Kada se netko ne podnosi, svađa, međusobno optužuje, prijeti ultimatumima, uvjetuje rokovima i, k tome, sve to čini javno, izgleda li to ikome kao nešto – stabilno, nešto u što se može imati sigurnosti i povjerenja? Budimo konkretniji i slikovitiji. Ima jedna malecka stranka, ime joj je HSLS. Nije oduvijek bila malecka. S vremenom se tako smanjila, sva ušla u sebe. Nekad su joj na čelu bili ljudi od imena, ugleda i stava. Već godinama taj kržljavi ostatak nekadašnjeg HSLS-a nije ništa drugo nego prilično neugledni lijevi privjesak HDZ-a. Mada su njihovi omjeri snaga, utjecaja, moći, ma svega, neusporedivi, gotovo pa smiješni, postoji nešto što će tu političku provaliju između HSLS-a i HDZ-a ipak nadsvoditi. Vlast je to.
Ima još jedna malecka stranka. Ime joj je DP. Mlađahnija je. Prilično. Ali se svako malo trsi izigravati neku staru, prije 80-ak godina umrlu dušu. Onu avetinjsku, zločinačku, za koju bi po našu zemlju najbolje bilo da nikada i nije postojala. Uglavnom, taj i takav DP također je HDZ-ov privjesak, onaj desni. I ta se politička veza temelji na dubokom jazu. Ali i za taj se problem našao most. Vlast.
O HDZ-u nema potrebe raspredati. Velika je to stranka, ali joj posljednjih desetak godina za vlast uvijek trebaju ti neki sićušni raznovrsni privjesci kojekakvih strančica koji, neprirodno sklepani, iritantno kloparaju i međusobno zveckaju režeći jedni na druge. A sve u sjeni HDZ-a koji to s visine gleda i uvijek tvrdi da je situacija, odnosno, tako nakaradno složena koalicijska vlast od svega i svačega – stabilna, postojana. Mada je stalno na samom rubu jer se svako malo mora iznova prebrojavati i utvrđivati ima li se dovoljno onih famoznih 76 ruku (ili glasova) potrebnih da se bilo što izglasa. I da se, na kraju krajeva, uopće ostane na vlasti.
Evo, upravo ovih dana gledamo najnoviju epizodu žestokih okršaja unutar aktualnog vladajućeg političkog trokuta u kojem nitko, ali baš nitko nikoga ne podnosi. Doslovno. Jedni druge ne mogu ni pogledati, a da ne dobiju fraze.
HSLS otvoreno jednog vodećeg DP-ovca, bivšeg potpredsjednika Vlade i ministra, a sada saborskog zastupnika, ujedno i ljubitelja svakojakog oružja te raspjevanog idolopoklonika ustaškog poglavnika, naziva glupim desničarem. Ako to što taj dotični radi nije problem i sramota nikome u njegovoj stranci, onda po logici stvari ispada da svi u DP-u misle isto što i taj dotični pa se HSLS-ova ocjena zapravo ne odnosi na jedninu već na množinu. Ukratko, HSLS muku muči što s takvima uopće mora ravnopravno sjediti za istim stolom.
DP pak organski ne može smisliti HSLS. Em su liberalnih nazora, em nisu domoljubi, em im ne smetaju Srbi, em ustaški pozdrav "za dom spremni" i NDH smatraju nacionalnom sramotom, em stalno nešto dociraju i njurgaju protiv DP-ovih političkih i ideoloških umotvorina... I DP-ovci su svaki put izloženi teškom stresu kada s tim malobrojnijim HSLS-ovcima moraju sjesti za koalicijski stol.
A HDZ? HDZ-u je muka i od jednih i od drugih. Što muka?! Prezire HDZ i HSLS i DP. I mnoge druge, ali ti sad nisu bitni za ovu priču.
Zapravo, trebamo biti puno precizniji. Ono što već desetak godina određuje i usmjerava HDZ jest volja jednog čovjeka – stranačkog šefa, ujedno i premijera Andreja Plenkovića. On određuje sve: igru, pravila, tempo, strategiju, obranu, napade... U srednjim je pedesetima, gradski, zagrebački dečko, obrazovan, uglađen... Pohađao je osamdesetih godina prošlog stoljeća jednu od najboljih zagrebačkih srednjih škola. Kasnije i Pravni fakultet. Povijest sigurno jako dobro zna, pa i onu koja se odnosi na vrijeme između 1940. i 1945. I sve mu je jasno. Karakterno pak ima izraženu potrebu za dominacijom, autoritativnim držanjem, isticanjem vlastitog ega. I integriteta. Takvi preziru smutljivce, povodljivce, beskičmenjake, one koje se može "kupiti" za sitniš, koji su uvijek spremni na neku pa i najmizerniju interesnu trampu samo da se mrvicu okoriste, one čija riječ ne znači ništa, one koji lupetaju idiotarije, one čiji su razmjeri gluposti i primitivizma beskrajni kao i svemir, one koji stalno nešto vriskaju samo kako bi nešto ušićarili pa onda zamuknuli do sljedeće prilike za kakvu novu političku ili financijsku mrvicu... Ali! Ma koliko god taj premijer koji uznosito drži do svoga "ja" takve prezirao, koliko god mu takvi izazivali gađenje, on je stalno okružen takvima. I u vlastitoj stranci i u toj s brda s dola nasađenoj vladajućoj koaliciji. Štoviše, on im je dao priliku da se pokažu u najgorem svjetlu, da javno izlože svoje niske političke porive kako bi svi vidjeli s kim on to, a onda i svi mi, imamo posla. Još i gore. On i HDZ su ih tome naučili. Moglo bi se reći, sami su ih odgojili, stvorili. Pokazali im što i kako treba da bi HDZ-u bili od koristi. Pa, tko voli nek' izvoli. Nažalost, ima ih k'o pljeve. Niču i rastu kao korov.
