BRIGA ZA OKOLIŠ

Riječ stručnjaka: Vidjeti morskog psa u Jadranu jednako je zgoditku na lotu, a Hrvatska bi mogla više zarađivati na turizmu od morskih pasa nego od njihovog izlova

White Shark
Foto: Srećko Niketić/PIXSELL
1/5
29.11.2022.
u 15:30

Morski psi su glavni grabežljivci u morskim ekosustavima, što znači da imaju malo prirodnih neprijatelja i hrane se životinjama ispod sebe u hranidbenom lancu. Morski psi ograničavaju brojnost svog plijena, što onda utječe na plijen tih životinja, i tako dalje u lancu čime morski psi izravno ili neizravno utječu na sve razine hranidbenog lanca i pomažu u održavanju strukture zdravih oceanskih ekosustava.

Postoji li jedna još životinja koje se ljudi boje kao morskog psa? Možda bi se našlo par zmija, paukova ili nilski krokodil, ali morski pas zauzima visoko mjesto na listi noćnih mora mnogih kupača. No, jesu li uistinu toliko opasni da svake godine čovjek ubije otprilike 100 milijuna ovih veličanstvenih životinja? Svake minute skoro 200 morskih pasa skonča u mrežama, a u zadnjih 50 godina njihov ukupni broj smanjio se za 70%. Bioraznolikost mora i oceana unosi svjež zrak u našu atmosferu i donosi nam kišu i hranu diljem svijeta. Postojanje svih živih bića, pa tako i nas, na svijetu ovisi o ravnoteži ovog golemog ekosustava. A morski psi, kao glavni predatori u tom hranidbenom lancu, često su lažno optuženi kao beskorisni i kao 'čudovišta ljudoždera', a ustvari su nam potrebni više nego ikada i na nama je da ih zaštitimo i educiramo jedni druge o njihovoj pravoj prirodi i ulozi u morima.

A kakva je situacija u Jadranu?
Iako naše more nije veliko kao svjetski oceani, Jadran je dom mnogim morskim vrstama, pa tako i morskim psima. Kako bi saznali više o ugroženosti morskih pasa u našim vodama, njihovoj ranjivosti, ali i iznimnoj važnosti, razgovarali smo s profesorom s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu Alenom Soldom, koji nam je objasnio kakvo je trenutačno stanje morskih pasa u Jadranu i kako je jedna domaća privatna tvrtka postala rijedak primjer u njihovom očuvanju.

Neki ljudi se zbog morskih pasa ne usude otići u duboko more, ali istina je da je najveća prijetnja živim bićima u moru ustvari - čovjek. Iako postoji stotine filmova s morskim psima gdje lete, skaču pa čak i reže na najmanji pokret ili kapljicu krvi, ustvari to nije tako. Dapače, većina nas neće nikada vidjeti morskog psa u prirodnom okruženju. Znamo li otprilike koliko morskih pasa ima u Jadranu i jesu li oni koji vide morskog psa kod nas sretnici ili pehisti?
Nedavno završeno istraživanje koje sam radio s kolegom dr. Lovrencom Lipejem iz Morske biološke postaje Piran rezultiralo je i radom publiciranim u jednom od najprestižnijih svjetskih časopisa za ihtiologiju (znanost o ribama) Fishes. Prema rezultatima toga rada znamo da u Jadranu povremeno zalazi ili stalno živi 60 vrsta hrskavičnih riba i od toga su 33 vrste morskih pasa, 26 raža te jedna vrsta tzv. morskog štakora. Nažalost, iako je taj broj relativno velik, jer u cijelom Mediteranu imamo ukupno 88 zabilježenih vrsta pa to znači da u Jadranu živi 68 posto vrsta svih mediteranskih hrskavičnjača, iza njega se krije i vrlo alarmantan podatak, a to je da se tri vrste smatraju regionalno izumrlima jer ih nitko nije vidio u Jadranu već nekoliko desetljeća. Te tri vrste su sklat žutan, pas pilan te ražopas. S obzirom na to da smo odredili i tzv. kategoriju ugroženosti, koja se radi prema kriterijima IUCN, Svjetske organizacije za zaštitu prirode, stanje hrskavičnih riba izaziva još i veću zabrinutost jer se ustanovilo da je 70 svih jadranskih hrskavičnjača ugroženo, što je još više nego u Mediteranu gdje je na toj razini 53 posto svih vrsta proglašeno ugroženima. Kako se Mediteran zbog toga smatra najopasnijim područjem za hrskavične vrste riba u svijetu, ovi podaci zapravo čine Jadran najgorim mjestom na svijetu za život hrskavičnih riba. To potvrđuju i podaci o kategorijama ugroženosti jer kada se te vrste svrstaju prema određenim kriterijima onda ispada da 21 vrsta spada u kategoriju kritično ugroženih, osam ih je ugroženo, a u kategoriji ranjivih je 10 vrsta.

