Kuga, bolest koju malo koji Europljanin doživljava kao pošast koja još uvijek povremeno ubija, sposobna je preuzimati otpornost na antibiotike od drugih bakterija, otkrili su američki i francuski znanstvenici. Njihovo je otkriće objavljeno u znanstvenom magazinu "PloS ONE". Znanstvenici su potvrdili slučaj da je Yersinia pestis, uzročnik kuge, od neke druge bakterije, koja je razvila otpornost prema određenom antibiotiku, jednostavno "kopirala" njezinu otpornost.

Kuga je tisućljećima povremeno desetkovala stanovništvo Europe. Procjenjuje se da je od pamtivijeka do danas pobila oko 200 milijuna ljudi u svijetu te se konačno u traumatiziranu kolektivnu svijest urezala pod nazivom "crna smrt". Ni guba, ni kolera, ni malarija nisu dobile "čast" da se personificiraju kao jedan od jahača Apokalipse, a Europa je odahnula kada je "crna smrt" iskorijenjena na Starom kontinentu.

Ipak, posljednja epidemija kuge, samo jedna od mnogobrojnih koje svako toliko izbijaju u svijetu koji nas okružuje, zabilježena je u kolovozu prošle godine u Kongu. Od plućne kuge, najopasnijeg i najviše zaraznog oblika, umrle su tada 42 osobe prije nego što je zaraza zaustavljena. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) svake godine zabilježi više od 2 tisuće slučajeva zaraze kugom, no zahvaljujući sve moćnijim antibioticima, od ukupnog broja zaraženih godišnje umire njih samo deset posto. To znači da smo zasad zaštićeni dosezima moderne medicine, ali ovakvi odnosi uskoro bi se mogli promijeniti.

Na Madagaskaru, na kojemu je učestalost izbijanja zaraze veća nego igdje drugdje, 1995. godine izoliran je uzročnik kuge za koji se ustanovilo da je otporan na čak osam antibiotika kojima je bio tretiran. Znanstvenici s Instituta Pasteur u Parizu analizirali su genski materijal uzročnika i ubrzo kao nositelja imuniteta identificirali stanoviti plazmid, prstenastu DNK strukturu sposobnu za izmjenu među bakterijama, i nazvali ga pIP 1202. Otkriće je 1997. objavljeno u "New England Journal of Medicine", a o podrijetlu otpornosti na antibiotike moglo se dalje samo nagađati.



I nagađalo se sve dok istraživački tim francuskih i američkih znanstvenika nedavno nije ustanovio da stanoviti tip salmonele, koji je također pokazao otpornost na neke antibiotike, u sebi nosi plazmid izrazito nalik na onaj nazvan pIP 1202 koji je pronađen u uzročniku epidemije na Madagaskaru 1995. Njihov je zaključak bio da i jedan i drugi plazmid imaju zajednički izvor te da se kao nespecifični za pojedinu vrstu mikroorganizama lako prenose s jednog uzročnika bolesti na drugi.

Mikrobiolog Jacques Ravel s Američkog instituta za genska istraživanja u Rockvilleu u državi Maryland, čiji je tim proveo istraživanje, rekao je u nizu izjava za medije da je Yersinia pestis, izolirana na Madagaskaru, svoju otpornost vrlo vjerojatno naslijedila od neke klice koja joj je prethodila.Još uvijek ne znamo točno kako se dogodio transfer, ali ako se dogodio jednom, isto to može se dogoditi opet, i to bilo kada  rekao je voditelj tima vrlo zabrinutog vlastitim otkrićem.

Prijenos otpornosti među bakterijama inače je prirodan proces jer su bakterije sklone međusobnoj izmjeni genskog materijala u određenim uvjetima. Ali, kako je dotični plazmid pronađen u bakteriji salmoneli, čija otpornost na antibiotike posljednjih godina eksponencijalno raste, te kako je isti plazmid pronađen i u još nekim bakterijama u uzorcima piletine, puretine, govedine i svinjetine iz nekoliko klaonica u SAD-u, Ravelov tim sklon je bojazni da sve skupa ima veze s primjenom antibiotika u uzgoju stoke i peradi. Uzgajivači stoke, naime, tretiraju životinje brojnim medikamentima kako bi imali što veću zaradu, što nadalje uzrokuje sve češću pojavu mikroorganizama otpornih na antibiotike.

