Smrt Julienne Bušić otvara jednu od najneugodnijih i najdubljih hrvatskih rasprava: iz kakve je povijesti zapravo nastala moderna hrvatska država. Rasprava o Julienne i Zvonku Bušiću nikad nije bila samo rasprava o jednoj otmici zrakoplova iz 1976. godine niti samo o pitanju političkog nasilja. Ona je mnogo više od toga. U njezinoj je srži zapravo spor o tome koje tradicije Republika Hrvatska želi priznati kao dio vlastitih temelja. Zato su reakcije na Julienne Bušić uvijek bile toliko emocionalne. Za jedne je bila velika idealistica i borkinja za hrvatsku slobodu, žena koja je za hrvatsku državnu ideju žrtvovala gotovo cijeli život, a za druge simbol političkog radikalizma, koji se ne može odvojiti od otmice zrakoplova i smrti američkog policajca Briana Murrayja. No način na koji se o Bušićima govori otkriva mnogo više o današnjoj Hrvatskoj nego o njima samima.
Samo yugokomunisti imaju pravo na revoluciju, njihova revolucija donosi žrtve civile za vrijeme rata Boricevci, Španovica, Zrin,… likvidacije i otimačina, do danas nije vračena oteta (poklonjena Srbima) imovina. Poslje rata industrija smrti. To su oslobodioci sa ljudskim licem. A danas genetski i ideološki nasljednici maltretiraju Hrvatsku sa lažnim optužbama i drukanjem po celom belom svetu.