Premijer se pritom drži kao da je iznad svega toga. I jest. Po mnogočemu. No što mu to vrijedi kada si je takve sam "odgojio", izabrao i okružio se njima. I nema mu druge, mora ih trpjeti pa makar mu se nerijetko i želudac dizao od njihovih raznih eskapada, ispada, gluparija i prohtjeva. A oni mu, takvi nikakvi, baš kao u inat svako malo nešto izvode, sablažnjuju javnost, kvocaju jedni protiv drugih i stalno ugrožavaju tu vrhunaravnu – vladajuću stabilnost. Eto ga na, sad HSLS ultimativno traži da se onaj dotični ustašofilni DP-ovac makne kako god i kud god. Izdao je HSLS i rok za to. Napadnut, DP je najprije držao zbijene redove. Onda su DP-ovci malo porazmislili, zbrajali i oduzimali pa shvatili da bi ih to moglo preskupo stajati. I danas se dotični problematični DP-ovac, koji se do jučer nikome i ni za što nije kanio ispričati niti za milimetar uzmaknuti, odjednom predomislio i oglasio da je spreman otići i umjesto politikom baviti se ubuduće pjevanjem. Eeeeee, ali i on taj svoj nečasni uzmak, zamislite, uvjetuje. Čovjek koji javno krši ono što je zakonom već odavno zabranjeno sad traži da se novim zakonom zabrani još nešto. Pritom i moralizira. Pa može li luđe?!
Istodobno dok traje ovo natezanje s HSLS-om i DP-om – tko će o njih u vladajućoj koaliciji ostati, a tko iz nje otići, i hoće li se išta konkretno u konačnici i dogoditi – ima onih koji se već i sami nude kao zamjena. Rado bi tamo gdje se kroji vlast uskočili umjesto bilo koga. Istina, radije bi zamijenili DP, zbog nekih prijašnjih međusobnih razmirica, raskola i sočnih političkih i privatnih objeda. Dakako, DOMiNO je taj koji je spreman za akciju preuzimanja komadića vlasti. Ali gle čuda, i DOMiNO ispostavlja uvjete. I on traži avansnu naplatu za svoje moguće glasove podrške. Ni manje ni više DOMiNO bi Ministarstvo kulture. To vam dođe kao da DP sad, povrh donošenja nekih novih zakona, zatraži još i Ministarstvo obrazovanja i znanosti. Sve biser do bisera.
Pitanje je samo – što bi to HDZ, vlast i svi mi kao građani dobili ako bi i kada bi, recimo, DP uskoro u vladajućoj koaliciji zamijenio DOMiNO? Ništa. Ispalo bi da je DP vlast izgubio zbog ustašovanja, a da bi ga zamijenila stranka koja je u Saboru organizirala okrugli stol na kojem se zloglasni ustaški logor Jasenovac predstavljalo kao obični radni logor u kojem se igralo nogomet i pjevalo. Bila je to tolika skandalozna sramota za parlament da se snimka tog okruglog stola, naknadnom pameću, morala ukloniti s internetske stranice Sabora. Valjda da ne ostane trag o tom parlamentarnom posrnuću. To će reći, DP ili DOMiNO, razlike nema.
I eto, nakon svega navedenoga i dalje ima onih koji su spremni građane iz dana u dan uvjeravati kako nema nikakve frke, kako je vladajuća koalicija i dalje – sigurna i stabilna. Tom se prilikom ona sudbonosna brojka od potrebnih 76 glasova, koliko ih se taman i ima, nekako nerado spominje. Ako imaš tako klackavu i prevrtljivu situaciju da ti vlast ovisi o jednoj ruci i dovoljno je da u sabornici broj 76 spadne na 75 ili još i niže, onda se tvrdnje da je "sve stabilno" kose i sa zakonima matematike i fizike. A tu nije riječ o dojmu ili interpretaciji nego o egzaktnosti. Jer ako odasvud pljušte prijeteći ultimatumi (koje neki zaista blesasto žele preimenovati u prijedloge), uvjetovanja i vremenski rokovi, i ako jezičac na vagi koji označava ostanak na vlasti stalno nemirno titra oko tog broja 76, onda je konstantno mantranje o nekoj stabilnosti zaista uvredljivo. Naravno, može HDZ tu svoju vladajuću "stabilnost" opet osigurati, do neke iduće krizne epizode. Ima alate i metode za to. Može funkcijama, našim novcem i još koječime "kupiti" one koje je ionako sam naučio i dresirao kako se to i čime "trguje". Eto, to nam je to. Ta prizemna, koristoljubiva i za građane pogubna politička trgovina kako bi se bilo dio vlasti jedino je ono što je već godinama nepromjenjivo. Stabilno.
DP objavio popis: Dabro izlazi iz Sabora u ove uvjete
Otvori KEKS Pay
Što je više kleveta i laži, Plenković nam miliji i draži.