I oko graha je puno posla, morate ga “dadiljati” i oko njega čupati svaku travku. No u odnosu na mljekarstvo, gdje ste rob od jutra do mraka, a stalno na gubitku, ta se kultura višestruko isplati. Na jednom hektaru, kad se oduzmu ulaganja od oko 5000 kuna, koja pokriju poticaji, dobijete 10 do 12 tisuća kuna čiste zarade – kaže Dragutin Dukić, svojedobno jedan od seljačkih mljekarskih vođa na traktorskim barikadama, a danas čelnik požeško-slavonske zadruge Domaće blago u kojoj je od 450 združenih hektara čak 350 “posvećeno” grahu
.Plasman nije upitan
Zna li se da Hrvati godišnje pojedu oko 7 milijuna kilograma graha, a na toj površini ga se može proizvesti oko milijun kilograma, lako je predočiti potencijale te tradicionalne namirnice u Hrvata. No umjesto da proizvodimo kvalitetniji, svoj grah, prema podacima HGK, uvozimo ga čak iz Kirgistana, Džibutija, Gruzije, Turske, Etiopije, Kine, Perua, Argentine, SAD-a, Kanade... lani za čak 10 milijuna dolara.
– Koliko puta ste kupili grah u nekom od trgovačkih lanaca i kuhali ga četiri-pet sati da biste ga i dalje osjetili pod zubima? Naš grah kuha se sat vremena, a uvozni iz trgovine ili je presušen ili je star. Čim kilogram možete kupiti za 8 kuna, znači da s njim nešto ne štima – objašnjava Dukić. Kaže da je hrvatska proizvodnja graha stala davno s gašenjem poljoprivrednih kombinata. Tisuće hektara proteklih su se godina svele na nekoliko stotina za vlastite potrebe jer se tvrdilo kako se na toj kulturi ne može zaraditi.
No otkad su zadrugari krenuli u proizvodnju pretprošle godine, plasman uopće nije upitan i stalno se traži još. Pouzdani partneri poput Podravke, PIK-a Vinkovci... jamče im otkup i plaćanje u roku od 60 dana. Suša im je ove godine malo pomrsila planove pa je berba i 40-ak posto mršavija, oko 500-600 tona. No s obzirom na interes – i građana za kupnju i novih kooperanata za proizvodnju – biznis s grahom, koji je dosta otporna kultura i ne traži ni navodnjavanje, iduće će godine proširiti i na 1500 hektara.
Stranci na čekanju
– Imamo kooperante već iz sedam kontinentalnih županija, a grah bismo sijali čak i u dolini Neretve. Nisu ljudi ludi. Dobro znaju vrijednosti domaće proizvodnje, koja se u razumnom roku može i naplatiti, dok ste na stočnim farmama prepušteni sami sebi i strahu od propasti – kaže Dukić, čija zadruga kooperante i kreditira sa sjemenom i zaštitnim sredstvima, s milijun kuna u ovoj godini.
Grah od kooperanata ove godine otkupljuju pak za 5 kuna plus PDV. No kroz zadružnu proizvodnju isplativ može biti i samo jedan hektar, upozorava. Kroz sredstva ruralnog razvoja, za koja su se već natjecali, iz Domaćeg blaga računaju na nove strojeve i opremu, a kasnije i na podizanje plastenika. Strane narudžbe pak zasad odbijaju.
– Slovenci traže 50 tona, a i Austrijanci bi naš grah, čak i Finci. No nismo megalomani. Prvo želimo pokriti domaće tržište, što podrazumijeva proizvodnju na 2500 hektara, a tek onda vanjsko. Vrijeme je da se shvati da nismo otvoreni samo za tuđi škart, nego i sami možemo proizvoditi kvalitetnu i zdravu hranu. I ne samo grah, nego i domaći krumpir, cvjetaču... koji su već zastupljeni na stotinjak hektara zadruge – napominje Dukić ističući da im je u tome bitna i podrška resornog ministarstva.
>> Top 9 namirnica koje biste trebali češće uvrstiti na jelovnik
Osnovna greška svih ljudi koji uspiju u nečemu jest što traže snimanje ili dopuštaju da drugi od njih prave medijske zvijezde. Po završenom emitiranju još će se njih 50 naći da siju grah. Pa će opet doći do zasićenja i kolektivne propasti. Umjesto da šuti i radi svoje, svaki bi se slikao i pravio od sebe karikaturu, a već sutra će možda propasti. Poljoprivreda je lutrija, svake godine igraš ruski rulet s vremenskim prilikama.