Problem imigracije jedno je od pitanja koje je doživjelo nevjerojatnu promjenu u zadnjih desetak godina. Svi se sjećamo te 2015. kada su put Europe krenule rijeke imigranata. Bio je to društveni i politički potres kakav Europa nije doživjela još od vremena Drugog svjetskog rata. Tadašnja neprikosnovena gospodarica Europe poželjela je dobrodošlicu imigrantima s istoka, a granice država preko noći su proglašene nepostojećima.
Svi oni koji bi se iz bilo kojeg razloga usprotivili toj odluci ili pokazivali neku rezervu, proglašeni su za barbare, rasiste i sljedbenike Hitlera. Ironično, odjednom je Njemačka, koja ne bi uspjela prepoznati ni nacrtanog Hitlera, postala moralni arbitar koji drugima određuje tko je fašist, a tko nije. Nije prošlo ni godinu dana od toga, a diljem Njemačke i Europe svjedočili smo imigrantskom nasilju i terorizmu diljem Europe. Sličan se proces odvijao gotovo u isto vrijeme i s one strane Atlantika. Svi se sjećamo Trumpova silaska liftom u hol Trump kule kada je proglasio kako ulazi u predsjedničku kampanju s antiimigrantskim programom. Svi su pomislili kako ga sam taj program diskvalificira kao ozbiljnoga kandidata iz utrke, međutim, na čuđenje svih, Trumpa je upravo taj program odveo ravno u Bijelu kuću. Sasvim slično onome što se događalo u Europi, Trump i njegovi pristaše proglašavani su rasistima i fašistima. Trumpova je administracija administrativnim mjerama suzbijala ilegalnu imigraciju, što je prilično popravilo situaciju. Ironično, upravo su to poboljšanje njegovi protivnici koristili kao argument da imigracija nije problem. A onda je došao Biden i širom otvorio vrata nekontroliranoj imigraciji.