Nogometni klub Rijeka je nakon 23. kola na prvom mjestu HNL ljestvice s 45 bodova na kontu, jednim više od drugoplasiranog Hajduka i sedam više od trećeplasiranog Dinama. Klub s Kvarnera je po tko zna koji put začepio usta brojnim kritičarima koji pričaju o sportskom manjku ambicije kluba, posebice sada nakon visoke 4:0 pobjede nad Dinamom.
Uoči ove pobjede, ali i one od 2:0 protiv Osijeka na Opus Areni, navijači Rijeke su bili iznimno kritički prema predsjedniku kluba Damiru Miškoviću koji se u ovom prijelaznom roku odlučio na prodaju tri stožerna igrača, Nike Galešića u Dinamo, Marca Pašalića u Orlando i Ivana Smolčića u Como. Kritike su bile toliko glasne da je Mišković odlučio organizirati konferenciju za medije i odgovoriti na iste. Naravno, podloga za te kritike bila su im i dva nizana poraza Rijeke u prva dva kola druge polusezone, protiv Varaždina i Istre. Podsjetimo, Rijeka je prije ta dva posrtaja bila neporažena u prvenstvu.
Sama činjenica da je Rijeka cijelu prvu polusezonu završila bez poraza je nevjerojatno impresivna, a čak i prilično zanemarena među domaćim nogometnim pukom. Pokoji posrtaj se u sezoni koja ima 36 utakmica jednostavno mora dogoditi 'tu i tamo', ali kod Rijeke su se takvi događali minimalno. S obzirom na to kakve je sve kadrovske gubitke, ne samo ove zime, nego i ovog ljeta doživjela Rijeka, ova je sezona zaista fenomenalna.
Idemo vidjeti koga je sve to Rijeka prodala ovog ljeta ili zime. Marko Pjaca je u Rijeku stigao bez odštete iz Juventusa, a za 1,5 milijuna eura otišao u Dinamo. Nediljko Labrović je stigao bez odštete iz Šibenika, a otišao je u Augsburg za 2,5 milijuna eura. Franjo Ivanović je stigao bez odštete iz B momčadi Augsburga, a prodan je u Union Saint-Gillioise za 4 milijuna eura. Veldin Hodža je projekt Rijekine nogometne škole te je otišao u Rubin Kazan za 2 milijuna eura.
Ove zime se također uprihodilo na već spomenutim transferima, a kao i prethodno spomenuti igrači, svi su stigli bez odštete. Galešić je stigao iz njemačkog niželigaša Zehlendorfa, a prodan je Dinamo za 3 milijuna eura, plus bonuse i micanje klauzule za davanju postotka Dinamu u slučaju iduće prodaje Rijekinog Nike Jankovića. Pašalić je došao iz B momčadi Borussije Dortmund, a otišao u Orlando za 4,8 milijuna eura. Smolčić je kao 14-godišnjak stigao iz Gospića, a ove zime je prodan u Como za 1,6 milijuna eura.
Naravno, imali su ti igrači svoje plaće dok su igrali za Rijeku, ali ako se fokusiramo isključivo na bilancu odšteta za sve ove navedene nogometaše, Rijeka je za odštete potrošila točno 0 eura, a uprihodila 19,4 milijuna eura.
VEZANI ČLANCI:
Ako klub u HNL-u želi nastaviti normalno poslovati bez dugova, jednostavno mora kontinuirano prodavati igrače. Koliko god se to nekome svidjelo ili ne, to je čista istina. Bilo je, recimo, situacija u kojima jedan Hajduk nije bio ni blizu zatvaranja budžeta jer je klub htio ostati "sportski ambiciozan", a na kraju nit je bilo novca od prodaja, niti je bilo sportskih uspjeha. Nije li bolje osigurati normalno funkcioniranje kluba bez dugova pa onda vjerovati u svoju sportsku struku da će dovođenjem kvalitetnih alternativa zadržati razinu kvalitete? Koliko god to teško bilo...
A Rijekina sportska struka je uspjela zadržati tu razinu unatoč odlascima više od pola članova prve jedanaestorke. Fokus je bio uglavnom na dovođenje igrača iz takozvanih 'manjih' HNL klubova. Ante Majstorović i Mladen Devetak su stigli iz Istre 1961, Bruno Bogojević je pristigao iz Slaven Belupa, a Duje Čop je stigao iz Lokomotive. Uz te spomenute igrače Rijeka je usput i promovirala neke pojedince koji su dotad uglavnom bili pričuve, poput Martina Zlomislića ili Dejana Petroviča, i na kraju se ispostavilo da se unatoč gubitku važnih i kvalitetnih igrača pad u igri i izvedbama nije dogodio.
Kako god sezona Rijeke završi, bilo to na prvom, drugom ili trećem mjestu, nitko ne može osporiti činjenicu da poslovna filozofija, ali i rad sportskog sektora na čelu kojeg je Darko Raić-Sudar funkcionira na jednoj iznimno visokoj razini. Rijeka u zadnjih 11-12 godina najčešće HNL sezone završava unutar prva dva mjesta na ljestvici (uz jedan naslov prvaka), nerijetko osvaja i naslove u Kupu te nastavlja biti ozbiljan igrač u vrhu hrvatskog nogometa. Ne samo sada kad pogledamo na situaciju nakon ove visoke 4:0 pobjede, nego kad pogledamo širu sliku na planu desetljeća, čak i šire od toga.
PRODAJE RIJEKE OVE SEZONE
Marco Pašalić - stigao besplatno, prodan za 4,8 mil. €
Franjo Ivanović - stigao besplatno, prodan za 4 mil. €
Niko Galešić - stigao besplatno, prodan za 3 mil. €
Nediljko Labrović - stigao besplatno, prodan za 2,5 mil. €
Veldin Hodža - projekt škole, prodan za 2 mil. €
Ivan Smolčić - projekt škole (stigao iz Gospića s 14 godina), prodan za 1,6 mil. €
Marko Pjaca - stigao besplatno, prodan za 1,5 mil. €
POTROŠENO NA ODŠTETE: 0 €
UPRIHOĐENO NA ODŠTETE: 19,4 mil. €
Otvori KEKS Pay
Pa to je tako kada imaš čovjeka koji shvaća biznis i shvaća sport, te drži sve konce u rukama. Potrošio je 0 €, a stvorio ekipu koja se s Hajdukom bori za naslov... Sada pogledajte Dinamo, došli veliki manageri, potjerali svu struku, zaposlili prijatelje i rodbinu, stavili si velike plaće i okolo drže powerpoint prezentacije. Potrošili su 25 mil. €, a ekipa je lošija nego ikada, uništili su Dinamovu školu, poznatu u svijetu i prodali naslov. Sigurno neće igrati LP slijedeće godine, vjerojatno niti EL, a kako izgledaju, visi im i KL... To je razlika između ljudi koji znaju i onih snobova koji glume i troše tuđe novce. Slijedeće godine tih novaca neće biti, a imaš Dinamo s najviše zaposlenih u povijesti, imaš hrpu stranih igrača s najvećim plaćama u HNL-u i s dugim ugovorima, na kojima ne možeš zaraditi apsolutno ništa... Rijeka bi mogla biti prvak, dovoljno je dobra da pobijedi Hajduk i većinu utakmica do kraja. Puno toga će ovisiti o slijedećoj međusobnoj utakmici... Dinamo, pitanje da li će uspjeti zadržati 3. mjesto.