Nakon Novalje i Osijeka, u organizaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova, ove su godine veleposlanici prijateljskih nam zemalja na izlet išli u Zadar. I ovaj je put za diplomatski zbor organiziran i prigodni panel, a s obzirom na to da su došli u grad košarke, diplomatski predstavnici akreditirani u Hrvatskoj slušali su panel s temom "Krešimir Ćosić – most između sporta i diplomacije". Tako su bili u prilici čuti da je zadarska legenda, vizionar i intelektualac, bio sportski velikan koji je itekako razumio da sport može biti puno više od igre, da je to prostor povezivanja država, kultura i ljudi.
Trening šuta bez lopte?!
Osim što je ostavio neizbrisiv trag kao sportaš (triput europski i dvaput svjetski prvak te olimpijski pobjednik, ukupno 14 medalja), Ćosić je kao diplomat pomogao Hrvatskoj u ključnim trenucima borbe za međunarodnu afirmaciju. O tome je ponešto rekao i Mate Granić, tadašnji ministar vanjskih poslova, koji je Krešu i zaposlio i postavio na mjesto zamjenika veleposlanika RH u Washingtonu. Nakon što je objasnio kontekst vremena, aktualni savjetnik premijera Plenkovića je kazao:
– Tog časa mi nismo imali kontakte s Bijelom kućom, State Departmentom, Pentagonom ni s medijima. I tada se Krešo javlja predsjedniku Tuđmanu, koji ga prihvaća za diplomata zbog njegovih kontakata s nekim američkim senatorima i kongresmenima, s poslovnim ljudima. U tom času nama je to ogromna pomoć jer mi među diplomatima bivše države imamo samo pet veleposlanika i u to vrijeme nismo imali nikoga tko bi te poslove mogao raditi. On je bio Božji dar.
Nažalost, Krešo je teško obolio, a potom i preminuo, a upravo mu je Granić govorio na posljednjem ispraćaju.
– Krešo je bio diplomatski aktivan i tijekom svoje bolesti. I zato sam na pogrebu rekao da je umro istinski hrvatski domoljub, odličan diplomat, svjetski poznat košarkaš, no prije svega dobar i velik čovjek.
A kakav je Ćosić bio kao trener, govorio je njegov bivši reprezentativni izabranik Stojko Vranković:
– Krešo je nakon isteka igračke karijere znao doći u Zadar i raditi sa mnom. A to što je visok igrač mogao od njega naučiti teško da je itko mogao bolje objasniti nego on. Osim toga, od njega se puno moglo naučiti i o životu.
Ispričao je "drniški orao" jednu anegdotu koja oslikava Ćosića kao čovjeka punog duha.
– Po njegovu osmijehu mogli ste pretpostaviti da nešto smjera. Na jednim pripremama reprezentacije, kad god bi vidio da energetski padamo, uveo bi malo zafrkancije. Tako je jednom rekao da moramo odraditi još jednu vježbu, a to je šutiranje bez lopte. Svi smo se pogledali u čudu, no on je inzistirao da činimo pokrete kao da imamo loptu u ruci. I tako on nas obilazi i pita je li itko promašio, a mi velimo da nije. U jednom trenutku krenem s terena, a on me upita: "Jesam li rekao da je kraj treninga?" "Niste." Upita on: "Pa gdje si ti onda krenuo", na što sam mu odgovorio u stilu u kojem nam je i zadao šutiranje bez lopte: "Krenuo sam po loptu."
O tome kakav je Krešo bio tata, govorila je njegova kći Ana Ćosić Pajurin, koja je na ovaj panel došla u društvu mame Ljerke.
– Kada je tata preminuo, imala sam 11 godina. Sjećam se da se na utakmicama znao jako živcirati, čupao bi kosu, no kada bi utakmica završila, bio bi opet jako smiren i nasmijan. Tijekom susreta imao bi tu strast, a čim bi susret okončao, on bi sve vratio u normalu i zezanciju.
Kako je i Ana trenirala košarku, i ona se susrela s neobičnim očevim trenerskim savjetom:
– Kad sam mislila da je važno znati vrtjeti loptu na prstu ili driblati kroz noge, on bi rekao da je to u tom času nevažno i da se to može naučiti. Neka ja zato legnem na krevet, uzmem stres-lopticu i šutiram je u zid. Govorio je da što više napravim taj pokret, to ću ga bolje usvojiti za šut pravom loptom.
Sukreator zadarskog mita
Iz uvodnih govora na panelu valja istaknuti tezu gradonačelnika Šime Erlića da je Ćosić jedan od najvećih Zadrana svih vremena i da je uz Gjergju sukreator kulta košarke u tom gradu.
– Imao je Krešo ponude nekoliko NBA klubova, no tada je kazao: "Zovu Lakersi, ali zove i Zadar", što dovoljno govori koliko je volio svoj grad. I zato mu se Zadar odužio naslovom počasnoga građanina, po njemu je nazvana i ulica i sportska dvorana, koja mu je i svojevrsni spomenik.
Pred svim onim veleposlanicima njihov domaćin, hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman ustvrdio je: – Sportaši su uspjesima i ugledom naši najbolji veleposlanici, a Krešo je pak uz to bio i diplomat. Bio je skroman, ali obrazovan čovjek i veliki humanist. On je spojio sport, domoljublje i diplomaciju te punim srcem promicao Hrvatsku.
Otvori KEKS Pay
