Na današnji dan 1944. godine u 2. svjetskom ratu savezničke trupe izvele su masovno iskrcavanjem na obale Normandije. Bio je to najambiciozniji i najopsežniji pomorsko-zračni desant u povijesti ratovanja, a operacija iskrcavanja vojske potrajala sve do 30. kolovoza. Unatoč žestokom njemačkom otporu te teškim gubicima u redovima savezničke vojske, upravo je ta operacija, kodnog imena Overlord, otvorila ključni drugi front te je promijenila tijek najrazornijeg sukoba u ljudskoj povijesti, označila je početak kraja nacističke dominacije u Europi i početak kraja Drugog svjetskog rata.
Upitali smo umjetnu inteligenciju koje je to najveće vojne greške napravio Hitler, srećom, koje su potom i dovele do sloma nacističke Njemačke u 2. svjetskom ratu. Evo što je umjetna inteligencija ispisala analizirajući različite povijesne izvore i zapise u tekstu "10 odluka koje su uništile Treći Reich". Adolf Hitler je na početku Drugog svjetskog rata nizao pobjede, zbog čega su ga mnogi smatrali vještim vojnim zapovjednikom. Ipak, njegove katastrofalne odluke kasnije su ga pretvorile u neočekivanog "saveznika" protivničkoj strani. Hitler je vjerovao u vlastitu nepogrešivost, a njegovi sve češći nerazumni potezi doveli su do propasti Njemačke. Srećom po svijet, mnoge od tih grešaka omogućile su savezničku pobjedu. Među ključne Hitlerove greške ubraja se i objava rata Sjedinjenim Američkim Državama, invazija na Sovjetski Savez, zaustavljanje napredovanja kod Dunkerquea, nedovoljno korištenje podmornica, pogrešne odluke na Istočnom frontu poput bitaka za Staljingrad i Kursk, kriva procjena savezničkog iskrcavanja u Normandiji, tvrdoglavo inzistiranje na držanju položaja po svaku cijenu, te podcjenjivanje protivnika i loš odabir suradnika.
Ulazak Amerike u rat: Nepotrebni neprijatelj
Niz Hitlerovih ranih uspjeha stvorio je mit o njegovoj nepogrešivosti. Međutim, ta ista vjera u vlastito vojno planiranje pokazala se kobnom. Jedna od najvećih grešaka dogodila se u prosincu 1941., nedugo nakon japanskog napada na Pearl Harbor. Iako SAD nije objavio rat Njemačkoj i američka javnost nije bila sklona širenju sukoba, Hitler je u kratkom govoru objavio rat Americi. Time je Njemačku, već u ratu s Velikom Britanijom i Sovjetskim Savezom, uveo u sukob protiv zemlje s ogromnim proizvodnim kapacitetima. Hitler je podcijenio američku vojnu moć, vjerujući da SAD neće biti prijetnja još godinama i da je bolje započeti rat dok je Japan aktivan na Pacifiku.
Invazija na Sovjetski Savez: Rat na dva fronta
Druga ključna greška bila je invazija na Sovjetski Savez u lipnju 1941. (poznata kao Operacija Barbarossa). Ova odluka, donesena dok rat protiv Britanije na Zapadu još nije bio gotov, uvukla je Njemačku u iscrpljujući rat na dva fronta, ponavljajući grešku iz Prvog svjetskog rata. Unatoč početnim njemačkim uspjesima, strateška pogreška ulaska u ogromno rusko područje, podcjenjivanje sovjetskog otpora i oštre zime, pokazala se kobnom. Hitlerova opsesija uništenjem komunizma i osvajanjem životnog prostora ("Lebensrauma") bila je jača od razumne vojne procjene, vodeći njemačku vojsku (Wehrmacht) u dugu i krvavu borbu koju nije mogla dobiti. Nakon jedne od velikih bitaka (kod Smolenska), put prema Moskvi činio se otvorenim. Njemački generali predlagali su izravan napad na sovjetski glavni grad, koji je bio važno političko, industrijsko i prometno središte. Međutim, kasnog ljeta 1941., Hitler je naredio da se dio oklopnih snaga preusmjeri prema jugu, prema Ukrajini i naftnim poljima Kavkaza, govoreći da njegovi generali "ne znaju ništa o ekonomiji". Iako je ova odluka dovela do velike pobjede kod Kijeva, izgubljeno je dragocjeno vrijeme za napad na Moskvu. Kada je napad na Moskvu (poznat kao Operacija Tajfun) nastavljen u listopadu, zaustavljen je zbog ruskog otpora, iscrpljenosti njemačkih snaga i oštre zime, nadomak grada.
