Već se tjednima ne stišava polemika između saborskog zastupnika HDZ-a
dr. Andrije Hebranga i ravnatelja HRT-a Mirka Galića o političkoj
(ne)obojenosti informativnog programa javne televizije. “Frcaju”
argumenti i protuargumenti, a Galić je ovih dana pozvao Hebranga na
suočavanje preko – detektora laži.
Hoćete li prihvatiti ovaj Galićev
poziv?
– Moram o tome još razmisliti. Nisam donio konačnu odluku jer sam dobio
informaciju da je gospodin Galić vrlo vješt na tom detektoru.
Prema Galićevim riječima, ipak ste
izravno tražili da Tihomira Dujmovića zaposli na HTV-u na uredničko
mjesto?
– Ponovno kažem – nikada! A kako je i sam Dujmović rekao, on nikada i
nije bio zainteresiran za to da postane bilo kakav urednik, već je bio
pozvan na razgovor u slučaju da se njegova emisija “Opasne veze”
prikaže na HTV-u. I još je jedna Galićeva neistina – nikad s njim o
tome nisam razgovarao u četiri oka. Samo jednom u širem krugu ljudi
podržao sam ideju da se “Opasne veze” premjeste na HTV, što bi,
obrazložio sam tada Galiću, donekle neutraliziralo HTV-ov ekstremno
lijevo politički orijentirani program. I ta bi emisija bila melem na
ranu sadašnjeg rigidno lijevog političkog programa HTV-a. To je sve što
sam o tome ikada govorio.
Na čemu se temelji vaše duboko
uvjerenje da je program HTV-a na lijevim političkim pozicijama?
– Definitivno je moj stav učvrstilo sljedeće: kada se o izvješću Vijeća
HRT-a i izvješću ravnatelja Galića raspravljalo u saborskom Odboru za
medije, s čuđenjem sam primijetio da su ta izvješća zdušno, energično,
a na trenutke i nervozno, branili isključivo članovi SDP-a. Na
saborskoj sjednici opet su zastupnici SDP-a žustro branili sadašnje
stanje na HTV-u. To je vrlo znakovito. Jedna politička opcija, SDP,
vrlo je zadovoljna dok druga politička opcija, HDZ i neki koalicijski
partneri, žestoko kritizira takav HTV. I ova polarizacija pokazuje da
sam duboko, duboko u pravu. Javnu televiziju trebali bi podjednako
napadati i braniti i lijevi i desni.
Koji su vaši konkretni prigovori HTV-u?
– U zakonu piše da je HRT dužan istinito, cjelovito i nepristrano
informirati javnost o činjenicama, poštovati i poticati pluralizam
političkih i drugih interesa te odjeljivati informacije i komentare, a
sve ove zakonske stavke HTV svakodnevno krši. Imam brojne primjere. U
nedavnom prilogu o bolesnicima s multiplom sklerozom kaže se da se za
njih danas malo izdvaja i da je prije 25 godina bilo puno bolje. A
prije 25 godina za te se bolesnike izdvajalo 50 puta manje nego danas.
Ili, prije tjedan dana bilo je pokapanje maceljskih žrtava, 1163 žrtve
komunista Josipa Broza Tita koje je pobila Ozna. HTV-ov Dnevnik zatajio
je da je Vlada pokrovitelj pokopa i njezin službeni predstavnik
izbrisan je riječju i slikom, zatajeno je da je Sabor suorganizator
pokopa i da je tamo službeni predstavnik Sabora. Krojači HTV-a skrojili
su istinu da bi prekrojili povijest i to su začinili politički obojenom
i protuzakonitom rečenicom – da su ti ljudi žrtve JNA. A svi znamo da
oni nisu bili žrtve JNA, već žrtve komunističkog terora. Krojeći
sadašnjost, lažnim bojama boje prošlost kako bi osmislili budućnost.
