Stjepana Vučkovića Pepu (14), koji se ugušio otrovnim ugljičnim monoksidom, u petak popodne u svojoj kući u Gunji u kojoj je s ocem i prijateljima radio na raščišćavanju nakon povlačenja vode, ispratila je gotovo cijela Gunja na malom groblju uz marijansko svetište Šumanovci nedaleko od Gunje. Uz njegov otvoreni bijeli lijes, izložen u kapelici, neutješno su plakali majka, otac, sestra i brojna rodbina.
Nakon pogibije dječaka ostaje mučno pitanje je li se tragedija mogla spriječiti da su na poplavljenim područjima na vrijeme bili podijeljeni letci kako rukovati agregatima i isušivačima?
Neutješna obitelj
– Radili smo i čistili kuću, a u jednoj od prostorija bio je uključen isušivač koji je pokretao agregat jer taj dio Gunje još nije priključen na struju. Prozori i vrata bili su zatvoreni da bi se zidovi prije osušili, a agregat je bio postavljen u sobi, a ne izvan kuće jer je kabel kojim je priključen isušivač bio prekratak. Agregat emitira ugljični monoksid i prostorija se ispunila tim plinom pa je Pepo, kada je ušao u prostoriju, čim je udahnuo, pao na leđa. Ubrzo je priskočio otac koji je bio u blizini s prijateljima i pokušali su ga reanimirati jer mu je još kucalo bilo i zjenice su mu bile otvorene. Pozvana je i hitna koja je brzo došla, ali u ambulanti u Bošnjacima nije bilo liječnika pa je odmah prevezen dalje u vinkovačku bolnicu. Na putu je izdahnuo – priča bratić dječaka, Stjepan Crnov.
Vjeruje da se dječakov život mogao spasiti da je u Bošnjacima bilo liječnika ili da su ga odvezli odmah u Brčko, koje je udaljeno 10 minuta, a ne u Vinkovce do kojih je 40 minuta vožnje.
Crnov priča da je on u petak, kada su završili s poslom, otišao u Brčko, a njegov bratić Pepo je ostao jer je trebao spavati kod tetke u susjedstvu kako opet sutradan ne bi morao s roditeljima, s kojima je bio smješten u Vinkovcima, putovati natrag.
– Na trenutak je ušao u kuću kako bi pokupio vodu koja se stvara na agregatu i to je za njega bilo kobno – govori dječakov bratić Stjepan Crnov. I on ima nadimak Pepo.
Stjepanova starija sestra Mirna, kaže, bila je na ekskurziji u Grčkoj kada se dogodila tragedija i odmah se vratila kući.
– Ona je sada jedina uzdanica majke i oca i dobro se drži – kaže Crnov, ogorčen na općinske vlasti koje ljudima uopće nisu objasnile kako se koristiti agregatom. Poznato je da oni emitiraju CO2 i valja oprezno postupati kako se ne bi dogodila tragedija.
– Čuo sam da su danas počeli dijeliti letke s uputstvom kako rukovati agregatima i isušivačima. Na letku piše da agregat ne smije biti u zatvorenoj prostoriji, a da su taj letak podijelili prije, moj bratić bio bi živ – kaže Stjepan.
Svima je pomagao
Davor Mateljić prijatelj je stradalog Stjepana i tog dana su zajedno radili.
– Bio je jako vrijedan i ozbiljan za 14-godišnjaka i, osim što je radio na svojoj kući, pomagao je i drugima. Znao je sve raditi pa je kod rođaka upravljao i traktorom. Stalno je radio, rad je bio njegov hobi – kaže Davor kojega smo zatekli pred kapelicom uoči pokopa. Marijan Horvat nije dobio uputu, a sin mu je iz Austrije poslao šest isušivača, ali ima struju pa nema opasnosti od CO2.
– Stalno pričaju o pomoći, ali nema je. Ne znam da je itko u Gunji dobio isušivač – kaže Horvat. Balaško Brčina je građevinac koji godinama radi u Austriji i oprezan je pa je agregat stavio iza kuće, na otvoreno.
>>Obdukcija otkrila uzrok smrti dječaka koji je stradao u Gunji
>>Ljutiti mještani Gunje: ‘Ako se nastavi ovako, godinama nećemo moći kući’
Otvori KEKS Pay
Žalosno je da je jedno dijete izgubilo život zbog nečeg za što osobno ne bih nikad pomislio da se može dogoditi. Da ljudi mrtvo hladno upale benzinski/dizelski agregat/motor u zatvorenom prostoru i nikad nisu čuli za otrovne/ubojite ispušne plinove.