Oni su vjerojatno posljednja vrsta na koju bismo pomislili, no ipak se dogodilo da se i za njih pronađe mjesta na listi strepnje. Europski hrčak stavljen je na listu kritično ugroženih životinja. Prema Hrvatskoj enciklopediji, hrčak (Cricetus cricetus), glodavac iz porodice hrčaka (Cricetidae), dug je do 25 cm. Dlaka mu je obojena različitim nijansama smeđe, rjeđe crne boje. Boravi na obrađenim poljima. Aktivan u sumrak i noću.
Po hektaru 40 primjeraka
Spava zimski san, a u proljeće hrani se pšenicom koju je spremio u podzemne nastambe prenoseći je u ličnim vrećicama. U Europu je stigao iz azijskih stepa. Njihove su brojke, međutim, pale za 75 posto, posebice u francuskoj regiji Alsace, u Njemačkoj te u zemljama istočne Europe jer ženke hrčka sada daju bitno manje nakota nego prije. I zbog toga se jedna od najsimpatičnijih životinjica našla na crvenoj listi Međunarodne udruge za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava. Ta organizacija navodi kako je ženka tog glodavca u 20. stoljeću godišnje donosila na svijet 20-ak malih hrčaka, no sada ih donosi samo pet ili šest godišnje. Stručnjaci vjeruju da će hrčci, ako se ništa ne učini, izumrijeti za 30 godina.
Čini se da za takvu situaciju postoje i prilično vidljivi razlozi. BBC, primjerice, podsjeća na prošlogodišnju sjajnu seriju “Seven Worlds” Davida Attenborougha u kojoj se hrčke vidi kako žive na jednom bečkom groblju jer ih je širenje grada otjeralo s livada, njihovih prirodnih staništa. I organizacije za zaštitu prirode u Hrvatskoj vode hrčka na različitim popisima. Na većini je svrstan u gotovo ugrožene.
Primjerice, Javna ustanova Agencija za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Osječko-baranjske županije navodi kako ne postoje egzaktni podaci o rasprostranjenosti te vrste u Hrvatskoj. Zabilježene su samo izolirane populacije u Baranji, Podravini, Prekmurju. Brojnost mu obično doseže 30 do 40 primjeraka po hektaru, ali svakih 10 do 15 godina može se povećati i do 800 primjeraka po hektaru. Današnja nalazišta su vezana uz obrađena polja, većinom kukuruzišta i kulture žitarica, ali i nasade povrća, krumpirišta i djetelišta. Kao oportunist u prehrani biljem, vrlo se lako prilagođava promjenama u sadnji pojedinih kultura.
Jasno, nije hrčak jedina vrsta koja se našla na popisu kritično ugroženih. Tu su, recimo, 33 vrste lemura koje je IUCN, odnosno International Union for Conservation of Nature, stavio na svoju crvenu listu. Navodi se kako se to dogodio ponajviše zbog deforestacije iako su neke od tih vrsta u ugrozi i zbog pretjeranog izlova. Sjevernoatlantski kit također je na korak do izumiranja jer danas oceanom pliva samo 250 odraslih jedinki, a i to je podatak koji se odnosi na kraj 2018. Na popisu su i nešto malo manje simpatične životinje, poput Ophiocordyceps sinensis, odnosno tibetanske gljivice općenito poznate kao najcjenjeniji svjetski parazit.
Zovu je i viagrom, a liječi sve
Ako vam kažemo da je zovu himalajskom viagrom, onda vam je jasno i zašto. U kineskoj medicini se ta gljivica, koja podsjeća na gusjenicu, koristi već više od dvije tisuće godina jer ima blagotvoran učinak na bolesti bubrega i pluća. No, ima i onih koji tvrde kako ona zapravo liječi sve poznate bolesti, od raka pa do – impotencije. I s obzirom na to, mnogi od nje vrlo dobro žive. Velika potražnja dovela ju je na rub izumiranja. No, podjednako koliko i potražnja, izgleda da ih ubijaju i klimatske promjene. Inače, gljivica živi na visini od tri tisuće metara a parazitira na, pogađate, gusjenici koju tako ubija.
a koje vrste ima sve više? zašto se čudite? životinje gube staništa zbog širenja naselja, ljudskih aktivnosti. vi, mediji, naveliko propagirate turizam u prirodi, vješanje ležaljki, šetkaranje šumama, naveliko se gradi u čistim šumama, nakon jedne vikendice uskoro ih ima 15... gdje životinje imaju prostor za sebe?!