Legenda Hajduka Ivan Gudelj danas slavi okrugli 60. rođendan. Gudelj je jedan od najvećih nogometaša Hajduka u povijesti, za splitskog je velikana nastupio 362 puta i zabio 93 golova, a za reprezentaciju Jugoslavije ubilježio je 33 nastupa uz tri pogotka, a nastupio je na OI 1980. godine, na SP-u 1982., te na Euru 1984. godine.
Imao je blistavu karijeru, koja je nažalost prekinuta dok je bio u naponu snage, dok je imao svega 26 godina...
"Kapetan Hajduka Ivan Gudelj srušio se u 85. minuti negdje oko centra. Na prvi pogled – iz čista mira. Oko njega nikoga. S Hajdukove klupe hitro su reagirali, liječnik dr. Branko Gršković utrčao je u teren i ubrzo signalizirao treneru Sergiju Krešiću da je potrebno napraviti izmjenu. Gudelja su iznijeli s terena. Mišić lijeve noge nije izdržao. Još je neko vrijeme ostao ležati uz aut-liniju. A onda otišao... Njegov izlazak pratilo je negodovanje s tribina. Ispratili su ga zvižducima. Nitko nije mogao ni slutiti da je to kraj njegove igračke karijere. Kapetan i najbolji igrač bijelih otišao je zauvijek. Ivan Gudelj nikad se više nije vratio na igralište kao profesionalni nogometaš."
Ovako je splitski novinar Blaž Duplančić, s detaljem iz derbija Hajduk – Crvena zvezda odigranoga 13. rujna 1986., počeo biografsku knjigu “Moja hajdučka priča”, o karijeri i životu legendarnoga Hajdukova nogometaša Ivana Gudelja.
Potresan prizor Gudeljeve nemoći na splitskom travnjaku, saznalo se uskoro, dogodio se zbog šokantne dijagnoze da boluje od hepatitisa B.
Prolazi li vam i danas kroz glavu taj bolni trenutak kada ste se srušili na travnjak i zauvijek prestali igrati nogomet, pitali smo Gudelja.
– Najiskrenije, sjećanje na taj trenutak odavno je potisnuto. Bio je to za mene, tada nogometaša u naponu snage, golem šok s kojim se još dugo nakon toga nisam mogao pomiriti. Tri godine tražio sam pomoć u borbi protiv bolesti kod raznih travara, u alternativnoj medicini, u trenucima beznađa pomišljao sam čak i o odlasku na Tibet pronaći duhovni mir. No nakon tri godine borbe, nakon što mi se bolest dva puta vraćala zbog preuranjenoga povratka na trening, prihvatio sam sudbinu da više neću igrati nogomet. Tada sam zauvijek zaklopio tu knjigu, okrenuo se drugim životnim vrijednostima, vjeri, obitelji, i počeo samo pozitivno gledati na život. Nikada više nisam se pitao “zašto mi se to dogodilo”, nego sam to prihvatio kao nešto što je Bog odredio – kazao nam je Gudelj.
Krajem prošle godine prikazan je i film “Ivanova igra”, a to nije nogometna, nego dirljiva životna priča o borbi mladoga čovjeka s bolešću. I trebala bi poslužiti kao putokaz oboljelima od te virusne bolesti za koju nema lijeka.
Ivan Gudelj nakon završetka nogometne karijere okrenuo se školovanju i trenerskom poslu. I dandanas je član, ambasador i aktivist udruge Hepatos, Hrvatskog društva za bolesti jetre, na čijemu je čelu splitska liječnica dr. Tatjana Reić.
- S velikom sam se strašću posvetio studiju kineziologije. Svaki izlazak na ispit dočekivao sam s radošću, ushićenjem, ali shvaćao sam to i kao novo dokazivanje, poput borbe za trofej. Diplomu profesora kineziologije stekao sam u 42. godini. Vodeći pak dječake u mlađim kategorijama HNS-a, uvijek sam im, uza stručne savjete, nastojao usaditi iskrenost, velikodušnost, međusobno poštovanje, ljubav. To je zadaća svih nas sportskih učitelja – nastavlja Gudelj.
Cijeloga života bio je posvećen obitelji, u kojoj je uvijek pronalazio mir, spokoj, potporu u najtežim trenucima. Na žalost, njegov najveći životni oslonac, supruga Mirjana, preminula je 2015. godine. – Tuga je nešto što me tada bilo zapljusnulo, a sjeta je ono što traje i držat će me zauvijek. Mirjana je otišla, a ostali smo naše dvije kćeri, Ivana i Đana, i ja. Ivana pred diplomskim, a Đana tek 14-godišnja učenica. Zajedno smo tada sjeli za stol i razgovarali: “Ivana, što bi mama željela? Da obraniš diplomski. Đana, ti da i sutra, i svaki dan ideš u školu...” Tako smo, s mislima na Mirjanu, uspjeli nastaviti s našim životima i othrvati se golemoj tuzi – zaključio je ovu priču Ivan Gudelj.
– Bio je baš kršan, pravi frajer, govorimo o igraču koji je trebao obilježiti svjetski nogomet. Svima nam je na neki način bio uzor – kazao je o Zmijavčaninu Gudelju njegov susjed iz Mračaja Zvonimir Boban.
Na njega se nadovezao Miroslav Blažević.
– U to vrijeme nitko nije želio vjerovati da je on izgubljen za nogomet – kazao je Ćiro o nesuđenom igraču Real Madrida.
Naime, još prije nego je Robert Prosinečki 1991. godine postao prvi Hrvat u dresu Reala, to je zamalo uspjelo Ivanu Gudelju. Ali, ispriječila se već opisana bolest.
– Real Madrid zainteresirao sam još 1982. godine, kada me francuski L'Equipe svrstao u idealnu momčad SP-a u Španjolskoj. Tada sam stekao reputaciju u Europi i s vremenom je interes klubova rastao – kaže Ivan Gudelj.
Najveći interes za Ivana pokazivali su Francuzi. Menadžer Ljubo Barin zastupao je Bordeaux, dok je iz drugoga plana vrebao Metz. Predsjednik Metza bio je toliko zaljubljen u mene da mi je, kada sam obolio, ponudio da će mi platiti liječenje, samo da dođem kod njih – kaže Gudelj.
Koliko ste blizu bili Real Madridu?
– Najprije, moram reći kako mi je Bordeaux nudio nešto nestvarno: milijun maraka po sezoni, od moje 25. do 28. godine, kada bih stekao pravo odlaska u inozemstvo. Ukupni transfer trebao je iznositi 11 milijuna maraka. Naglasak je na - trebao...
– Da, ja sam taj novac odbio! Zato što sam čekao Real Madrid, za mene najveći klub na svijetu. Bivši Realov trener Miljan Miljanić bio je posrednik, bio sam kod njega u Beogradu i u njegovom stanu postigli dogovor. S Realom nisam razgovarao jer nisam ni smio. Do 28. godine ostao bih u Hajduku i onda bih prešao u Real Madrid – kaže Gudelj.
Koliki je novac bio u pitanju?
– Bio sam 25-godišnjak i nakon onih svota koje je nudio Bordeaux, počeli su se milijuni vrtjeti po glavi, a to nisam želio. Zato tada nisam ni razmišljao što nudi Real Madrid – zaključio je Ivan Gudelj, čiji se san o odlasku u najveći svjetski klub rasplinuo u 26. godini.
Kolika je ljudska veličina o njemu ne treba puno riječi.Sretan Ti rođendan Ivane !!