To nije javna televizija i moja je zakonska obveza kao saborskog
zastupnika iznositi svoj sud. A zamislite, članica Vijeća HTV-a Suzana
Jašić napada me zbog toga i zahtijeva da me Vijeće osudi. I time je
prekršila zakon. K tome, mislim da je gospođa Jašić u sukobu interesa
jer je i predsjednica GONG-a koji izravno nadgleda demokratsku izbornu
proceduru, a javna televizija ima vrlo važnu ulogu u izbornoj proceduri.
Dopuštate li da se pogreške mogu
dogoditi zbog neznanja ili površnog odnosa prema poslu, a ne zbog nekih
političkih ciljeva?
– Prihvaćam i to, ali posljedica je ista – protuzakonito i
neobjektivno. Gledatelj javne televizije koju plaća iz svog džepa dobio
je pogrešnu informaciju. Zašto HTV nije objavio da saborski Odbor za
medije nije prihvatio izvješće ravnatelja i izvješće Vijeća HRT-a, a
objavio je da je drugi saborski odbor, koji nije resorni, ta izvješća
jednoglasno prihvatio? Tu se ne može reći da je riječ o nesposobnosti.
Mislite li onda da je zadatak HTV-a
prikazivanje sadašnje hrvatske vlasti u negativnom svjetlu i kontekstu
možda radi rušenja HDZ-a s vlasti na sljedećim izborima?
– Ne, ja uopće ne mislim da je cilj politički, već mislim da je sustav
koji vlada HTV-om neobjektivan, politički jednostrano usmjeren s ciljem
lažnog prikazivanja sadašnjosti. Na primjer, o hrvatskim braniteljima
na 11 negativnih vijesti imaju jednu pozitivnu, iz gospodarskog
segmenta na HTV-u praktično nema pozitivnog primjera. Ili, na uzorku od
15 izvještaja u informativnom programu omjer prikaza oporbe prema
vladajućoj koaliciji iz Sabora jest pet prema jedan. Predsjednik Sabora
uime Hrvatske govori na milenijskom sastanku u New Yorku. Za Dnevnik to
nije vijest. I je li to politički obojeno ili posljedica nesposobnosti,
potpuno je svejedno.
Možda je ta vijest ocijenjena nevažnom?
– Možda, ali predsjednik Sabora je po hijerarhiji drugi čovjek države.
A deveta je obljetnica Bljeska za dio gledatelja vrlo važna vijest, pa
bi je svaka normalna nacionalna televizija istaknula, a u našem je
Dnevniku bila jedanaesta vijest. Ni deveta obljetnica Oluje za HTV nije
vijest, u Dnevniku o tome ni spomena. Drugi listopada ove godine, na
obljetnicu srbo-crnogorskog napada na Dubrovnik, datum je kada je
promijenjen stav međunarodne zajednice prema Domovinskom ratu, što su
objavile sve privatne televizijske kompanije, ali ne i nacionalna
televizija. Dan neovisnosti prvi je datum svim narodima svih zemalja i
prva vijest njihovih dnevnika. Na HTV-u je hrvatski Dan neovisnosti
četvrta vijest, nakon pljačke banke na Trešnjevci, suđenja Petraču i
suđenja Jelaviću. Ako im je pljačka banke važnija od Dana neovisnosti,
treba im reći “gospodo, vi ste obojena televizija”. A da i ne govorim o
tome da je predsjednik Tuđman, utemeljitelj moderne hrvatske države,
tabu tema na javnoj televiziji.
Je li to zato što urednici to ne znaju
ili iz političkih razloga?
– Po mome mišljenju, o predsjedniku Tuđmanu trebalo bi prikazati barem
tri emisije godišnje. Kad smo na nacionalnoj televiziji vidjeli emisiju
o Domovinskom ratu osim o njegovoj kriminalizaciji?
No, prema mišljenjima nekih ispada da
želite srušiti Galića, da želite uređivati Dnevnik?
– Uopće me nije briga za poziciju gospodina Galića, već želim sustav
objektivnog informiranja. S njim ili bez njega, to mi je svejedno.