Alen Soldo na ekspediciji u Južnoafričkoj Republici
Foto: Privatni arhiv

U radu su također daju i rezultati učestalosti tih vrsta u Jadranu jer neke, kao što sam već rekao, ne žive stalno u našim vodama već povremeno zalaze, tako da su 33 vrste vrlo rijetke u Jadranu, osam ih se povremeno pojavljuje, 15 vrsta se vode kao uobičajene, dok je tek za četiri vrste ustanovljeno da imaju relativno veće populacije i to mačka bljedica i mrkulja, pas čukov i raža modropjega.

Ovaj podatak zapravo daje i odgovor na drugi dio pitanja, jer vrlo mali broj ljudi će imati sreću da uopće vidi nekog morskog psa uživo, posebice neku od većih vrsta. S obzirom na to da se mnogi boje morskih pasa i to posve bezrazložno jer jedino mjesto gdje su ga mogli vidjeti je bila televizija ili recimo neki akvarij, često volim kazati da je mogućnost viđenja nekog većeg morskog psa u Jadranu ravna dobitku na lutriji. Primjerice, prije nekoliko godina smo organizirali jednu veliku ekspediciju traženja velike bijele psine u Jadranu. Imali smo čak i kavez te satelitske tagove za praćenje, „brumavalo“ se stalno 0-24 sata od površine do 60 m dubine preko 3 sedmice na moru diljem srednjeg Jadrana u nadi da ćemo imati priliku naići na veliku bijelu, a rezultat cijele ekspedicije je bio viđenje nekoliko modrulja te žutuge ljubičaste. Od drugih vrsta ni traga.

U Vašem bogatom iskustvu imali ste priliku vidjeti puno ovih veličanstvenih životinja. Ima li neka vrsta koju bi izdvojili po nečemu posebnom?
Bez sumnje je to velika bijela psina jer se, prema mome osobnom mišljenju, nijedna vrsta na svijetu ne može mjeriti s njom. Nije čudo da se smatra živim fosilom jer se nije promijenila već tisućama godina, a to se dešava samo kod onih vrsta koje su savršene i priroda ih ne može više „poboljšati“. Fascinantno je da o toj vrsti i dalje ne znamo puno toga, pa čak ni najosnovnije stvari poput toga gdje se sve kreće. Imao sam to zadovoljstvo da provedem oko mjesec dana u Južnoj Africi i to na njezinim najomiljenijim mjestima od Seal islanda preko tzv. Shark Alley oko Gansbaaia do Mosel Baya roneći svakodnevno 3 puta s njima i moram reći da mi je doživljaj zadnjeg ronjenja bio potpuno istog intenziteta kao i prvog. Teško je uopće objasniti kakav je to osjećaj biti u njihovoj blizini i dodirnuti takva stvorenja, pa recimo za usporedbu da sam kasnije imao priliku oko Durbana roniti s jatom sivih grebenskih pasa, ali nakon bijele psine imao sam osjećaj kao da sam okružen pilićima, a ne relativno velikim morskim psima.

