Potresan slučaj 29-godišnjeg muškarca iz riječkog područja, koji je preko interneta vodio međunarodnu zajednicu pedofila i zlostavljao djevojčicu, ponovno je u fokus javnosti stavio pitanje zaštite najmlađih u online prostoru, ali i učinkovitosti institucija te skrbi za žrtve. Sve više sličnih zločina u Hrvatskoj dovelo je do odluke da se, po uzoru na skandinavske modele, uskoro otvori specijalizirani centar koji će djeci pružati sigurno okruženje i stručnu pomoć.
Iako se počinitelj nalazi iza rešetaka, posljedice koje je ostavio na žrtvama dugotrajne su i ozbiljne, naglašavaju stručnjaci. “Ovakvi slučajevi su devastirajući za svako dijete, ne samo za dijete nego i za cijelu obitelj. Djeca koja su seksualno zlostavljana pokazuju strah i pojačano seksualno ponašanje, i to se može prepoznati,” poručuje Dubravka Nemarnik iz Udruge Ruka. Prema podacima Ureda pravobraniteljice za djecu, u velikoj većini slučajeva zlostavljanje se uopće ne prijavi, čak devet od deset, zbog ucjena, straha ili neprepoznavanja da je riječ o kaznenom djelu, piše Net.hr.
U organizacijama koje se bave sigurnošću na internetu upozoravaju da upravo dom, gdje bi djeca trebala biti najzaštićenija, često postaje mjesto prisile. Djeca su pod prijetnjama natjerana na snimanje i dijeljenje eksplicitnih sadržaja, govori Tomislav Ramljak iz Centra za sigurniji internet. Dodaje kako na takve zločine predatorima hrabrost daje i blaga kaznena politika.
Statistika to potvrđuje, da je u prvih devet mjeseci 2024. evidentirano je 479 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, a u istom razdoblju sljedeće godine broj se popeo na 504. Zabilježeni slučajevi dječje pornografije rasli su s 279 na 330.
Žrtve, kada se napokon odluče progovoriti, prolaze ponovno kroz emocionalnu traumu ispitivanja i svjedočenja. Upravo to će pokušati ublažiti novi projekt Ministarstva pravosuđa Barnahus, tzv. Dječja kuća, u kojoj će se pod jednim krovom nalaziti sve službe potrebne djetetu: psihološka, pravna i medicinska pomoć. Otvaranje se očekuje početkom iduće godine.
“Drago mi je da su se stvari pokrenule, ali apeliram da se razmisli o pokrivanju cijele regije, a ne centralizaciji u Zagrebu. Djeca iz ruralnih krajeva često nemaju mogućnosti doći do grada s roditeljima,” ističe Ramljak. Roditelji su, napominje Nemarnik, ključni u prevenciji: “Postoje aplikacije koje mogu pratiti što dijete radi online, koje aplikacije posjećuje, što stavlja na internet. Roditelji ih trebaju koristiti.” U ovom posljednjem slučaju međunarodna policijska istraga krenula je iz SAD-a i Australije, a završila razotkrivanjem mreže od čak 250 članova iz različitih država, među njima i Hrvatske. Svi su razmjenjivali snimke brutalnog iskorištavanja djece.
“Uvijek postoje digitalni tragovi. Istražitelji koriste alate za probijanje enkripcija, ali mora postojati zakonska osnova za nadzor. Kriminalci ne poštuju pravila, a policija mora,” naglašava stručnjak za kibernetičku sigurnost Tomislav Vazdar. “Djeca koja dijele materijale često nisu svjesna da čine nešto protuzakonito. Materijali prikazuju stvarno zlostavljanje, a oni ne shvaćaju ozbiljnost,” dodaje Valerija Golubić iz Službe kibernetičke sigurnosti.
Tema je ponovno pokrenula i raspravu o nadzoru komunikacije na internet platformama, poznatom kao Chat Control. Kritičari upozoravaju na mogući nadzor privatnih poruka građana, dok policija uvjerava kako je cilj isključivo borba protiv seksualnog zlostavljanja djece. Struka se slaže da nadzor treba biti usmjeren na društvene mreže, ali ne i na privatne razgovore. “Sada ovisimo o dobroj volji velikih kompanija. Hoće li Meta davati podatke ili ne – ne možemo znati,” zaključuje Vazdar, podsjećajući da u digitalnom svijetu najranjiviji ostaju upravo oni najmlađi.
Otvori KEKS Pay