Dunkerque: Herojska akcija spasila Britance
Prije napada na Sovjetski Savez, Hitler je propustio veliku priliku za pobjedu na Zapadu. U svibnju 1940., nakon proboja njemačkih snaga u Francuskoj, njemačke oklopne jedinice stigle su blizu luke Dunkerque, gdje je bio opkoljen Britanski ekspedicijski korpus (BEF). Iako su zapovjednici na terenu smatrali da mogu lako zauzeti luku i zarobiti britansku vojsku, Hitler je izdao naredbu o zaustavljanju. Razlozi za to nisu potpuno jasni – možda je vjerovao da zračne snage (Luftwaffe) mogu uništiti Britance ili nije želio riskirati tenkove na teškom terenu. Ta pauza od dva dana omogućila je Britancima da organiziraju evakuaciju (poznatu kao operacija Dinamo) i spase više od 300.000 savezničkih vojnika. Ti vojnici kasnije su činili temelj obnovljene britanske vojske koja je nastavila borbu.
Nedovoljno korištenje podmornica: Zanemareno oružje
Nakon neuspjeha zračnih snaga (Luftwaffe) da osiguraju nadmoć u Bitci za Britaniju, što je onemogućilo invaziju na otok, Hitler nije dovoljno iskoristio podmornice. Iako su njemačke podmornice (U-Boot) u Prvom svjetskom ratu bile vrlo opasne za Britaniju, Hitler je sporo shvaćao njihov značaj. Da je Njemačka više ulagala u podmornice umjesto u velike ratne brodove, mogla je započeti rat s puno većim brojem podmornica umjesto s malim brojem koliko ih je imala. Čak i taj manji broj podmornica postigao je značajne uspjehe potapajući savezničke brodove. Tek početkom 1941. Hitler je naredio bržu proizvodnju, ali tada je već bilo kasno za promjenu situacije na Atlantiku, jer su saveznici razvili dobre načine borbe protiv podmornica.
Bitka za Staljingrad: Simbol tvrdoglavosti
Opsjednutost Staljingradom postala je simbol Hitlerove nerazumne tvrdoglavosti. Godine 1942. Hitler se upustio u bitku za grad koji je nosio ime njegovog neprijatelja Staljina, zanemarujući glavni cilj – kavkaska naftna polja. Podijelio je snage, šaljući dio prema Kavkazu, a dio na Staljingrad. Mnoge njemačke jedinice poslane su u bitku za Staljingrad, gdje su pretrpjele teške gubitke. Dok je njemačka Šesta armija teško stradavala u gradu, Hitler nije mario za sovjetske snage koje su se okupljale na slabo zaštićenim njemačkim bokovima. Sovjetski protunapad (poznat kao Operacija Uran) u studenom brzo je porazio savezničke njemačke snage (rumunjske, talijanske i mađarske) i okružio Šestu armiju. Hitlerovo inzistiranje da se Staljingrad drži pod svaku cijenu dovelo je do gubitka cijele armije i ogromnog broja vojnika, što je bila dotad najveća katastrofa za njemačku vojsku.
