Janica Kostelić četvrti put zaredom, Goran Ivanišević peti put! Rezultat je to 50. izbora Sportskih novosti, u kome su sportski novinari izabrali najbolju sportašicu i sportaša Hrvatske u 2001. godini.
Svojim fenomenalnim vožnjama, senzacionalna pobjednica Svjetskog skijaškog kupa razvedrila je cijelu Hrvatsku. Na trenutak je nestao ratni stres, slike neuspjele pretvorbe i redova u zavodima za zapošljavanje. Stranački čelnici i njihovi podanici zaboravili su izbore, svi k"o jedan bili su za Janicu, za Hrvatsku, za novu pobjedu. Sportski svijet je ostao zatečen, Hrvatska ima novu nadu, nudi nešto novo. Nešto k"o od gipsa izmodelirano, na granici umjetničkog.
Prijelomi i prijelomnice uz lavlje srce
Sljemenska kraljica, poput Pepeljuge, svladala je sve zdravstvene nedaće, sve prijelome i prijelomnice i dohvatila Kristalni globus - i veliki i mali.
Može se, može, sve kad se hoće. I kad se radi. Pitajte Gipsa! Ili možda Janicu, pa ako hoćete i Ivicu. Ako ne vjerujete njima, pitajte Gorana Ivaniševića. Zec lavljeg srca napokon je postigao ono u što nitko od nas nije vjerovao. Osvojio je Wimbledon, najcjenjeniji svjetski teniski turnir. A već smo ga otpisali, moramo priznati - i njemu i sebi. Nije nam bilo dovoljno što je više od deset godina bio u svjetskom vrhu, željeli smo da bude najbolji. Možda i više od njega samog. Takvi smo!
I ispunio je sve naše i svoje želje. Ponudio je nešto novo, neprepoznatljivo mirnog i samopouzdanog Gorana, Ivaniševića za kojim je poludjela cijela Hrvatska. Posredovanjem televizijskih kamera, pobjedničke londonske suze obišle su svijet, kao i slavlje sa splitske Rive - pred 150.000 ljudi. Kao da su htjeli reći - oprosti, Gorane, što ti nismo vjerovali, hvala ti što si nam priskrbio toliko radosti i vedrine.
Može se, može. Sa Sljemena se i Jadran vidi. Potrebno je samo malo vedrine i truda - da se popne na Medvednicu. I vjere. U sebe, ali i u druge.
Nogometni aduti ispred veslačkih
Tko je, primjerice, vjerovao da će hrvatska nogometna reprezentacija izboriti nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Japanu i Koreji? Baš kad smo ih počeli "pljuvati", oni nešto odigraju. I tako iz utakmice u utakmicu, pa smjer - SP. Izravno, bez repasaža. Čudno, 19. su na Fifinoj rang-ljestvici u ovoj godini, igrat će među 32 svjetske nogometne selekcije, a mi ih treći put izaberemo za najbolje. I to ispred veslačkog osmerca, koji je drugi na svijetu. Je li se to probudila vjera u nama - novinarima - ili je nogomet zaista najvažnija sporedna stvar na svijetu? Vjerojatno i jedno i drugo, pa i treće - najpopularnija - pa i četvrto - najnakladnija - pa i peto - najbogatija. Pa tko bi čitao novine da nam repka nije otišla na SP? Kako bi nam preživio nogomet, a i novinari, tko bi punio stadione, osobito nakon francuske bronce koja nam je razgalila dušu i dala nadu. Nadu da možemo i s najjačima. A možemo...
Damama ne priliči biti na kraju, no što je Mediteran naspram svijeta? Hrvatske košarkašice osvojile su zlatno odličje na Mediteranskim igrama odmah nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Prvi put u povijesti ankete košarkašice su najbolje, mediteransko zlato moglo bi biti najava boljih dana ženske hrvatske košarke. Uostalom, zašto im ne vjerovati?
Sport je bio i ostao fenomen svih stoljeća. Rušio je sve zapreke, uglavnom spajao, gotovo nikad razdvajao. Pobjednici su uvijek bili slavljeni i zato se trebamo veseliti uspjesima hrvatskih sportaša. Jer, i ove godine imali smo što slaviti, ali i birati. No, ne smijemo zaboraviti ni one koji (samo) sudjeluju, jer bez njih ne bi bilo ni pobjednika. Najbolji primjer nam je Ivica Kostelić. Do jučer je (samo) sudjelovao, a sad ga svi slavimo. Može se, može. Preko prijeloma i prijelomnica do zvijezda...
Branko KARAPANDŽA
Otvori KEKS Pay
