Ako se na Bliskom istoku postigne dogovor koji podržavaju Washington, Teheran i regionalne sile, hoće li se fokus međunarodne diplomacije napokon vratiti na Ukrajinu?
Ovdje se na primjeru Irana i Ukrajine pokazalo kako međunarodna zajednica kao i, recimo, mediji diljem svijeta nemaju previše kapaciteta baviti se s dva velika i opasna krizna žarišta. S obzirom na dugotrajnost ruske agresije na Ukrajinu, a s druge strane na veliku opasnost po međunarodnu energetiku i trgovinu zbog važnosti Hormuškog prolaza, Ukrajina je ostavljena sa strane kao u tom ili ovom trenutku manji od dvaju problema. Primjetno je kako se već nakon postizanja dogovora o “memorandumu” fokus počeo vraćati, čemu su pridonijeli i snažniji i opsežniji međusobni napadi, pri čemu je Ukrajina meta onih brutalnijih, a Rusija ciljanih, prije svega energetskih.
Prijeti li opasnost da rat u Ukrajini postane “zaboravljeni rat” dok je svjetska pozornost sve više usmjerena na krizu između Izraela i Irana?
Sve ovisi o dinamici, kad i kako će se odvijati pregovori Irana i SAD-a. Ali bude li međunarodna zajednica čekala američke pregovarače da riješe mirovni ili sveobuhvatni plan s Iranom, a tek potom prijeđu na rješavanje ruske agresije na Ukrajinu, u takvom će se procesu izgubiti dragocjeno vrijeme. Postaje jasno ono što govorim od 2025., rješenje je zamrzavanje bojišnice, sve drugo je nerealno. Besmisleni rat postaje sve besmisleniji. Naravno, zamrzavanje bio bilo tek početak, kao i u slučaju takozvanog memoranduma.
Je li mir u Ukrajini moguć bez izravnog sastanka Vladimira Putina i Volodimira Zelenskog ili će rat još godinama ostati zamrznuti sukob bez konačnog političkog rješenja??
Kao što vidimo na slučaju Irana, možete sve zaustaviti i kako se navelo digitalnim potpisom memoranduma, a u stvarnosti njegovim odvojenim potpisivanjem, koje je dovelo do ozbiljnijeg primirja, možda i jednostavno zamrzavanja stanja.
Veliko je pitanje može li susret ruskog i ukrajinskog čelnika donijeti rezultate i ima li stvarne volje za takvim susretom. Svima je jasno da je za primirje ili mir potrebna volja Vladimira Putina. On je pokretač rata, on ga može i zaustaviti. Problemi se ipak onda tek otvaraju, odnosno cijelo se vrijeme traži način prezentiranja pobjede. Vidimo na primjeru Irana da je upravo to ključ svega.