Malo se koja sportašica na svijetu može pohvaliti da u 63. godini na vrhunskoj razini igra sport kojim se bavi. I ne samo da je vrhunska, već i osvaja medalje i naslove. Tako je 62-godišnja Kineskinja s luksemburškom putovnicom Ni Xia Lian osmi put zaredom osvojila naslov prvakinje Hrvatske sa Stolnoteniskim klubom Dr. Časl. Upravo su njezine dvije pojedinačne pobjede odlučile naslov u trećoj, odlučujućoj utakmici finalne serije protiv STK Zagreb.
– Upoznao sam je 2011. godine na Svjetskom prvenstvu u Düsseldorfu. Malo po malo postali smo prijatelji i na kraju je pristala igrati za moj klub. Naš je odnos više obiteljski nego prijateljski. S obzirom na kvalitetu naše lige, odigrala je ta dva susreta u regularnom dijelu sezone i sada je došla za finalnu seriju. I igrat će i dalje za nas. Obožava Zagreb, ovdje joj je uvijek jako lijepo – rekao je dr. Martin Tino Časl, predsjednik kluba koji je osvojio 13. naslov prvakinja Hrvatske, odnosno 11. uzastopni.
Ni Xia Lian svoj je put započela u Šangaju, gdje je kao djevojčica, gledajući turnir na televiziji, odlučila uzeti reket u ruke. Njezin je talent bio neosporan. Sa samo 16 godina postala je dio moćne kineske reprezentacije, a 1983. u Tokiju, kao 19-godišnjakinja, osvojila je svjetsko zlato u mješovitim parovima i ekipno. U tom je trenutku bila na vrhu svijeta, dio pobjedničkog stroja kineske reprezentacije. Nakon još jednog svjetskog srebra dvije godine kasnije, 1986. godine naglo se povukla i nestala s međunarodne scene. Upisala je fakultet i posvetila se obrazovanju, ostavljajući iza sebe svijet iscrpljujućih treninga i neprestanog pritiska. Kina je u njoj vidjela budućnost, ali ona je za sebe odabrala drukčiji put.
Želja za novim iskustvima odvela ju je u Europu. Prvo je 1989. otišla u Njemačku, gdje je igrala profesionalno i, kako kaže, "osvajala prvenstva kamo god bi došla", zarađujući od 20 do 30 puta više nego kod kuće. No sudbina ju je potom odvela u Luksemburg. Tajnik tamošnjeg stolnoteniskog saveza tražio ju je nakon što su je zapazili na svjetskom prvenstvu. Ponudili su joj poziciju igračice i trenerice. Pristala je, misleći da će to biti privremeni angažman prije povratka kući. Umjesto toga, u toj maloj europskoj državi s tek nešto više od 600.000 stanovnika, pronašla je novi dom. Ondje je upoznala supruga i trenera, Šveđanina Tommyja Danielssona, osnovala obitelj, otvorila hotel i posvetila se svom vrtu. Pritisak pobjeda zamijenila je radošću igre. U Luksemburgu je pronašla ono što joj je nedostajalo: slobodu i osjećaj da je istinski cijenjena ne samo kao sportašica nego i kao osoba.
Tijekom godina, Ni Xia Lian postala je više od igračice; postala je institucija luksemburškog sporta. Dok su se generacije mlađih partnerica izmjenjivale, ona je ostajala konstanta, stabilizirajuća sila i majčinska figura tima. Zahvaljujući njoj, Luksemburg se 2000. u Sydneyu prvi put u povijesti kvalificirao na Olimpijske igre u stolnom tenisu. Partnerica joj je tada bila studentica koja je uzela tromjesečni dopust kako bi skupljala bodove po svijetu. Ni ju je vodila, ohrabrivala i pomogla joj da preskoči gotovo 200 mjesta na svjetskoj ljestvici. "Ne mogu prestati; trebaju me", govorila je kad bi je pitali za mirovinu.
Tajna njezine dugovječnosti nije u napornim treninzima. Dapače, svjesna je svojih godina i ograničenja. Umjesto iscrpljujućih višesatnih vježbi, fokusira se na održavanje snage u teretani, odmor i pametnu igru. Dok današnji sportaši dominiraju brzinom i snagom, Ni koristi lukavstvo, nepredvidive rotacije i savršen osjećaj za pozicioniranje. Lopta nakon njezina udarca pleše, usporava, skreće i zbunjuje protivnice. U susretu protiv Japanke Honoke Hashimoto 2017. godine, tada 13. igračice svijeta, odigrala je meč koji je trajao više od 90 minuta i ušao u povijest kao jedan od najduljih u novije vrijeme. Ni je slavila jer nije odustala ni u jednom trenutku.
Kada se ne natječe, Ni živi ispunjen život. Njezin dom je, kaže, poput cvjećarnice, ispunjen ružama te breskvinim i trešnjinim cvjetovima koje sama uzgaja. Brine se o 17-godišnjem psu, mački lutalici i majci koja se oporavlja od ozljede. Njezina djeca, 30-godišnji sin i 18-godišnja kći, još uvijek žive s njom pa je njihov dom živahan. Obitelj je usvojila i siroče iz istočne Europe, dječaka koji je bio zaljubljen u stolni tenis i njezin stil igre. Danas je on samostalan mladić, a Ni je ponosna na njega. Vrhunac njezine "druge" karijere dogodio se u studenom 2021. na Svjetskom prvenstvu u Houstonu. S 58 godina stala je na postolje i primila brončanu medalju u ženskom dublu sa svojom 29-godišnjom partnericom Sarom de Nutte
Otvori KEKS Pay
Žalosno za hrvatski stolni tenis.Dobro za Kinezicu.