počelo suđenje na zagrebačkom Županijskom sudu zbog optužbi da je 2023. pogodovao poduzetniku Robertu Gotiću, izdavši mu dozvolu za podzemnu garažu, dok je Gotić zauzvrat obnovio stan HNK Varaždin u vlasništvu grada. Bosilj od početka tvrdi da je riječ o političkom postupku koji mu smješta HDZ, a njegova obrana tvrdi da su dokazi protiv njega nezakoniti, o čemu sud tek treba odlučiti. Jesu li priče o političkim optužbama točne ili ne, ne znamo, no znamo da je to najčešći argument kojim se brane političari svih stranačkih boja kada im na vrata pokucaju USKOK i policija. Kao i što znamo da te optužbe biračima ništa ne znače pa iznova biraju ljude koji svoje političke obveze zatim godinama usklađuju s odlascima na sud. Jer je u Hrvatskoj, u kojoj je politička odgovornost nepoznat pojam, to nešto – sasvim normalno.
Otvori KEKS Pay
