Naziv "Liga prvaka" na prvu zvuči potpuno jasno i nedvosmisleno - natjecanje u kojem sudjeluju prvaci. Međutim, stvarnost današnje Uefine Lige prvaka pokazuje nešto drugo jer u njoj se ne natječu isključivo prvaci nacionalnih liga. Upravo tu nastaje semantički problem koji mnogi navijači, osobito novi pratitelji nogometa, s pravom primjećuju.
Natjecanje je osnovano 1955. pod nazivom Kup europskih prvaka (European Cup). Sustav je bio jednostavan: sudjeluju prvaci nacionalnih liga te branitelj naslova. Ako nisi bio prvak svoje države, nisi imao što tražiti u natjecanju. Naziv je tada bio potpuno logičan i doslovno točan. Kup prvaka doista je bio kup prvaka.
Godine 1992. natjecanje dobiva novo ime, Liga prvaka, te se uvodi grupna faza, proširuje broj utakmica i povećava komercijalni potencijal. Ubrzo nakon toga mijenja se i kriterij sudjelovanja: najjače europske lige dobivaju pravo slati više klubova. Tako su u natjecanje počeli ulaziti doprvaci, trećeplasirani, pa čak i četvrtoplasirani klubovi iz najjačih prvenstava. Danas nakon najnovijih reformi iz nekih liga i petoplasirani.
Danas je sasvim normalno da klub koji nije bio prvak svoje države igra u Ligi prvaka, dok prvak neke manje europske lige mora proći kroz nekoliko kvalifikacijskih kola kako bi uopće došao do grupne faze.
Ako naziv "Liga prvaka" tumačimo doslovno, on implicira da su svi sudionici prvaci. No to činjenično nije točno. U natjecanju sudjeluju i klubovi koji nisu osvojili nacionalno prvenstvo. Dakle, postoji ogroman raskorak između naziva natjecanja i stvarnog kriterija sudjelovanja.
Za dugogodišnje navijače to nije problem jer razumiju i poznaju evoluciju sustava. No za mnoge nove navijače, osobito one koji tek ulaze u svijet nogometa, takva nelogičnost može djelovati zbunjujuće, pa čak i obeshrabrujuće. Ako naziv sugerira jedno, a struktura pokazuje drugo, prirodno je zapitati se zašto.
Često se kao objašnjenje navodi snaga brenda. Liga prvaka postala je globalno prepoznatljiv simbol elitnog nogometa. Promjena imena značila bi odricanje od desetljeća izgrađenog identiteta. No postavlja se pitanje: je li opravdano zadržati naziv koji više ne odražava stvarnost samo zato što je marketinški snažan?
Jer nogomet nije samo proizvod. On je sport s dubokim emocionalnim, povijesnim i društvenim značenjem. Kada se odluke o strukturi i nazivima vode prvenstveno komercijalnim razlozima, dio navijača osjeća da se sport udaljava od svoje izvorne logike i pravednosti.
VEZANI ČLANCI:
Može se argumentirati da "Liga prvaka" danas znači natjecanje koje određuje prvaka Europe te elitno europsko natjecanje. No to je simboličko tumačenje. Doslovno značenje riječi "prvaci" i dalje upućuje na pobjednike nacionalnih liga. Upravo tu leži srž rasprave: treba li naziv natjecanja biti precizan opis sudionika ili može biti simbolična oznaka prestiža?
Ime "Liga prvaka" imalo je punu logiku u izvornom formatu natjecanja. Danas, kada u njemu sudjeluju i klubovi koji nisu nacionalni prvaci, naziv više nije doslovno točan. Možda većini navijača to ne predstavlja problem. No za one koji nogomet promatraju kroz prizmu logike i dosljednosti, ostaje legitimno pitanje: bi li naziv elitnog europskog natjecanja trebao preciznije odražavati njegovu stvarnu strukturu? Jer nogomet, koliko god bio spektakl i industrija, ipak počiva na jasnim pravilima, a jasnoća počinje od riječi.
Otvori KEKS Pay
