Plaće načelnika općina u porastu su, dok infrastruktura u mnogim mjestima stagnira ili potpuno izostaje. U nekim općinama stanovnici nemaju pristup liječniku, ljekarni, pošti, pa čak ni trgovini. Mnoge nemaju vodovod, a javna rasvjeta funkcionira samo do određenog vremena. Stručnjaci upozoravaju da takvo stanje krši zakonske obveze općina, koje bi, poput gradova, morale osiguravati javne ustanove i usluge. Prema podacima, čak 186 od 428 općina ne ispunjava te obveze, prenosi Dnevnik.hr.
Vlada potiče funkcionalno i stvarno spajanje općina, no rijetki su to prihvatili, a o ukidanju općina se ne razgovara. U Erveniku u Dalmatinskoj zagori, primjerice, nema doma zdravlja, pošte, škole ni vrtića, pa mještani za sve potrebe odlaze u Knin. U toj općini nema liječnika, ljekarne ni trgovine. Marijana Ilić, mještanka Ervenika, namirnice nabavlja putem pokretne trgovine koja dolazi svaki drugi dan, ali većinu potrebština kupuje u Kninu.
"Oni idu svaki drugi dan i kupiš ponešto, ali većinom sam po Kninu", kaže Marijana. Marijana radi kao gerontodomaćica preko općine, pomažući starijim mještanima. "Obilazim starije, nosim im lijekove", kaže. Jedna od osoba kojima pomaže je 76-godišnja Smuđa Vukosava. "Donijelo vrijeme da nas nema. Ja sam tu sama, ova komšinica tu sama. Nas u ova dva zaseoka, kako bi se reklo, samo nas četiri kao četiri kukavice", rekla je Vukosava.
Slična situacija je u općini Civljane u istoj županiji. Prema službenoj web stranici općine, nema škole, župnog ureda, zdravstvene stanice, pošte ni trgovine, pa 406 stanovnika mora tražiti usluge u Vrliki, Sinju ili Kninu, a načelnik općine prekinuo je razgovor s ekipom Provjerenog, prenosi Dnevnik.hr. Od 428 općina, samo nekoliko je u tako ekstremnoj situaciji. Češći problem je da 186 općina nema proračunske korisnike, odnosno ne osniva škole, vrtiće ili druge ustanove na svom području, ne isplaćuje njihove plaće, a prihodi tih ustanova uglavnom ne dolaze iz općinskog proračuna, iako su to zakonski dužne činiti, jednako kao i gradovi.
Primjer su Ervenik, Kistanje i Kijevo u Šibensko-kninskoj županiji. Kijevo, za razliku od Ervenika, ipak ima školu, komunalno poduzeće, trgovinu, igralište i dobrovoljno vatrogasno društvo, ali i dalje nedostaje mnogo toga. Te općine nalaze se na dnu ljestvice razvijenosti prema indeksu koji Ministarstvo regionalnog razvoja prati na temelju nezaposlenosti, obrazovanja, prihoda i starenja stanovništva. Podaci pokazuju smanjenje broja lokalnih jedinica s statusom potpomognutog područja, kao i smanjenje razlike između nerazvijenih i razvijenih područja.
Ivan Bota, ravnatelj uprave za regionalni razvoj Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, ističe: "Nastojimo svakom kraju Republike Hrvatske pristupiti na poseban način, u dogovoru s čelnicima jedinica lokalne samouprave razviti posebne programe i sufinancirati one aktivnosti koje su njima najpotrebnije u tom području." Ervenik je najnerazvijenija općina u Hrvatskoj, a odmah iza nje je Kistanje. Među ovim mjestima su ogromne razlike - jedna općina nema gotovo ništa, dok druga ima većinu potrebne infrastrukture. Naime, popis stanovništva i birača u Kistanjama navodno ne odražava stvarno stanje, o čemu su obaviještene i nadležne institucije.