U svijetu koji se neprestano mijenja pod utjecajem tehnološkog napretka i globalnih izazova, zaštita intelektualnog vlasništva postaje složenija i značajnija nego ikad. Nova tehnološka rješenja, poput umjetne inteligencije, blockchain tehnologije, interneta stvari te razvoja kreativnih industrija, ne samo da otvaraju nove prilike za inovacije, već postavljaju i izazove u regulaciji prava intelektualnog vlasništva.
Kako osigurati ravnotežu između poticanja inovacija i učinkovite zaštite autorskih prava? Kakva je uloga Hrvatske u globalnom sustavu zaštite intelektualnog vlasništva i na koji način međunarodna suradnja olakšava hrvatskim inovatorima pristup svjetskim tržištima? O ovim i mnogim drugim pitanjima razgovaramo s Tanjom Milović, voditeljicom Odjela za potporu inovacijama i kreativnim djelatnostima u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, jedne od govornice na panelu pod nazivom „Global collaboration in the world of disruption“ održanog u sklopu Akademije za inovacije žena u ruralnim područjima koji se održava drugu godinu zaredom, a ove godine u Hrvatsku ju je doveo Huawei.
Kako globalne promjene utječu na zaštitu intelektualnog vlasništva?
Ponajviše se to odnosi na stalnu prilagodbu sustava zaštite intelektualnog vlasništva razvoju novih tehnologija i njihove primjene na sva područja ljudske djelatnosti. Intenzivan tehnološki napredak prisutan je u postojećim tehničkim područjima poput elektrotehnike, elektronike, računalstva, telekomunikacije, biotehnologije, nanotehnologije, graditeljstva i strojarstva. Ali, osobito je u tom pogledu izazovan razvoj potpuno novih tehnologija poput block chain tehnologije, razvoja i primjene umjetne inteligencije, Big data te Interneta stvari (Internet of things).
Svjedoci smo i naglog razvoja u području tzv. kreativnih industrija koje su bazirane prvenstveno na novim autorskim djelima prezentiranim javnosti primjenom novih tehnoloških rješenja. To se prvenstveno odnosi na razvoj glazbene industrije, industrije videoigara i audiovizualnih djela ali i na novi način dostupa tih djela javnosti putem društvenih medija te razvoj distribucije autorskih djela javnosti putem platformi poput Netflixa, Spotifyja i sl. nastalih opet zahvaljujući mogućnostima koje pružaju nove komunikacijske tehnologije koje uključuju unaprijeđeni pristup internetu, nove načine bežičnog prijenosa signala i sl.
Sve to autorska djela čini atraktivnijim i lakše dostupnim javnosti ali i povećava rizike od njihovog neovlaštenog preuzimanja ili kopiranja – krivotvorenja i piratstva, što predstavlja izazov za regulaciju načina provedbe prava intelektualnog vlasništva.
Kako umjetna inteligencija mijenja pristup zaštiti intelektualnog vlasništva?
Razvoj umjetne inteligencije inicijalno podrazumijeva preuzimanje velikih količina podataka iz svih izvora i područja ljudske djelatnosti. Ti podaci uključuju veliku količinu zaštićenog intelektualnog vlasništva koje je javno dostupno, ali je pravno zaštićeno i nije slobodno za korištenje bez odgovarajućeg dopuštenja vlasnika. Veliki je izazov upravo u reguliranju načina zaštite, preuzimanja i korištenja takvog intelektualnog vlasništva koje se u velikoj mjeri do sada koristio i bez pristanka njihovih vlasnika.
Tako prikupljene informacije mogu se upotrebljavati za bržu i jednostavniju obradu podataka te brže i efikasnije pronalaženje novih tehničkih rješenja/tehnologija ali i za stvaranje novih kreativnih djela. Europska unija uvela je određena pravila u vezi korištenja intelektualnog vlasništva u pogledu tzv. strojnog rudarenja podataka (data mining) i razvoja sustava zasnovanih na umjetnoj inteligenciji, ali ostaje za vidjeti hoće li i druga tržišta slijediti taj pristup.
