Kad god su se hrvatski sportaši vraćali kao šampioni - olimpijski pobjednici, pobjednici Davisova kupa ili svjetski prvaci - u pravilu bi prvo aterirali u glavni hrvatski grad. A gradska uprava najvećeg nam grada uvijek je bila spremna podmetnuti leđa i učiniti sve da se ti sportaši i pri prvom dodiru s hrvatskim tlom osjećaju kao istinski pobjednici.
Dakako, bilo je u tome i ponešto populizma vladajućih no to je postalo tradicijom još od olimpijskog zlata rukometaša u Atlanti (1996.), svjetske bronce nogometaša (1998.), pa triju olimpijskih zlata Janice Kostelić (2002.). Uslijedio je potom još jedan doček rukometaša (2003.) koji su sa zlatom stigli i s Olimpijskih igara u Ateni (2004.) a godinu poslije (2005.) kao najbolja reprezentacija svijeta u Zagrebu su dočekani naši najbolji tenisači a hrvatska reprezentacija u Davisovu kupu slavljena je na središnjem gradskom trgu i 2018. Baš kao što su tu, podno zagrebačke katedrale, feštali i srebrni i brončani "vatreni" po povratku iz Moskve (2018.) i Dohe (2022.).
Zar Zagreb nije mogao organizirati doček dostojan svjetskih prvaka? Ovo je razočaralo i vaterpoliste
Da je bivši gradonačelnik živ i da je i danas na čelu grada, ovaj doček ne bi se dogodio u nekom skučenom sobičku Zračne luke Franjo Tuđman
Komentara 110
Ako jučer u Dohi vidimo više HR zastava gdje je bilo oko 100 naših navijača, nego na prosvjedu oporbe gdje je bilo nekoliko tisuca ljudi zar nas ovo iznenađuje danas.
Nemožemo ili nećemo.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
TT da se raduje uspjehu hrvatskog sporta? Što vam je?