Bitka kod Kurska: Posljednje veliko kockanje
Unatoč porazu kod Staljingrada, Hitler nije prešao na obrambenu strategiju. Umjesto da ojača obrambene linije i pripremi snage za protunapade, bio je usredotočen na veliku ljetnu ofenzivu 1943. kod Kurska. Cilj je bio uništiti veliku sovjetsku izbočinu na frontu. Mnogi njemački generali bili su protiv napada jer su znali za opsežne ruske pripreme. Čak je i sam Hitler sumnjao u uspjeh. Ipak, naredio je napad. Velika bitka kod Kurska, poznata kao najveća tenkovska bitka u povijesti, bila je presudna. Njemačke oklopne snage, obnovljene uz velike napore, bile su uništene, a s njima i nada u pobjedu na Istoku.
Normandija: Kriva procjena savezničkog iskrcavanja
Važno je prisjetiti se i Hitlerovih pogrešnih procjena vezanih uz savezničko iskrcavanje u Normandiji (Dan D), čija se obljetnica danas obilježava. Uoči Dana D, Hitler je bio uvjeren da će se glavno iskrcavanje dogoditi u Pas-de-Calaisu, a ne u Normandiji, iako je ranije sumnjao na Normandiju. Nasjeo je na savezničku operaciju zavaravanja (poznatu kao "Fortitude"). Zbog toga su brojne njemačke divizije, uključujući snažne oklopne jedinice, ostale neaktivne na sam Dan D. Da su te snage na vrijeme poslane u Normandiju, mogle su ozbiljno ugroziti savezničko iskrcavanje. Navodno je Hitler spavao dok je invazija počinjala, a nitko ga se nije usudio probuditi. Kada je konačno odobrio slanje pojačanja, bilo je prekasno jer su Saveznici već uspostavili položaje na obali.
Naredbe o nedopuštanju povlačenja: Tvrdoglavo držanje položaja
Hitlerove naredbe da se položaji drže "do posljednjeg čovjeka" i zabrane povlačenja imale su strašne posljedice, posebno na Istočnom frontu. Uoči velike sovjetske ofenzive u ljeto 1944. (poznate kao Operacija Bagration), koja je ciljala uništenje njemačke Grupe armija Centar, generali su molili Hitlera da dopusti povlačenje na bolje obrambene položaje. Hitler je to odbio i naredio da se prednji položaji drže bez obzira na sve. To je dovelo do uništenja Grupe armija Centar i gubitka dvadesetak divizija u samo nekoliko tjedana.
Podcjenjivanje protivnika
Hitlerovo podcjenjivanje protivnika bila je jedna od njegovih temeljnih i dosljednih grešaka. Njegovo podcjenjivanje američke proizvodne moći, jasno vidljivo još kod objave rata Sjedinjenim Državama 1941. godine, samo je jedan od primjera. Ovo nerazumijevanje stvarne snage i otpornosti protivnika, kako na Zapadu tako i na Istoku, imalo je teške i dalekosežne posljedice za njemačke ratne napore tijekom čitavog sukoba.
Loš odabir suradnika i saveznika
Nadalje, loš izbor i suradnja sa saveznicima, poput Italije Benita Mussolinija, dodatno su otežali njemačke ratne napore. Mussolinijeva vojska često je trebala njemačku pomoć, što je rasipalo ključne njemačke resurse na sporedne bojišnice i operacije koje nisu bile od primarnog interesa za Njemačku. Jednako štetno bilo je i Hitlerovo preveliko povjerenje u ljude koji nisu bili sposobni za svoje zadaće ili su ga pogrešno savjetovali. Primjerice, Hermann Göring, kao zapovjednik zračnih snaga (Luftwaffe) i kasnije ključna osoba za ratnu ekonomiju, donosio je niz pogrešnih procjena, od Bitke za Britaniju do neuspješne opskrbe Šeste armije kod Staljingrada zračnim putem, koje su značajno oslabile Njemačku. Unatoč nizu grešaka, njemačka vojska pokazala je veliku otpornost. Ipak, hrabrost vojnika nije mogla nadoknaditi loše strateške odluke na vrhu, koje su, srećom po čovječanstvo, bile u službi zločinačke ideologije.
Otvori KEKS Pay
Hrvatska je napravila 2 greške, 1918 udrživanje sa srbijom, a 1995, izostanak lustracije