Otkad postoji plastična kirurgija, estetska kirurgija njezin je sastavni dio. Još su u 18. i 19. stoljeću ljudi ugrađivali slonovu kost da bi povećali grudi, izvodile su se liposukcije, a jedna je francuska balerina ostala bez noge pri kiretaži masnog tkiva oko koljena.
– Ljudi su oduvijek htjeli promijeniti nešto na sebi, biti lijepi, zaustaviti starenje, ali danas je to otišlo u ekstrem, a sve zbog medija i društvenih mreža – smatra prof. dr. Rado Žic, predstojnik Klinike za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju KB-a Dubrava, ujedno predsjednik Hrvatskog društva za plastičnu, rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju Liječničkog zbora te do kraja godine i predsjednik istoimenog Europskog društva i potpredsjednik europskog boarda za plastičnu kirurgiju. S našim uglednim liječnikom razgovarali smo o trendovima i rizicima kirurških estetskih zahvata koji su postali modni diktat 21. stoljeća.
– Prije svega, nije mi normalno to što bi sve mlade djevojke htjele izgledati jednako. A ljepota je u različitosti! Sve bi htjele imati velike usne, izbočene jagodice, ravne nosove, grudi određene veličine... Istina, Europa nikad nije u tome pretjerivala kao Amerika, u Americi je prosjek ugradnje implantata u grudi bio 450-500 mililitara, a u Europi oko 250 – navodi prof. Žic.
Interes industrije
Kritičan je prema trendu koji proizlazi iz želje ljudi za pomlađivanjem i ljepotom, koji u kombinaciji s novcem i nastojanjima farmakološke i pratećih industrija da prodaju svoje proizvode dovodi do toga da su se u plastičnu kirurgiju uključili i oni kojima on ne bi "pod nož".
– Filere, botoks pa i čak i kirurške postupke rade ljudi koji uopće nisu educirani u medicini. Rade to i kozmetičari, a stomatolozi su si u Hrvatskoj uredili da mogu injektirati filere i botokse, čak drže i nastavu i edukacije o tome. A farmaceutskoj industriji paše da što veći broj ljudi prodaje njihove proizvode. I tu je veliki problem. Ljudi ne pitaju je li netko licencirani plastični kirurg ili je maksilofacijalac ili otorinolaringolog. Kod nas otorinci i maksilofacijalci rade i zahvate na dojkama, abdominoplastiku, što isto nije u sklopu njihove specijalizacije. To su stvari koje treba regulirati. S druge strane, imate veliku potražnju, svi su na društvenim mrežama i svi bi htjeli izgledati što ljepše. Traže pomoć, a ta se pomoć nudi na sve moguće načine i, kao i za sve druge podatke na internetu, teško je doći do toga što je istina, što je realno, koje su komplikacije... – navodi prof. Žic. Svojim specijalizantima zato ponavlja: "Znam da vas privlači novac i da se puno više može zaraditi estetikom, ali ako ne znate napraviti dobru rekonstrukciju, nećete znati ni dobru estetiku".
Danas se učestalo primjenjuje niz nekirurških metoda koje ljudi vole jer je oporavak relativno brz, eventualni se hematomi prikriju šminkom i drugi dan može se normalno na posao. Nekad popularni face-lifting uvelike su zamijenili botoksi i fileri. Botoksi korigiraju bore, koje su dinamičke i nastaju zbog djelovanja mišića, a filerima se popunjava manjak tkiva, odnosno spusti li se tkivo zbog starenja i slično, popuni se pomoću filera i time se pokušava vratiti mlađi izgled. Mogu se stavljati u lice, usne, u ruku, da se sakrije tanka starija koža, da se ne vide tetive, no može ići i u druge dijelove tijela. Osim s umjetnim filerima, može se raditi s vlastitim masnim tkivom i matičnim stanicama koje se u njemu nalaze. Ima li posljedica, pitamo profesora.
– Ima. Ako date botoks u pogrešan mišić, možete blokirati njegovu funkciju onoliko koliko botoks djeluje, u prosjeku tri mjeseca. Botoks reverzibilno blokira proces signala između živca i mišića – objašnjava prof. Žic. Kod filera pak može nastati infekcija. Svaka infekcija može biti minimalna, a može izazvati i nekrozu tkiva, sepsu itd.