Foto: Privatni arhiv

Osim s biološkog stajališta, morski psi su vrjedniji živi nego mrtvi i s ekonomskog stajališta. Dobro je poznato da su neke ekonomije procvjetale zbog ljudske fascinacije morskim psima. Ima li na Jadranu potencijala za tako nešto?
Zasigurno ima, ali ne baš s ovakvim trenutačnim stanjem. Dobra je stvar što je Hrvatska na neki način šampion zaštite morskih pasa i raža, ne samo u ovom području, već i u svjetskim razmjerima. Naime, u hrvatskim vodama strogo zaštićeni status imaju 23 vrste hrskavičnih riba, a među njima i 16 vrsta većih morskih pasa. Problem je u tome što, iako su te vrste zaštićene, najveći broj njih je veoma migratoran što znači da se kreću cijelim Jadranom pa i Mediteranom, tj. vodama gdje ne uživaju taj status zaštite. Stoga, iako je njihov ribolov u hrvatskom dijelu Jadrana ograničen na slučajne ulove pri čemu se većinu njih pusti nazad u more još žive i neozlijeđene, u drugim područjima Jadrana i Mediterana se oni i dalje ubijaju. Kako su te vrste na vrhu hranidbenog lanca s biološko-ekološkim karakteristikama koje ih čine posebno osjetljivima na ribolov (primjerice spori rast, dug život, kasno sazrijevanje i mali broj mladih) nije čudo da su za njih Mediteran i Jadran najopasnija svjetska područja. Prema tome, tek će zajednički napori svih jadranskih te mediteranskih država, prvenstveno na ujednačavanju mjera stroge zaštite, a potom i na određivanju te zaštiti njihovih najvažnijih područja za mriještenje i rast, omogućiti oporavak ovih vrsta na razinu nakon koje se može i razmišljati o nekim drugim načinima ekonomskog iskorištavanja, ali bez ubijanja. U svijetu je ronjenje s morskih psima odavno shvaćeno kao nešto puno isplativije od njihova ribolova te postoji čitava industrija koja direktno i indirektno zarađuje od toga. Posljednji podaci za Floridu govore da u toj američkoj državi turističke aktivnosti povezane s morskim psima, najčešće je riječ o ronjenju, godišnje generiraju preko 220 milijuna dolara. Jasno, ima i kod toga određenih problema i kontroverzi, ali je time bez sumnje zaustavljeno opadanje populacija, a u većini slučajeva primijećen i značajan oporavak.

U moru” titula koje držite, vi ste i Regional Vice-Chair za područje Mediterana u The International Union for Conservation of Nature - Shark sSpecialist gGroup (IUCN - SSG). Možete li nam reći o čemu se radi?
Shark Specialist Group – SSG
je bez ikakve sumnje najznačajnija svjetska organizacija koja se bavi morskim psima i ražama. Doslovno ne postoji niti jedan iole relevantniji znanstvenik koji se bavi hrskavičnim ribama, a da nije član te grupe ili surađuje s njom. Osnovna zadaća SSG je kategorizacija ugroženosti hrskavičnih riba u skladu sa kriterijima IUCN-a koji je najpoznatiji po objavljivanju tzv. Crvenih lista ugroženih vrsta i staništa, a što je inače većini svjetskih država prva i osnovna literatura za bilo akciju zaštite prirode. Moj prvi doticaj sa SSG je bio prije više od 20 godina kada sam pozvan na radionicu koja je po prvi put počela raditi na kategorizaciji ugroženosti hrskavičnih riba u Mediteranu. Izgleda da im se svidjelo to što sam radio jer sam nakon nekoliko godina proglašen i prvim supredsjednikom te grupe za mediteransko područje, zajedno s talijanskim kolegom Fabriziom Serenom te nas dvoje od tada na neki način upravljamo grupom znanstvenika iz Mediterana koji proučavaju morske pse i raže. Oboje obavljamo te zadatke potpuno volonterski i posebno u zadnje vrijeme imamo dosta posla jer je SSG počeo raditi na tzv. Globalnom izvješću na kojem radi nekoliko stotina svjetskih znanstvenika, a mediteranska grupa je zapravo najveća iz prostog razloga što se Mediteran, iako relativno malo područje u odnosu na oceane, dijeli između najviše država.