Politički se nikada nisam miješao u program, ali sam im uvijek dao do
znanja da su iznijeli lažnu informaciju.
Ako je sve to tako, zašto gledatelji
ne reagiraju?
– Pa, desetke i desetke pisama dobivam svakoga tjedna od gledatelja
koji traže da se propusti isprave. Trideset posto pritužaba građana
odnosi se na jezik jer svakodnevno uporno govore sport, a Hrvatska ima
Ministarstvo športa, Zakon o športu, a i u Zakonu o HRT-u na desetak
mjesta piše šport. Dok je tako, njihova uporaba riječi sport nezakonita
je unatoč njihovu obrazloženju o različitim lingvističkim mogućnostima.
Očito je da je riječ o inatu koji ima političku pozadinu.
O financijskom poslovanju HTV-a uskoro
će se raspravljati na glavnoj sjednici Sabora.
– Prema privatnoj revizorskoj kući, financijsko je izvješće nepotpuno.
Neću ga kvalificirati drugim riječima. Izvješće je prikrilo
protuzakonito financijsko poslovanje HTV-a. O tome zasad toliko. A
prema nalazu inspekcije rada, koje nije uključeno u izvješće Saboru, u
2004. bilo je na HTV-u 3628 zaposlenika od kojih 3103 na neodređeno i
525 na određeno vrijeme. Ali, s još 5679 osoba sklopljena su 9752
ugovora! Na dan je to 54 ugovora s vanjskim suradnicima. U svim tim
ugovorima ima i protuzakonitosti. Inspekcija rada otkrila je da je sa
28 suradnika poslodavac skopio 14 simuliranih, prividnih ugovora o
djelu za obavljanje poslova za koje se mora sklopiti trajni radni
odnos. Ravnateljstvo nije plaćalo doprinose za 14 radnika s kojima je
sklopilo prividne ugovore o djelu. Jedanaest osoba mlađih od 15 godina
angažiralo je bez odobrenja inspektora rada, što je protuzakonito
zapošljavanje djece. U 2004. ukupni poslovni prihodi pali su 11 posto,
prihod od marketinga pao je osam posto, dobit je smanjena 20 puta u
odnosu na 2003., ali su troškovi osoblja povećani 25 posto. Novac ne
curi na osnovne plaće, već na tisuće i tisuće dopunskih radnika i
ugovora.
A što kažete o nagađanjima da
pretendirate na Galićevo mjesto?
– Nemojmo se šaliti s ozbiljnim stvarima. Pa ja sam političar. Kako bih
uopće mogao doći na čelno mjesto HRT-a? Kao političar, stranački
obojen, nikada ne bih niti mogao niti smio obnašati dužnost na javnoj
televiziji koja mora biti objektivna.
Jeste li ministar zdravstva u sjeni
vlastite Vlade, kakvo je mišljenje mnogih koji su na bilo koji način
vezani uza sustav?
– Do mene nisu došle takve insinuacije osim u pitanjima novinara. No,
uopće nema potrebe da ministar Ljubičić ima ministra u sjeni.
Niste li prije nekoliko mjeseci bili u
teškom sukobu?
– Privatno smo prijatelji, službeno je naš odnos korektan.
Kako biste s pozicije bivšeg ministra
zdravstva s dugogodišnjim iskustvom ocijenili dosadašnji Ljubičićev rad?
– Dobro se snašao, to više što je došao u vrlo turbulentno vrijeme,
kada treba provoditi temeljitu zdravstvenu reformu, što je imperativ za
održanje sustava i priključivanje Europi.
Vodite Povjerenstvo za izradu novog
zakona o zdravstvenom osiguranju. Zašto je vaš rad na možda najvažnijoj
reformi ove zemlje za javnost tajna?
