Hrvatski trener Stipe Matić već je desetak godina u sustavu Thuna. Trenutačno je glavni skaut tog švicarskog kluba koji će danas snage odmjeriti s Dinamom u drugom pretkolu Lige prvaka. Od 2010. do 2013. godine igrao je za Thun. A nakon karijere radio je kao trener u mladim selekcijama kluba do 14 i 16 godina, a četiri je godine proveo na kormilu druge momčadi Thuna. U sezoni kada je Thun osvojio naslov, preuzeo je skautsku službu. Njegova priča počela je u Hajduku u kojem je prošao sve selekcije, a prvi profesionalni ugovor potpisao je 1997. godine kao sedamnaestogodišnjak. U Hajduku je bio četiri godine, a u seniorski nogomet uveo ga je Ivan Katalinić. Nakon toga put ga je odveo u inozemstvo, Vasas iz Budimpešte, Posušje, FC Zurich, Hapoel Ber Shevu, Gornik Zabrze, FC Wil, Thun...
- Thun je klub koji je u sjeni Young Boysa koji je veliki brat. Našu bazu regrutiramo u bazi od dvadesetak lokalnih klubova koje dovodimo s 11 godina. Nakon 16. godine kreće najvažniji omladinski razvoj. U 99 posto slučajeva to su svi igrači iz naše regije, oni koji se nisu uspjeli nametnuti u Zurichu ili Baselu. Mi smo limitiranu u odnosu na druge klubove, poput St. Gallena, koji svoju selekciju odrađuje u bazi od preko 200 klubova za sve kategorije. To znači da moramo raditi drugačije u odnosu na konkurenciju, a sada smo prvi put u povijesti uspjeli osvojiti prvenstvo Švicarske. U toj momčadi je šest igrača koje sam pratio na njihovom razvojnom putu. S nekima sam radio po pet godina, poput Daniela Dos Santosa kojeg smo iz druge lige prodali u Lugano za 800 tisuća franaka. To je jedan od naših najvećih transfera iz omladinske škole. Priča je jasna kao i u većini nogometnih sustava, moramo stvarati da bismo prodali kako bi klub mogao živjeti - počeo je Matić.
Na što se odnosi vaš koncept drugačijeg rada?
- Mi imamo slogan koji glasi: 'Svjesno drugačije'. U omladinskoj školi i prvoj momčadi zadnjih desetak godina ne treniramo dvaput na dan, već samo jednom. To znači da trening ne traje dva-tri sata, već otprilike 90 minuta. Fokusiramo se na svakog igrača pojedinačno, da se na svakom treningu radi u visokom intenzitetu, pokušamo simulirati uvjete u utakmici. Nema suhoparnih trčanja, a u fazi priprema mi ne razdvajamo početak priprema, početak, sredinu ili kraj sezone. Već postupno podižemo intenzitet treninga. O tom pojmu nema kompromisa. Nije važno hoće li vježba trajati 30 sekundi ili minutu-dvije, već mora postojati puni intenzitet. Također, veliki je naglasak na progresivnom praćenju treninga.
Pa mora valja postojati dodatni rad?
- Sam trening na terenu nije završetak radnog dana. Puno pažnje pridajemo individualnoj analizi i ciljevima svakog igrača. Jako puno razgovaramo i pokušavamo razvijati samopouzdanje igrača koji mora vjerovati u ono što radimo. Igrač se mora osjećati ugodno, samo tako može pružiti maksimum.
Kada već govorite o principima rada, zašto švicarski nogomet raste zadnjih godina?
- Iz jednog jednostavnog razloga. Poznati su mi principi rada u hrvatskom nogometu. Razlika u talentu i nogometnoj ideji između Švicarske i Hrvatske je ogromna. Posebice kada pričamo o talentu koji je, naravno, ovdje na strani Hrvatske. No, u Švicarskoj postoji puno više studioznog rada, strukture koja na kraju donosi razliku. Jer, oni tako kompenziraju tu, uvjetno rečeno, manju nogometnu imaginaciju. Ključni element je individualni rad kojeg pokušavaju uvesti u trenažni proces. To nije jednostavno. Trener svakog igrača gleda individualno, kao zaseban projekt. Za to je potrebno puno znanja i razvojne strategije. To je jedan od glavnih razloga zašto je švicarski nogomet u uzlaznoj putanji.
Spomenuli ste strategiju nogometnog razvoja i vjerojatno je sustav o kojem pričate jamstvo švicarskog razvoja?
- Tako je. To je jako zanimljivo pitanje i ključ. Nogometni mentaliteti Hrvatske i Švicarske su drugačiji, to je jasno. Naša je priča nevjerojatna s takvim objektivnim nedostacima, rezultati su nam čudesni u tim okolnostima, o tome nema priče. No, studiozni rad bi nam donio puno više. Posebice kada govorimo o manjim nogometnim sredinama koje nemaju infrastrukturu niti jasan put kako razvijati igrače. Svi imaju neke svoje ideje. Švicarci su zadnjih petnaestak godina napravili tu strategiju, od klubova do reprezentacije, koji imaju ideju kako razviti igrače.
Tko im je to napravio?