Kako globalna suradnja kada je u pitanju intelektualno vlasništvo može pomoći manjim zemljama poput Hrvatske da bolje zaštite svoje inovacije na međunarodnom tržištu?
Zaštita intelektualnog vlasništva se ostvaruje na teritorijalnom principu, što znači da ga je potrebno zaštititi na području svake pojedine države u kojima se želi ostvariti zaštita od konkurenata ili pri nastupu na tržištu. Međutim, s obzirom na internacionalizaciju poslovanja uspostavljeni su i regionalni te međunarodni sustavi zaštite intelektualnog vlasništva koji omogućavaju zaštitu u velikom broju zemalja podnošenjem samo jedne prijave i/ili vođenjem samo jednog postupka za zaštitu.
Sustav zaštite intelektualnog vlasništva, koji se globalno razvija pod okriljem Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo kao specijalizirane agencije Organizacije Ujedinjenih Naroda, zahvaljujući međunarodnim ugovorima, konvencijama i sporazumima u području različitih vrsta intelektualnog vlasništva kao što su patenti, žigovi, industrijski dizajn, autorsko i srodna prava, a kojih su potpisnice većina svjetskih zemalja, u velikoj je mjeri globalno usklađen sustav, osobito po pitanju osnovnih postavki zaštite. To omogućuje da i nacionalni pravni okviri za zaštitu intelektualnog vlasništva budu međusobno usklađeni, što korisnicima sustava značajno olakšava zaštitu na različitim tržištima.
Tako je razvijen sustav međunarodne prijave patenta primjenom Ugovora o suradnji na području patenata (Patent Cooperation Treaty –PCT), Madridski sustav za međunarodnu registraciju žigova te sustav zaštite industrijskog dizajna na temelju Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskoga dizajn. Ovim sustavima upravlja Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo a korisnici mogu biti sve potpisnice navedenih ugovora.
Važno je istaći da je Republika Hrvatska pristupila praktički svim međunarodnim i europskim ugovorima odnosno sustavima zaštite intelektualnog vlasništva i putem članstva u europskim i međunarodnim organizacijama za zaštitu intelektualnog vlasništva te članstva u Europskoj uniji aktivno sudjeluje u daljnjem razvoju europskog i međunarodnog sustava zaštite.
Postoji li potreba za većom harmonizacijom zakonodavstva o intelektualnom vlasništvu na globalnoj razini?
Iako je zakonodavstvo o intelektualnom vlasništvu na globalnoj razini već u visokoj mjeri harmonizirano, uzevši u obzir da se sustav zaštite intelektualnog vlasništva kontinuirano prilagođava razvoju novih tehnologija i s njima povezanog intelektualnog vlasništva, kao i društva u cjelini , to podrazumijeva i potrebu daljnjeg usklađivanja sustava zaštite na globalnoj razini.
U tom pogledu upravo je 2024. godina bila izuzetno uspješna budući da su u njoj nakon dugogodišnjeg zastoja uspostavljena čak dva nova međunarodna pravna instrumenta pod okriljem Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo kojima se dalje harmonizira zakonodavni okvir. U radu diplomatskih konferencija na kojima su isti uspostavljeni aktivno je sudjelovala i delegacija Republike Hrvatske u kojoj su sudjelovali predstavnici DZIV-a.
U svibnju je uspostavljen međunarodni ugovor koji se odnosi na intelektualno vlasništvo, genetske resurse i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima. Ovaj ugovor komplementaran je drugim međunarodnim ugovorima koji se bave genetskim resursima, prvenstveno s Konvencijom o bioraznolikosti i Protokolom iz Nagoye. Ugovorom se u okviru patentnog sustava uspostavlja obveza razotkrivanja zemlje podrijetla ili izvora genetskih resursa i, gdje je primjenjivo, tradicijskog znanja povezanog s njima, u slučajevima kada se izum za koji je zatražen patent temelji na genetskim resursima odnosno s njima povezanim tradicijskim znanjem. Cilj uvođenja ove obaveze je postizanje veće transparentnosti, učinkovitosti i kvalitete patenata koji su povezani s genetskim resursima i s njima povezanim tradicijskim znanjima.