– Zato što je uobičajena praksa u svijetu da se ne raspravlja dok se
prijedlog ne dovrši. Kad naš stručni prijedlog bude gotov, a pomalo se
bliži kraju, uputit će se u javnost na kritičku raspravu. Dvojbe i
žučne rasprave stručne skupine ne moraju ići u javnost jer bi se
pokrenula javna rasprava o nečemu što još ne postoji kao konačan
prijedlog i što možda uopće neće postojati. To je gubitak vremena. A
javnost će imati nekoliko mjeseci, dakle dovoljno vremena, da iznese
svoje mišljenje o prijedlogu reforme.
Kako komentirate to da se neki služe i
vašim zetom, inače poznatim glumcem Goranom Grgićem, kako bi napali vas
kao političara?
– Hrvatska je rigidna ljevica neetična, nemoralna i u stanju je
zloupotrijebiti mladog, briljantnog čovjeka, koji iza sebe ima pošten i
vrhunski umjetnički opus, u političkim borbama. Goran je dovoljno
pametan i zna da treba analizirati ne samo sadržaj klevetničkog teksta
nego da treba uzeti u obzir i to tko ga je napisao. Moj zet došao je iz
Osijeka u Zagreb kao brucoš, završio glumačku akademiju, a mi smo se
upoznali kad je bio prvorazredni glumac. I nikada ga nisam ni riječju
ni potezom zagovarao ili mu pomagao. Posljednji primjer je briljantna
uloga kralja u Beckettu, kad ga je jedan naš tjednik na naslovnici
doveo u vezu sa mnom, a zatim je jedan rigidni ljevičarski komentator
to ponovio. A istina je da se Beckett počeo postavljati prije dvije
godine, kada je na vlasti bio Račan i koalicija, i u to je vrijeme
mojemu zetu ponuđena ta uloga, a ponudio ju je režiser stranac. Jesam
li ja uopće mogao utjecati? No, moj zet je čvrsta osoba i kvalitetan
glumac pa ga udarci rigidne ljevice neće destabilizirati. Kao što mu i
savjetujem, prima ih s omalovažavanjem.
Sve ću učiniti da mi se kći vrati iz Amerike
Vaša mlađa kći Vanda sa suprugom je
otišla iz Hrvatske živjeti u Ameriku, a unatoč svemu, sami nikada niste
otišli u inozemstvo. Niste li ih mogli zaustaviti?
– Nadam se da je njihov boravak u SAD-u privremen i sve ću učiniti da
to tako bude. Naime, mladi gospodin o kojemu je riječ Hrvat je s
američkim državljanstvom jer su mu roditelji živjeli u Americi.
Roditelji su se vratili u Hrvatsku, njihov je sin u Zagrebu završio
Medicinski fakultet, ali je u Americi dobio ponudu za specijalizaciju.
Ponudu je prihvatio, ali se nadam da će se nakon završetka
specijalizacije vratiti i da će moja kći živjeti u svojoj zemlji, a ne
kao stranac.
Supruga mi prenosi glas javnosti
Vaša je supruga za širu javnost
skrivena. Kako podnosi to da ste u00E8esto u središtu zanimanja
javnosti?
– Teško je proživljavala svih ovih 15 godina, uz puno samoodricanja i
beskrajno sam joj zahvalan na podršci. Tu je i vrijeme kada su naša
djeca odrastala, a Danijela je morala preuzeti i moju ulogu jer me
često, posebno u vrijeme rata, tjednima nije bilo kod kuće. Zahvalan
sam joj što je uvijek znala održati obitelj na okupu toplinom i
beskrajnom brigom. Divim joj se i stoga što baš nikada nije željela
iskoristiti moj položaj. Nikada je nijedan službeni vozač nije prevezao
nijedan metar, u svojoj profesiji nikada nije prihvatila nijednu
mogućnost unapređenja iako je kao vrhunski stručnjak i doktor znanosti
imala za to sve uvjete. Nikada se ne miješa u moje odluke. Ali kako ide
i na plac, i po trgovinama, frizeru, na gimnastiku, naravno, i na
posao, prenosi mi glas javnosti, onih koje obično zovemo “običnim
ljudima”. I to mi je vrlo korisno.
