Kada u prethodnoj godini igrate tri finala najvećih svjetskih natjecanja i pri tome osvojite i svjetsko zlato, onda se ne možete osjećati drukčije nego razočarano kada u pokušaju da naslov svjetskog prvaka obranite ispadnete u četvrtfinalu.
Za utjehu našim vaterpolistima, premda za njih prave utjehe nema, ostaje podatak da su izgubili od reprezentacije koja na svakom natjecanju može osvojiti medalju. I ne samo to, riječ je o najtrofejnijoj reprezentaciji svih vremena, koja se diči s čak devet olimpijskih zlata. Riječ je o nacionalnoj vrsti iz zemlje koja znatno više ulaže u vaterpolo, koja ovog časa ima i jače klubove pa tako i dvostrukog uzastopnog prvaka Europe (Ferencvaros).
I mogli bismo još nabrajati, pa tako i navesti da je to reprezentacija s najmoćnijim šuterima i da kada njima šut krene, možeš samo moliti Boga da to u jednom trenutku stane. Osim toga, to je jedina momčad s tri ljevaka, a poznato je koliko je to u vaterpolu važno. Naši su izgubili i od reprezentacije "gladnije" od sebe jer Mađari u prošloj godini ni jednu medalju osvojili nisu.
No sve to utješiti neće izabranike Ivice Tucka, pa tako ni njega samog, koji je dan poslije kazao:
– Nije mi lakše ni nakon neprospavane noći. Štoviše, čak je i teže kada se malo ohladiš. Protiv izvanrednog suparnika nismo bili pravi. Prije svake utakmice s Mađarima znate da je to u izgledima 50-50, a mi nismo bili pravi da bi ovaj put to prevagnulo na našu stranu. Nedovoljno smo bili koncentrirani, bez bloka i obrana, mislim da ih je zajedno bilo sedam, a to je odveć malo.
Izbornik ne da na vratare
Premda bode u oči statistička činjenica da su naši vratari imali samo tri obrane (Bijač 2, Popadić 1), Tucak na njih nije dao:
– Nikad nećete od mene čuti da je kriv vratar, neki centar ili bek. Svi smo krivi. Kada smo pobjeđivali, činili smo to sa zajedništvom pa tako i nema pojedinačne krivnje u porazu. Dogodi se loš dan, nismo pomagali vratarima, bili smo premlaki i to baš u utakmici u kojoj su oni imali svoj iznadprosječni šuterski dan. Ne prihvaćam individualnu krivnju, svi nismo bili dovoljno dobri, počevši od mene.
Čak tri prvoplasirane momčadi u skupinama (Hrvatska, Italija, SAD) izgubile su četvrtfinale pa se postavlja pitanje je li doista, u korist održavanja ritma igranja, bolje igrati osminu finala nego odmarati četiri dana?
– Možemo o tome pričati pet mjeseci i do pravog zaključka nećemo doći. Tih dana mi i Španjolci odlučili smo trenirati sami, a Talijani i Amerikanci su sparirali. Što su Talijani i Amerikanci dobili od toga? Takav sustav natjecanje nije od jučer i on vam sve stavlja u tu jednu, četvrtfinalnu, utakmicu i ako nemate koncentraciju, kao što mi nismo imali, onda ispadate iz igre za medalju. Sada filozofirati o tome da bi bilo bolje da smo igrali osminu finala je deplasirano. Tako raspucana Mađarska za nas je očito bila nepremostiva prepreka.
U onom trenutku nakon poraza bilo je ugodno čuti od Bijača i Butića da oni ovdje predstavljaju Hrvatsku pa tako i u utakmicama koje se ne igraju za medalju, nego za utješni plasman.
– To je jedini sportski način gledanja. Nitko od nas nije imao lijepu noć, da se naspavao i da je motiviran za daljnje natjecanje. Nitko se ne sjeća ni četvrtog ni petog mjesta. Sportski je učiniti sve da se završi, igra se, mora se igrati. Pokušat ćemo izvući koliko god možemo iz sebe da pobijedimo Amerikance i završimo ovo na najbolji mogući način.
Bili smo defenzivno mlitavi
Dan nakon ispadanja iz igre za medalju pred novinare su izašli i Marko Žuvela i Ante Vukičević. A obojica su govorila skrušenim tonom i priznala ovo što je rekao Žuvela:
– Podbacili smo, u početku smo bili defenzivno mlitavi i već u prvoj četvrtini primili šest pogodaka. Ovo nam je možda i najlošija utakmica u posljednje dvije godine, uz onu protiv Amerikanaca na Olimpijskim igrama u skupini, no tada je ulog bio drukčiji. Mađare smo na Olimpijskim igrama pobijedili 9:8, a sada smo primili 10 pogodaka više. Jest da je teren kraći, ali 18 pogodaka primiti smije Kina, ali ne i Hrvatska.
Slično je zborio i Vukičević:
– Teže je sada ujutro nego sinoć na adrenalinu. Vrtjeli smo film, nije išlo. Njima je sve polazilo za rukom, a mi nismo uspjeli spojiti blok. Dogodilo se ono čega smo se pribojavali, a to je da utakmica ode na velik broj pogodaka jer oni imaju više pucačke kvalitete nego mi. Morali smo to prije primiriti da bismo doveli utakmicu tamo gdje smo htjeli, u neizvjesnost.
Kako skupiti glave i časno odigrati dvije preostale utakmice?
– Iz ove perspektive sada izgleda kao da smo izgubili ljeto, no nije tu ništa izgubljeno. No svi ti treninzi, svih tih 50-ak dana priprema s turnirom, jest nešto što gradi karakter momčadi. Katkad se to ne vidi po medaljama, ali nam to daje iskustvo da se ubuduće znamo bolje pripremiti, da stvaramo koheziju momčadi. Na velikom smo natjecanju na kojem igramo za Hrvatsku, a to je prilika koja se svakom sportašu ne pruža. Moramo poštivati to i ostati dosljedni.
Naš sljedeći suparnik su pomlađeni Amerikanci (utorak, u 14 sati) koji su mnogima bili četvrtfinalna želja, ali nas je ždrijeb odveo na puno opasnijeg suparnika.
– To je mlada momčad, agresivna. Nemaju četiri-pet igrača s Olimpijskih igara, na kojima su bili brončani. Imamo dobro iskustvo s njima sa sparinga u Hong Kongu. Kvalitetniji jesmo, no morat ćemo u utorak to i pokazati.
Otvori KEKS Pay
