Isti ljudi koji su vam, ako ste hrvatski novinar u Bruxellesu, tjedan dana ranije govorili kako su uvjereni da će proširenje eurozone na Hrvatsku biti uspješna priča jer će je voditi osobe koje su se dokazale kao sposobne i predane svom poslu, a među tim osobama spominjali su (uz Plenkovića i Vujčića) i ministra financija Zdravka Marića, u utorak navečer zbunjeno su slali poruke: kako, zašto, kada, zar stvarno?!
Za europske dužnosnike, koji su bili uključeni u hrvatski put prema uvođenju eura, vijest je došla kao grom iz vedra neba. To nam govori da je, iz europske perspektive, tajming Marićeve ostavke loš. Konačna odluka država članica o ulasku Hrvatske u eurozonu još nije ni donesena. Tek će biti, u utorak. Čak i odlazak netom nakon formalne odluke – a ovdje se, dakle, radi o odlasku prije odluke – za neke od naših europskih sugovornika ne čini se opravdanim. Osim ako ne postoje "osobni razlozi zbog kojih se ne može čekati ni dana", kako nam je prenio jedan europski dužnosnik uz dodatak da se nada da to ipak nije slučaj, normalnije bi bilo "ostati barem do povlačenja prvih euro novčanica iz bankomata" u zemlji koja je nacionalnu valutu zamijenila europskom.
Glede timing-a, najviše su mu do sada "vadili mast" za ljetovanja (jahta, popust u hotelima i dr.) pa je onda logično, što se tiče tih pokušaja medijske difamacije, da je podnio ostavku prije "visoke sezone" u turizmu i da mu naposljetku nitko neće prigovarati gdje ljetuje s obitelji i po kojim cijenama, zar ne?