Pisalo se, onako mirno i tiho. Tek tu i tamo netko bi od prijatelja došapnuo: "Vidio sam ga u gradu". Rekoh sam sebi, nije to ništa... Ma, prije godinu, pa onda i dvije, kada bismo se tek povremeno čuli, nismo se ni doticali tog pitanja. Govorio bi mi da je u Sjevernoj Americi sjajno. Salt Lake City je hvalio, ponavljao da su supruga i djeca tamo sretni. I uvijek bi, tamo negdje iza nekog nenapisanog zareza, ostala priča o povratku. Rijetko, baš rijetko tekstove počinjem u prvom licu, ali ovaj je to baš zaslužio. Ovo je priča o čovjeku, o ljudini, o biću kakva neumitno odumiru na ovoj sve ružnijoj i bezličnijoj golemoj, plavoj lopti. Damir Kreilach više je od personifikacije Rijeke. Kao jako mali, tek sa šest godina stigao je iz ratnim vihorom pogođenog Vukovara u Rijeku. I ostao – Fiuman. Na Kvarneru je stasao, nogometno i ljudski izgradivši se u osobu koja će vas osvojiti svojom toplinom. Baš kao da je i one prve, formativne godine proveo u Rijeci.
Simbol Rijeke, utjelovljenje Armade i čovjek kojem se treba nakloniti
Damir Kreilach više je od personifikacije Rijeke. Kao jako mali, tek sa šest godina, stigao je iz ratnim vihorom pogođenog Vukovara u Rijeku. I ostao – Fiuman
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.