Dok Pojas Gaze tone u najtežu humanitarnu krizu od početka rata, politički vrhovi vode svoje odvojene bitke, često potpuno isključene iz realnosti na terenu. Donald Trump sve otvorenije poziva izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da okonča operacije u Gazi i pređe na realizaciju druge faze sporazuma. No Netanyahu, unatoč tradicionalno snažnim vezama, njegove poruke ignorira i nastavlja politiku “bez vremenskog okvira”, najavljujući nastavak “sigurnosne kontrole” nad Gazom, što u praksi znači produženi rat bez jasne završne faze.
Istovremeno, civili u razorenom Pojasu Gaze suočavaju se s hladnoćom, kišama i poplavama koje odnose živote. Medicinski izvori potvrdili su smrt devetomjesečne djevojčice koja je preminula od pothlađenosti u šatoru u Khan Younisu. Olujna noć uništila je i poplavila tisuće šatora, dodatno izlažući stanovnike koji već mjesecima žive bez grijanja, adekvatne hrane i pitke vode. Civilna zaštita primila je više od 2500 poziva za pomoć u svega jednom danu, dok se društvene mreže pune fotografijama smrznute djece, blatnjavih kampova i ljudi koji pokušavaju zakrpati cerade i kartonske zidove svojih skloništa.
UNRWA upozorava da su zimske kiše “nova fronta rata”, koja bi se mogla djelomično ublažiti jedino ako se dopusti nesmetan protok humanitarne pomoći i prioritetna dostava montažnih kuća i kontejnera. No pristup je i dalje ograničen, a količine koje ulaze ne mogu zadovoljiti ni minimalne potrebe više od dva milijuna stanovnika. Uz hladnoću i prenapučenost, širenje zaraznih bolesti postaje veliki rizik, posebno među djecom i starijima. Više od 250.000 obitelji živi u trošnim šatorima, a svaki novi val kiše donosi nove poplave, rušenja skloništa i povećanje broja bolesnih.
Dok se humanitarna situacija urušava, politički proces prema drugoj fazi sporazuma o prekidu vatre stoji na mjestu. Izraelske dnevne novine “Israel Hayom” pišu kako je najveća prepreka pitanje tko će provesti demontažu oružanih kapaciteta Hamasa – ključni zahtjev Izraela prije bilo kakvog stabilnijeg aranžmana. Iako se Turska jedina pokazala spremnom poslati trupe i preuzeti nadzor nad sigurnosnim segmentima, Izrael njezino sudjelovanje kategorički odbacuje. Strah od dugoročnog turskog utjecaja na granici smatra se “crvenom linijom”, posebno u svjetlu Erdoganovih otvoreno pro-palestinskih pozicija.
S druge strane, arapske države odbijaju bilo kakvo sudjelovanje u misiji razoružanja, smatrajući da bi to dugoročno kompromitiralo njihove odnose sa stanovništvom Gaze i predstavljalo ih kao produženu ruku izraelske politike. U isto vrijeme iz Washingtona stiže signal da izraelska vojska više neće moći nastaviti operacije intenzitetom iz protekle dvije godine. Drugim riječima – svi žele da se Hamas razoruža, ali nitko ne želi biti taj koji će to učiniti.
To stvara vakuum u kojem nijedna opcija nije realno provediva, a Gaza ostaje zarobljena između vojne neizvjesnosti, političkog razilaženja i humanitarne katastrofe. Netanyahu trenutačno odbija bilo kakav model u kojem bi Palestinska uprava ili Hamas imali utjecaj nad Gazom. Istovremeno zagovara koncept “neutralnog palestinskog entiteta”, iako ga nitko ne može precizno definirati ni politički podržati. To postaje središnja prepreka prelasku u drugu fazu sporazuma.
Plan koji zagovara međunarodna zajednica predviđa tehnokratsku vladu, ali izraelske obavještajne procjene upozoravaju kako je gotovo nemoguće izbjeći sudjelovanje predstavnika Hamasa ili Palestinske samouprave u tranzicijskoj administraciji. Takav razvoj događaja vlada u Tel Avivu smatra prijetnjom – kako zbog mogućeg utjecaja Hamasa, tako i zbog jačanja Palestinske uprave, koja bi mogla dobiti novu legitimaciju.
U pozadini se odvija dodatni politički sukob, onaj s Donaldom Trumpom, koji sve jasnije traži deeskalaciju. Trump želi završetak rata iz više razloga: međunarodni pritisak raste, globalna ekonomija osjetljiva je na produljene sukobe, a američka diplomacija želi fokus prebaciti na Kinu i Indo-Pacifik. No Netanyahu, opterećen vlastitom političkom krizom i borbom za opstanak na vlasti, ne sluša Trumpa, čime odbija i najvažnijeg međunarodnog partnera, dodatno izolirajući Izrael.
Druga faza sporazuma zahtijeva dogovor o povlačenju izraelskih snaga, sigurnosnom rasporedu, mehanizmu razoružanja i početku obnove. No ta pitanja duboko su osjetljiva jer izravno utječu na sigurnost izraelskih gradova uz granicu. Kontrola nad Philadelphijskim koridorom između Gaze i Egipta ostaje izraelski prioritet, a svako popuštanje smatra se sigurnosnim rizikom.
Ako Izrael zadrži vojnu prisutnost, Hamas će to protumačiti kao dokaz da je otpor i dalje potreban. Ako se povuče bez mehanizma razoružanja, ugrozit će sigurnost izraelskih zajednica. Ako se upravljanje prepusti trećim državama, riskiraju se nove političke tenzije. A sve to dok civili umiru od hladnoće u poplavljenim kampovima.
Gaza je danas prostor u kojem se susreću tri paralelne katastrofe: humanitarna, politička i sigurnosna. Smrt devetomjesečne djevojčice od hladnoće postaje simbol šire tragedije, one koju je lakše ignorirati nego riješiti. Zima je brutalna, kiše ruše šatore, bolnice su prepune, hrana je oskudna, a međunarodna pomoć nedovoljna. Netanyahu nastavlja vlastiti politički kurs, odbijajući Trumpove poruke o završetku rata, dok međunarodna zajednica pokušava pronaći teorijski model upravljanja koji nitko ne želi provesti. U takvoj dinamici Gaza ostaje prostor bez rješenja, a njezini stanovnici – taoci hladnoće, kiše i globalne neodlučnosti.
Otvori KEKS Pay