– Puno je opasnije da filer uđe u krvnu žilu i začepi je. To može dovesti do propadanja tkiva. Opisano je propadanje dijelova usana ili lica. Najgore je što se može javiti sljepoća. Imate žilu koja prolazi kroz lice i povezana je sa žilama u oku i, ako taj materijal slučajno dospije u žilu u oku, može izazvati sljepoću. U svijetu su opisani deseci takvih slučajeva – navodi naš sugovornik.
Većina onih koji se tim zahvatima podvrgavaju za te rizike ne zna iako ih medicinari o njima moraju obavijestiti.
– Originalni su materijali skupi. Bočica botoksa stoji tisuću kuna, a cijene koje se reklamiraju ne mogu to pokriti pa je pitanje gdje se materijal nabavlja, očito je to nešto što nije licencirano u Hrvatskoj. Svaki materijal, naime, mora proći komisiju za lijekove koja daje akreditaciju tvrtki da to smije prodavati, a taj materijal mora imati i europsku oznaku. Pacijent bi trebao znati što mu se ugrađuje i tko mu ugrađuje. Prije zahvata svakako treba provjeriti tko je osoba koja ga radi, je li licencirana i koja joj je struka. Jer i najbolji će imati komplikacije. Samo dvije vrste nemaju komplikacije: oni koji lažu i oni koji ne rade! – iznosi liječnik.
Nepotrebni zahvati
– Na početku se često stavljalo filere koji nisu bili razgradivi, kao što su silikonski fileri, pa je došlo do granuloma, upala oko toga. Tada se moralo usnicu rezati i to vaditi. Nastajali su ogromni granulomi, velike upale usnica i gubitak osjeta u njima. S resorptivnim filerima manja je šansa za nešto takvo jer se oni razgrade u roku od osam mjeseci do godinu dana. Ima granuloma, ali puno manje – opisuje.
Nije svaka estetska operacija nepotrebna. Ako se korekcijom ušiju dijete, koje su zbog njih zafrkavali u školi, počne osjećati sigurno ili žena bez grudi njihovim malim povećanjem stekne samopouzdanje, to sigurno ima opravdanje.
– Danas se ide u krajnost, izuzetno lijepe djevojke uništavaju izgled pretjeranim zahvatima. Dobiju usne koje nisu prirodne, jagodice napunjene tako da je područje oko oka napuhano, a to rade samo zato da bi se prilagodile društvenim mrežama na kojima druge izgledaju tako. Sjećam se kad je na početku karijere Severina stavljala filer i sa strane ga je bilo stavljeno malo više u lateralnom dijelu pa joj je gornja usna malo visjela sa strane. Znate koliko je mladih djevojaka došlo tražiti da im se to napravi pa ja nisam htio – kaže prof. Žic. Često odgovara pacijente od zahvata koji smatra nepotrebnim. To je prednost estetske kirurgije, kaže, da se pacijenta može odbiti. No uvijek postoji netko drugi tko će svaki zahvat obaviti, pa tako, primjerice, u Americi rade i rascijepljene jezike na zahtjev.
U Hrvatskoj je neke estetske zahvate moguće napraviti i putem HZZO-a ako imaju medicinsku indikaciju. To su slučajevi kada višak kože na gornjoj vjeđi pokriva vidno polje i time uzrokuje funkcionalnu smetnju ili pak jako velike dojke koje izazivaju bolove u kralježnici pa će osiguranje pokriti zahvat u bolnici ako se sa svake skida više od 600 grama, jer će to smanjiti troškove daljnjeg liječenja tegoba uzrokovanih prevelikim dojkama. Međutim, bolničke sale imaju prioritete.
– Pacijente s karcinomom već upisujem za siječanj, a na Rebru ih upisuju već za kraj siječnja. Ti slučajevi dolaze na red kad nema aktivne maligne bolesti – iznosi prof. Žic.
VIDEO Jeziva priča iz Zagreba: Majka (25) na porod došla s 2,25 promila u krvi, sud otkrio zanemarivanje djece
Kako ljudi rade b.dale od sebe. Zene i djevojke nepotrebnim operacijama nakon kojih izgledaju samo qlupo a muskarci neukusnim tetovazamoa po vratu cime isto dokazuju koliki su neukusni seljaci koji misle da je neukus nesto in, moderno. Svi skupa bi si na celo trebali istetovirati "ja sam b,dala" na isto bi izaslao.