U studenom je uspostavljen Rijadski ugovor o pravu dizajna koji će omogućiti međunarodno usklađen predvidljiviji, manje složen i pristupačniji postupak zaštite dizajna. Dizajnerima će na temelju tog ugovora biti jednostavnije podnijeti prijave za zaštitu dizajna u više zemalja budući da će formalni zahtjevi za podnošenje prijave biti ujednačeni
Kakvu ulogu igra edukacija u stvaranju svijesti o važnosti intelektualnog vlasništva među inovatorima i kreatorima sadržaja?
Izuzetno važnu, osobito uzimajući u obzir da je ta svijest usprkos svim naporima DZIV-a i drugih institucija i dalje relativno niska. Prema „Izvještaju Rezultati intelektualnog vlasništva za mala i srednja poduzeća iz 2022. godine“, 35 % malih i srednjih poduzeća u Europskoj uniji nije zaštitilo prava intelektualnog vlasništva jer nisu vidjela dodatne koristi od toga, 20 % njih smatra da njihova intelektualna imovina nije dovoljno inovativna za zaštitu prava intelektualnog vlasništva, a 19 % njih je navelo da nisu imali dovoljno znanja ili da nisu bili ispunjeni uvjeti za zaštitu. Edukacija o intelektualnom vlasništvu, koja između ostalog uključuje informacije o odabiru odgovarajućeg oblika zaštite te načinu na koji se to može ostvariti, procjeni uvjeta te tržišne opravdanosti takve zaštite, te učinkovitim načinima upravljanja intelektualnim vlasništvom nužna je za odluku poduzeća da koristi intelektualno vlasništvo u svom poslovanju te ga uključi u poslovne planove.
Studija „Brzorastuća poduzeća i prava intelektualnog vlasništva“, koju su proveli EUIPO i EPO pokazuje da mala i srednja poduzeća (MSP) koja su prijavila najmanje jedno pravo intelektualnog vlasništva imaju 21 % veću vjerojatnost da će doživjeti naknadno razdoblje rasta i 10 % veću vjerojatnost da će postati brzorastuća poduzeća, s tim daje ova vjerojatnost i veća (17 %) za MSP-ove koji su prijavili europsko pravo intelektualnog vlasništva. U visokotehnološkim industrijama vjerojatnost rasta veća je za 110 % za MSP-ove koji su prijavili jedan ili više europskih patenata.
Što biste rekli, koja je glavna poruka održanog panela?
Panel pod nazivom „Global collaboration in the world of disruption“ uključivao je različite aspekte utjecaja globalnih trendova na razvoj poduzetništva, izazove koji iz toga proistječu te pregled mogućih modela suradnje i načina rješavanja istih. Današnje doba obilježava intenzivni tehnološki razvoj te razvoj tzv. disruptivnih inovacija koje rezultiraju novim oblicima poslovanja i komunikacije koji istodobno pružaju brojne prednosti ali donose i mnogobrojne izazove.
Komunikacija, suradnja i izmjena informacija imperativ su pri stvaranju novih vrijednosti u poslovanju. Pri tome ne treba zaboraviti na uređenje pristupu novih tehnoloških i poslovnih informacija koje posjeduju poslovni subjekti i ograničenju njihovog dostupa u javnoj domeni. Potrebno je brinuti o zaštiti vlastitog intelektualnog jer ono osim monopola i prednosti na tržištu omogućava i do 10 puta lakše ostvarenje financiranja iz vanjskih izvora što je od važnosti osobito u inicijalnoj fazi poslovanja start-upova te mikro i malih poduzeća.
Sadržaj je nastao u suradnji s Huaweijem.