Foto: Privatni arhiv

Zanimljivo je da je i jedan od sponzora IUCN-SSG-a upravo naš proizvođač gaming opreme White Shark. Kako je došlo do suradnje?
Moram priznati da sam i dalje donekle zbunjen, iako je to već gotova i finalizirana stvar, ali u isto vrijeme i veoma ponosan. Kao prvo, zašto sam zbunjen? Pa kada znamo naše okruženje u kojem ekologija i zaštita prirode i nije baš na nekoj listi prioriteta, posebice ne kod relativno manjih i privatnih firmi, poziv iz White Sharka me definitivno iznenadio. Doduše, mene nije bilo teško naći, ako baš hoćete naći nekoga tko se u Hrvatskoj bavi morskim psima, jer sam na neki način dosta medijski prisutan upravo radi promoviranja zaštite hrskavičnih riba, što mi je ujedno i dio zadatka kao supredsjedniku SSG za Mediteran. S druge strane, proizvodnja gaming opreme pod brendom White Shark vas na neki način upućuje prema meni, tj. SSG-u, ali bez obzira na to nije baš da sam očekivao kako će neka hrvatska firma dio svoje zarade izdvojiti na osvještavanje djece, koja su njihova ciljana publika, o potrebi pažnje na svijet oko nas, zaštitu prirode i ugroženih vrsta. Uobičajeni obrazac ponašanja najvećeg dijela ostalih sličnih firmi u Hrvatskoj je da se zarada troši na kupnju luksuznih auta, nekretnina i brodova, a ne na promoviranje balansa između nas i prirode koja nas okružuje. Upravo stoga sam ujedno i ponosan da sam na neki način dio te inicijative te da i u našoj zemlji postoje ljudi koji se odriču dijela svoga teškim radom stečena profita da bi ga investirali u zaštitu prirode i podizanje svijesti o potrebi očuvanja divljih vrsta, posebice meni dragih morskih pasa i raža. Također da dodam, kako sam se nedavno vratio sa Shark International, najvećeg i najvažnijeg svjetskog kongresa o morskim psima koji se održava svake 4 godine i ove se održao u španjolskoj Valenciji. Tamo su se čelnici IUCN i SSG vrlo pohvalno izrazili o ovome sponzorstvu i pohvalili White Shark napominjući da je to i u svjetskim okvirima rijedak slučaj te sam stoga bio još zadovoljniji činjenicom da se radi o hrvatskoj inicijativi.

I za kraj, proučavanje morskih pasa nije baš najpraktičniji hobi, no osim gledanja Shark weeka i čitanja literature, ima li nešto što entuzijasti i obožavatelji morskih pasa u Hrvatskoj mogu napraviti za dobrobit tih neshvaćenih životinja u Jadranu?
Nema potrebe da svi budu sponzori, već je važnije da se svi uključuje u promoviranje potrebe očuvanja morskih pasa i raža ne samo u Jadranu, već i u ostalim dijelovima svijeta. Danas se putem medija i društvenih mreža šire razni sadržaji od kojih su mnogi vrlo negativni prema morskim psima i ražama i svakako ne doprinose njihovoj zaštiti. Kada se to primijeti postoje različiti načini da se reagira i te koji objavljuju takve sadržaje upozori na negativnost takve objave. Na taj način će broj ljudi koji su svjesni potrebe za zaštitom tih ugroženih vrsta biti sve veći i na kraju će vjerojatno rezultirati donošenjem mjera kojima će se stvarno te vrste djelotvorno zaštititi i nitko neće niti postaviti pitanje zašto je to tako jer će svima razlozi biti jasni. Nažalost, svijet je još daleko od toga jer samo pogledajte koja se histerija uvijek javi prije ljeta čim se spomene morske pse: uvijek ispadne da naš turizam neće uništiti konstantno i u zadnje vrijeme ubrzano uništavanje naše obale i mora, već će to učiniti par životinja koje su se na ovoj Zemlji pojavile stotinama tisuća godina prije nas.

Također, kako mnogi dio svoga vremena provedu na moru, ako nalete na bilo kakav podatak, posebice onaj koji je dokumentiran, tj. postoji fotografija ili video, vezan za morske pse ili raže, pozivam ih da me slobodno kontaktiraju, jer bilo koji takav podatak može doprinijeti boljem poznavanju tih najugroženijih životinja na ovoj planeti.

Foto: Privatni arhiv

White Shark

White Shark je oduvijek simbolizirao istinsku ljubav prema gamingu i zabavi. No, kako rastemo, počinjemo cijeniti ne samo ono što je dobro za nas, već i za sve oko nas. Zbog toga smo počeli razmišljati o tehnologiji i svim ljepotama koje nam je donijela, uključujući i nevjerojatno zabavan svijet gaminga. Te ljepote za nas su pozitivne, no za naš okoliš ponekad baš i nisu. Stalno smo razmišljali kako možemo pomoći da se to promijeni, a odgovor je zapravo sve vrijeme bio ispred nas - u našem imenu - White Shark. Zbog toga smo izuzetno ponosni što smo postali službeni donator za organizaciju International Union for Conservation of Nature s naglaskom na zaštitu morskih pasa. S ovom novom misijom, White Shark se pretvara u simbol brige za svijet u kome živimo, ali i u kojem se opet možemo i dobro zabaviti - Stjepan Šmit, CEO White Shark.

Sadržaj nastao u suradnji s White Shark

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?