Ni šest i pol tisuća kilometara za Deannu Mitchell iz Kanade nije prepreka da skokne u Zagreb na samo nekoliko dana. I to zbog Svjetskog prvenstva hrvatskih ovčara koje ni ove godine nije moglo proći bez nje. U pratnji supruga Vlade, Hrvata iz Slavonskog Broda, na trodnevno natjecanje stigla je s hrvatskim ovčarom Kingom.
– Istina, nije to ni kratko ni lako putovanje, ali Svjetsko prvenstvo hrvatskih ovčara više je od događaja. Ja dolazim upravo zahvaljujući pasmini i svima koji je podržavaju, svima koji se brinu za nju kako bi pokazali što može. A hrvatski ovčari su neusporedivi s drugim pasminama, jedinstveni i izgledom i stilom. Zapravo sam počašćena što sve to mogu dijeliti s drugima koji su zaluđeni poput mene – kaže nam Deanna. Ističe kako ne može dovoljno zahvaliti ljudima koji su zaslužni da se ovo prvenstvo održava. Tri dana brzo su prošla, a kući je ponijela puno više od dva osvojena trofeja, ponijela je sjećanja, ponos, nova prijateljstva i smijeh.
– To je posebna veza koja se teško može opisati. Mi smo svi zaraženi tim crnim kovrčavim ljepotama – kaže nam. No, dodaje, od te zaraze ne želi se nikad izliječiti već je želi i dalje njegovati, baš kao i svi koji dolaze na prvenstvo.
A sve je počelo prije više od 20 godina, kad joj se u život ušetao i osvojio je, kako sama voli reći, muškarac iz snova. Deanna i Vlado svoju su vezu ozakonili u vrijeme dok je u Hrvatskoj trajao rat. Prisjeća se kako je budno pratila što se događa i suosjećala sa svima. Odmah po završetku rata upoznala je i domovinu svog supruga i zaljubila se već pri prvom dolasku.
Mali hrvatski raj
U Karinu pokraj Zadra pronašli su svoj mali hrvatski raj, tu svake godine i ljetuju, a upravo tu Deanna je prvi put ugledala crnog kovrčavog psa, hrvatskog ovčara.
– Očarali su me svojom ljepotom. Ti su se psi kretali puni samopouzdanja i odlučnosti, bili su toliko inteligentni da su me odmah osvojili. Znala sam da želim imati upravo takvog psa – kaže Deanna. Iako je odmah odlučila da želi hrvatskog ovčara, do dolaska njezine prve kujice u Kanadu prošlo je još nekoliko godina. A kad je kujica iz Slavonije stigla u svoj novi kanadski dom, njezina vlasnica shvatila je da sve što je naučila o hrvatskim ovčarima nije bilo dovoljno. Postalo joj je jasno da će zbog Belle morati promijeniti način života jer Bella je imala neiscrpnu energiju, a mozak joj je radio munjevitom brzinom. Počele su trenirati poslušnost, ali Belli je to brzo postalo dosadno. I zato je Deanna odlučila da se vrate korijenima pasmine pa su se okušale u radu s ovcama.
– Bella me je navela na to, izluđivala nas je svojom energijom i željom da stalno nešto radi – kaže Deanna. Uz odlične trenere brzo su napredovale i obje postale ovisnice o ovčarenju.
– Zaljubila sam se u rad s ovcama i zbog toga što je zaista prekrasno gledati kako pas radi ono za što je stvoren – ističe Kanađanka. Bella je stigla baš u vrijeme kad je njihov dom ostao prazan nakon što je na školovanje otišao i najmlađi sin. Tako je Deanna imala vremena za treninge, ali i zajednička putovanja na kojima je Bella bila i ambasador svoje domovine. Izazivala je pažnju gdje god se pojavila, svi su ispitivali kakav je to pas i od kuda dolazi. Tako je sjevernoamerički kontinent upoznao hrvatskog ovčara i čuo za Hrvatsku. Prošle su četiri godine i obitelj se pripremala za novog četveronožnog člana. Još jedno štene hrvatskog ovčara stiglo je iz Hrvatske, a Deanna kaže da je odabir Kinga iz zagrebačke uzgajivačnice u vlasništvu Alena Marekovića bio početak posebnog i neraskidivog prijateljstva.
– King je u Kanadu došao u veljači 2013. godine, bila je to jedna od najgorih zima u Ontariju. Osim što je bilo jako hladno, bilo je i puno snijega. King je vjerojatno mislio da je stigao na neki ledeni planet. Mi smo ga dočekali s veseljem, no Bella u početku baš i nije bila impresionirana. Voljela je život jedinog psa i šefa u kući – kaže nam Deanna. No, kaže, King je bio toliko sladak da je i Bellu smekšao, a svima im je pomogao da lakše prežive zimu.