U nedavno objavljenom članku glasila Instituta Pasteur mikrobiologinja Elisabeth Carniel, koja je također sudjelovala u istraživanju, upozorila je na "mogućnost ozbiljnog zdravstvenog problema samim tim što je otkriven izrazito otporan tip bakterije Yersinije pestis". Otkriće da je multirezistentni plazmid iz bacila kuge tako raširen u drugim bakterijama koje nas okružuju naše strahove samo pojačava  rekla je Elisabeth Carniel. Njezin kolega Ravel stoga hitno traži provođenje novog programa praćenja Yersinije pestis.
U Europi trenutačno nema razloga za paniku jer slučaj kuge kod čovjeka nije zabilježen već desetljećima, no u brojnim dijelovima Afrike, Azije, Južne Amerike i zapada SAD-a situacija je kudikamo drugačija. Prema podacima Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti SAD-a, tijekom 2006. zabilježeno je više od 20 slučajeva oboljelih od kuge. Većina pacijenata uspije se izliječiti, ali povremeno se dogodi i poneki smrtni slučaj.

Indija je ozbiljno shvatila epidemiju iz 1994., kada su od kuge umrle najmanje 54 osobe te se otad ozbiljno tamane štakori. Samo u Bombayu u akciji suzbijanja kuge te je godine pobijeno točno 442.186 štakora. Najgora je situacija u Africi. Prema podacima WHO-a, 2003. godine u svijetu je registrirano 2118 oboljelih i 182 umrla, od čega čak 99 posto u Africi.
Dakle, iako prosječni Europljanin kugu doživljava tek kao "crnu smrt" iz mračnog razdoblja srednjeg vijeka, više kao pozadinu lekcija s nastave iz povijesti, ona je još prisutna, a njezin uzročnik jača, možda i zbog našeg uzgajanja "supermikroba" neracionalnom primjenom antibiotika. No, svakako je umirujuće to što bismo vjerojatno i sa superbakterijom nekako izašli na kraj.
Ali, kako je u svom glasovitom remek-djelu napisao Albert Camus: "Na svijetu je bilo isto toliko epidemija kuge koliko i ratova. Pa ipak, kuga i rat zatjecali su ljude uvijek nemoćne."

Bubonska kuga najčešći je oblik. Prenosi se s glodavaca na čovjeka ugrizom zaražene buhe. Bakterije se šire limfom te nastaju velike otekline, tzv. buboni. Svojedobno je označena kao bolest koja bi se mogla upotrijebiti kao bakteriološko oružje. Septikemična kuga razvija se ako ne izbiju buboni te nastaje trovanje krvi, odnosno sepsa, i odumiranje tkiva koje pocrni. Smrt nastupa tijekom 36 sati. Plućna kuga najviše je zarazan, ali danas najrjeđi oblik. Često nastupa kao posljedica bubonske kuge, ali se prenosi i kapljično s čovjeka na čovjeka. Ako se ne liječi, u 90 posto slučajeva završava smrću.

Od 165. do 180. godine prva velika epidemija kuge pokosila je na Bliskom istoku pet milijuna ljudi. Val zaraze proširio se i do Rima, gdje je na dan umiralo i do pet tisuća ljudi. Druga velika epidemija krenula je 541. godine iz Egipta te se proširila i do Konstantinopola, gdje je pomorila 40 posto stanovništva stopom i do 10 tisuća umrlih na dan. Počevši 1347., u šest godina treća velika epidemija odnijela je 25 milijuna ljudi u Europi, trećinu stanovništva. Zbog političke stabilnosti, broj stanovnika Europe od 950. do 1250. utrostručio se i dosegnuo 75 milijuna. Godine 1300. došlo je do klimatskog zahlađenja, slabije su urodili usjevi te su osiromašeni seljaci nagrnuli u gradove i prenapučili ih. Vladali su jezivi higijenski uvjeti pa su posljedice bile utoliko gore. U manjim valovima kuga je i poslije izbijala te je zabilježeno da je 1665. zbog kuge bio zatvoren fakultet na kojemu je studirao Isaac Newton, koji se zbog toga vratio kući i stao mozgati o revolucionarnim idejama iz matematike, fizike, astronomije i optike.

Video sadržaj

POTRESNA SCENA

Legenda je na samrti. Ono što je rekao kćeri tjera na suze: 'Nemam vremena umrijeti'

Video sadržaj

18

PROMJENE U STRANKAMA

Mamić: Odustajanjem od Milanovića snovi o vladi SDP-a postali nemogući; Bagić: Otvaraju se mnoge opcije i stvar je još dinamičnija

Video sadržaj

TRAGEDIJE

Tragične sudbine lica naših realityja: Saša sina nije dočekao, Edita sletjela s ceste...

GASTRONOMSKI RAJ NA MEDITERANU

Znate li na kojem našem otoku možete doživjeti okuse Japana baš kao da ste u Tokiju

Elektronički otpad

Ovaj poziv ne smijete propustiti: Donesite stari mobitel i zajedno s HT-om doprinesite zelenoj budućnosti

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”