Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Belgijski mljekar: Ne stignem 
leći u krevet, 
a ne zaradim 
ni za plaću

Priče hrvatskih i belgijskih mljekara nisu slične samo po velikom naporu koji ulažu u posao nego i po nezadovoljstvu. Belgijski mljekari, kaže Francis, rade ispod razine profita
26. veljače 2012. u 12:00 150 komentara 24 prikaza
\'telenje01_nnn_rad_250212\'
Foto: VL
Pogledajte galeriju 1/3

Na svojoj farmi 60-ak kilometara južno od Bruxellesa mljekar Francis Van Looveren ima 231 kravu: 230 živih i jednu umjetnu. Dok hodamo prostranim dvorištem i prolazimo pored te umjetne, ukrašene bojama belgijske zastave i natpisom “le lait équitable” - pravedno mlijeko - Francis govori: “Gledao sam na internetu snimke prosvjeda mljekara u Hrvatskoj. Imaju istu ovakvu umjetnu kravu, samo u hrvatskim bojama”.

Zasukao rukave i otelio tele

Hodamo dalje dvorištem prema stajama, a taj 34-godišnji belgijski mljekar nastavlja pričati o tome što je još gledao u vijestima. “Sinoć je na TV-u bio jedan Francuz čiji se otac bavio tradicionalnim mljekarstvom, a onda se ubio. Taj je sin potom snimio dokumentarni film o samoubojstvima mljekara. Otkrio je da se godišnje u Francuskoj ubije njih 800…” I upravo kad Francis počinje pričati o tome kako ni u Belgiji mljekarima ne ide sjajno - prosječno dva mljekara dnevno stavljaju ključ u bravu i gase proizvodnju - našu šetnju dvorištem prekida gospođa majka, 61-godišnjakinja koja je jedina osoba s kojom sin Francis vodi farmu i proizvodi 450 tisuća litara mlijeka godišnje. Majka govori da treba hitno jednoj kravi pomoći da se oteli. Francis prekida naš razgovor, sa smiješkom se ispričava, zasuče rukave, preskoči ogradu i prione poslu. “Treba li pomoći”, stidljivo pitam nakon minutu-dvije, kad su Francisove ruke već krvave, znojne i prljave, ali te ruke otelile su već toliko krava, pa će i ovu. “Nemam čizme za vas”, odgovara mi, što znači da ne treba. Ostajem po strani i razmišljam o sceni koju sam ja, poput Francisa, gledao na internetu.

Ružica Zorić, čiji je suprug Branko večer prije bio priveden u policijskoj akciji razbijanja blokade ispred Dukata u Zagrebu, stajala je u svojoj štali u Viškovcima i, pokazujući na krave, govorila u kameru Nove TV: “U štalu dođem još po mraku, a po mraku iz nje i odem. Ovdje je moj Božić, moj Uskrs, moja Nova godina, ovdje su moji Svi sveti. I ovo je moja obitelj.” Bez obzira na to slagali se sa zahtjevima mljekara ili ne, jedno valja priznati: to su ljudi koji naporno rade. Belgijska obitelj Van Looveren i hrvatska obitelj Zorić udaljene su jedna od druge i više od tisuću kilometara, ali priče su im slične.

– Običnim danom radim 14 sati. Sedam dana tjedno, 365 dana godišnje. A pošto imam i 42 hektara zemlje, na kojoj uzgajam ono čime hranim krave, u doba godine kad radim i na zemlji prolaze dani a da i ne stignem leći u krevet – kaže Francis Van Looveren. Ali priče im nisu slične samo po naporu koji ulažu u posao nego i po nezadovoljstvu. Belgijski mljekari, kaže Francis, rade ispod razine profita, samo što ne izlaze na ulice, barem ne od 2009., kada su masovno prosvjedovali protiv niskih otkupnih cijena. Tada su u znak protesta prosuli 3 milijuna litara mlijeka. Isporuka industriji bila je prekinuta 14 dana. – Ali onda su ljudi iz banaka počeli obilaziti farmere i govoriti: Ne počnete li isporučivati mlijeko - i to odmah! - na kraju godine uzet ćemo vam farmu – kaže Francis Van Looveren. Malo po malo, sve se više mljekara okretalo od pobune natrag prema proizvodnji.

Radim – besplatno

– Do 2009. nikad nisam imao financijskih problema. Mogao sam uredno plaćati sve svoje račune. Ulagao sam i rastao: 1993. proizvodio sam 125.000 litara, a sad proizvodim 450.000 litara godišnje. A onda je došla 2009. i otkupna cijena od samo 18 centa po litri. Pazite, a proizvodnja nas košta 40 centa po litri. Sad nije tako loše kao 2009., ali i dalje je loše. Sad je cijena 28,5 centa po litri. Moje mlijeko je takve kvalitete, takvog postotka masti i proteina da dobijem 32,69 centa. Ali sad radim besplatno, ne zarađujem ni vlastitu plaću – kaže Francis Van Looveren. Rad ispod razine profitabilnosti težak je teret, pogotovu kad farmeri imaju kredite koje moraju vraćati banci. I Francis je uzeo 20-godišnji kredit na 700.000 eura koje je investirao u rast proizvodnje. Kaže da 40% belgijskih mljekara danas ne može banci vraćati glavnicu, već samo plaća kamate.

Francis proračun krpa prodajom mesnih goveda. Smatra da se europska politika prema mljekarstvu mora mijenjati jer se sada proizvodi prevelika količina, što ruši otkupnu cijenu. Ako sve ostane kao što je sad, tradicionalni mljekari potpuno će iščeznuti i imat ćemo samo industrijski proizvedeno mlijeko, kao u Americi. “Volim svoj posao. Uvjeren sam da sam rođen za taj posao”, zaključuje Francis. “Ali, volio bih zaraditi dovoljno novca da makar mogu prehraniti obitelj.”

Farmer otelio kravu usred razgovora s na

Farmer otelio kravu usred razgovora s našim novinarom

- Obično radim 14 sati dnevno. Sedam dana tjedno, 365 godišnje. A ima i dana kad ne stignem ni leći u krevet - kaže Francis Van Looveren, koji je usred razgovora s reporterom Večernjaka morao oteliti kravu.

Na farmi s 230 krava sav posao rade on i njegova majka. Otac je prestar, ušao je u devedesete. - Ponekad me gleda i kaže: Ubit ćeš se od posla - govori Francis. I otac je puno radio, ali nikad cijene nisu bile takve kao sad, da nema nikakve zarade.

EU fondovi Bjelovar
PRIJAVITE SE
Konferencija o atraktivnim mjerama za razvoj poduzetništva
HAMAG-BICRO
Priča o uspjehu
Obiteljska tvrtka iz Makarske: Naš sladoled tražen je i na drugim kontinentima
  • brle brkić:

    Dođi ti bajice vamo u hrvatsku da vidiš kak se tu muze.

  • marija malika:

    Sve je to dobro smišljen plan propasti i dovođenja ljudi u očaj! Sve gospodarstvo svijeta je osuđeno na propast i!

  • danijeluskoci:

    banke se najveći svijetski lopovi oni\" vedre i oblače\"