Kako je rastao, postajao je sve ljepši pa su ga za ljetovanja u Zadru odveli i na izložbu. Postao je juniorski šampion u ljepoti, ali to nije bilo za njega.
– Radili smo s ovcama, kad je sazrio krenuli smo s agilityjem, frizbijem, a trenirali smo i trag. Sve je on to mogao i nikad mu nije dosadilo. Zbog njega smo obišli Sjevernu Ameriku, a kamo god smo došli, King je pokazao što sve zna, privlačio je pažnju i osvajao srca. Zbog njega sam i ja postala bolja i uspješnija – ističe Deanna.
Dok je King cvjetao, za Bellu je počelo stravično putovanje.
– Počela sam primjećivati kod ovčarenja da bi skupila ovce, ali bi joj promakle jedna ili dvije, a mislila je da ih je sve sakupila. Odveli smo ju na pregled i dijagnosticirana joj je juvenilna katarakta. Potvrdio je to i oftalmolog, no rekao je i da u oku ima dubljih problema te da nije kandidat za operaciju leće jer će ionako za nekoliko mjeseci izgubiti vid – prisjeća se početka tog groznog razdoblja njihova života. Bez ikakve garancije, odlučili su se na nešto što je na kraju ipak završilo katastrofalno.
– Obavili smo operaciju leće, ali oko joj je nateklo iznutra i izgubila je vid na tjedan dana. Kako je oteklina splasnula i vid joj se vratio, opet je bila savršena. No, sreća je trajala otprilike tri dana, a onda joj se odvojila mrežnica. Bili smo shrvani. Nova operacija nije bila uspješna i nakon dva tjedna izvađeno joj je prvo oko – prisjeća se Deanna. Stiglo je ljeto i godišnji odmor u Hrvatskoj. Bella se igrala, plivala, čak se i natjecala u frizbiju. Učila je živjeti bez jednog oka. No povratak u Kanadu donio je loše vijesti.
Beskonačna energija
– Kod oftalmologa smo saznali da Bella ima glaukom i da trpi užasne bolove. Ona je najhrabriji pas na svijetu. Nikad nije pokazala da je boli, bila je sretna dok je plivala i igrala se. Unatoč lijekovima počela je gubiti vid, izvadili smo i drugo oko da je oslobodimo boli – kaže Deanna i dodaje da je tako počeo njen život kao najnevjerojatnijeg slijepog psa.
– Njena hrabrost i duh nikad nisu oslabili, ona je još uvijek aktivna i zadivljuje ljude kamo god dođe. Većina ljudi i ne primijeti da je slijepa dok im ne kažem. A tada misle da se šalim – ističe Kanađanka. No, kako je ovo putovanje ipak naporno, a Bella ima već deset godina, ovaj je put ostala kod kuće. Razdvojenost od Belle bila je možda dodatan razlog za malo veću nervozu, no Deannu to ipak nije omelo da King i ona pokažu što znaju. Prvo mjesto u ovčarenju, prvo mjesto u tragu, bodovi iz bikejoringa i rally obediencea doveli su ih na četvrto mjesto u ukupnom poretku prvenstva.
– Ponosna sam na naše rezultate. Nikad ne sumnjam u svog psa, ali uvijek se pitam koliko sam ja sposobna da mu budem partner kakvog treba – kaže Deanna i dodaje kako joj je žao što prvenstvo traje samo tri dana. Dvije se godine pripremaju, a onda je sve tako brzo gotovo.
– Živjeti s hrvatskim ovčarom nije teško kao što neki misle. Da, imaju glas na koji se naučite. Njihova energija je beskonačna, a takvu odanost, ljubav i strast koju imaju za svoju obitelj nema nitko – opisuje Deanna i dodaje kako je imala i druge pasmine, ali hrvatski ovčar je jedini bez kojeg nikada više ne želi živjeti. A njihovo imanje u malom gradu St. George u Ontariju, s brežuljcima, potokom i malim jezerom, idealan je dom za njezine ljubimce.
I kako je većina hrvatskih ovčara na neki način genetski povezana, povezani su i njihovi vlasnici. Svi zajedno, kaže Deanna, čine jednu veliku obitelj hrvatskih ovčara. Dodaje da voli Hrvatsku, njezino more, hranu i ljude, ali da joj je srce ukrala ta nevjerojatna hrvatska autohtona pasmina. Zato ju je i odvela u Kanadu. A svi koji cijene hrvatske ovčare i rade na očuvanju ove dragocjene pasmine njezina su obitelj.