- Skupina domaćih trenera i instruktora koji su dugo u nogometu. Taj dokument postoji jako dugo i stalno se razvija. Ideja je da mora postojati samouvjeren stav o razvoju, bez obzira prema kojem se nogometnom stilu odrediš. To nije izmišljanje tople vode o nogometnoj igri. Napravili su jasan plan kako se ponašati u četiri osnovne faze. Kako se momčad ponaša u svim fazama igre, ofenzivi, defenzivi, kakva mora biti reakcija nakon izgubljene lopte i što napraviti kada je osvojiš. U Hajduku je te postulate svojedobno postavio legendarni Biće Mladinić. Oni nisu ništa drugačiji od ovih današnjih koji su možda malo moderniji ili filozofski. Takvih stvari nema danas u hrvatskim klubovima, a puno bi pomogli, posebice manjim sredinama. To bi im bilo sidro za koje bi se mogli uhvatiti, odnosno razvojni kompas. Sigurno Thun, Young Boys ili Basel ne rade u potpunosti po spomenutom dokumentu, no u mlađim je kategorijama jako važno imati najbolje trenere koji imaju znanje i iskustvo kako bi djeci pokazali što učiti. U tom su smislu Švicarci napravili iskorak.
Uspjeh Thuna građen je zadnjih desetak godina, a u središtu ideje je koncept o sustavu u kojem odnosi moraju biti 'obiteljski'. The Family koncept, nešto slično što je donedavno promišljao Zlatko Dalić...
- Tako je. Nije to jednostavno napraviti. Željeli smo da se igrači osjećaju ugodno. Taj obiteljski kult pokušavali smo stvoriti sa svim igračima. Za nas je jako važna osobnost, odnosno, karakter svakog igrača. Možda važniji od same nogometne vještine i kvalitete. Disciplina i nema odustajanja, čak i kada gubite utakmicu. Lani smo zbog toga znali pobjeđivati utakmice u kojima smo lovili zaostatak od nekoliko pogodaka. Na tom smo segmentu inzistirali sve ove godine, stvarali smo svoju filozofiju igre. Svjesni smo da ne možemo igrati tehnički nogomet ili Barceloninu tika-taku, no našli smo naš sustav. Oko nas su Alpe, a u tom su okruženju skromni igrači. To bih usporedio s našom Dalmatinskom zagorom gdje su igrači zdravi, gladni uspjeha. To nije lako u Švicarskoj jer svi oni imaju deset drugih mogućnosti za uspjeh i gotovo sve im je dostupno. U klubu nam je jako važno i opće obrazovanje, svjesni smo da će rijetki uspjeti u nogometu - kaže Matić.
U komfornom sustavu koji toliko mnogo pruža, sigurno je jako teško pronaći one gladne uspjeha i spremne na žrtvu bez koje nema uspjeha, koliko ih je teško motivirati?
- Kao treneru mi je to bio najteži zadatak. Jer, oni ne znaju što znači kada nemaš ili kada si gladan. Mogu imati sve što požele i nije im dovoljan motiv kada im kažeš da će kao profesionalac moći ostvariti neke snove. To mora ići nekim drugim putem, ključne su druge vještine, socijalna inteligencija trenera i stručnog stožera. Moraju se identificirati s klubom i njegovim vrijednostima poput poniznosti, hrabrosti ili dišpeta, kako bismo rekli mi u Splitu. Oni za ovo zadnje ni nemaju riječi u svom jeziku. Zato selekcija mora biti preciznija. Ako se netko ne osjeća ugodno na terenu, onda se nalazi na krivom mjestu. Mi ne pričamo o pritisku kao kada morate prehraniti obitelj. Nogomet ne gledamo kao pritisak, već kao užitak i izazov, bez obzira tko je suparnik. Taj princip nam je na kraju donio uspjeh.
A što očekujete u utakmicama s Dinamom?
- U današnjem nogometu ništa ne možete sakriti. Sve se može precizno analizirati. Priprema za Dinamo je ista kao i za svaku drugu utakmicu. Ovo gledamo kao nagradu za sve ono što smo postigli prošle sezone. Pokušat ćemo uživati u toj utakmici. Svjesni smo da nam je iz momčadi otišlo pet-šest glavnih igrača, kao i trener. Odradili smo dva transfera od osam milijuna eura, to je prvi put u povijesti kluba. No naša se očekivanja nisu promijenila i ne znači da smo se predali, dapače. Doveli smo četiri nova igrača iz Švicarske koje nismo platili milijunima. Naša igra svodi se na veliki intenzitet, presing, napadanje dubine, okomiti nogomet... Lani su zbog tog sve momčadi imali problema protiv nas, vjerujem da će tako i Dinamo. No, sigurno ne podcjenjujemo Dinamo koji ima veliku kvalitetu ali i iskustvo igranja u europskim natjecanjima - naglašava Matić.
Visana stadion na kojem igra Thun ima kapacitet deset tisuća gledatelja, a prednost će im možda biti i umjetna trava?
- Prednost je jer svaki dan treniramo na toj podlozi. U ligi još samo Young Boysi imaju umjetnu travu - zaključio je Matić.
Otvori KEKS Pay
