Pljesak s tribina stadiona Meinau u Strasbourgu bio je najbolji pokazatelj onoga što je Rijeka postala. Iako je konačni rezultat (1:1) značio ispadanje u osmini finala Konferencijske lige ukupnim rezultatom 3:2 za francuskog prvoligaša, momčad s Kvarnera ostavila je dojam da pripada europskoj eliti.
Hrabra, organizirana i opasna do posljednje sekunde, Rijeka je parirala favoriziranom suparniku i pokazala da njezin prvi povijesni plasman među 16 najboljih u nekom Uefinu natjecanju nije bio slučajnost, već plod dugogodišnjeg sustavnog rada. Bila je to simbolična potvrda puta koji je klub prošao od ruba propasti do statusa stabilnog i cijenjenog europskog kluba. Taj put započeo je točno 14 godina prije, dolaskom čovjeka koji je zauvijek promijenio povijest kluba.
Kada je Damir Mišković 20. ožujka 2012. godine preuzeo klub, HNK Rijeka bila je na koljenima, opterećena dugovima i s neizvjesnom budućnošću. Neki od igrača koji su u to doba nosili igru Rijeke, posuđivali su novac za osnovne potrebe. Danas je situacija dijametralno suprotna. U eri pod njegovim vodstvom, klub je doživio najsvjetlije trenutke u svojoj povijesti. Osvojena su dva naslova prvaka Hrvatske, onaj povijesni 2017., kojim je prekinuta jedanaestogodišnja dominacija Dinama, te drugi, u napetoj sezoni 2024./25. Tome treba dodati i čak šest osvojenih trofeja Hrvatskog nogometnog kupa, uz Superkup iz 2014. godine. Rijeka je postala redoviti sudionik europskih natjecanja, a navijači će zauvijek pamtiti pobjede protiv nogometnih velikana poput Milana, Feyenoorda i Stuttgarta, kao i četiri plasmana u grupnu fazu Europske lige.
Ključ uspjeha leži u jasnoj poslovnoj logici i viziji koju je Mišković implementirao od prvog dana. Model se temelji na financijskoj samoodrživosti, pametnom skautingu i razvoju igrača koji se kasnije prodaju kako bi se osigurala daljnja ulaganja. Temelj svega postala je infrastruktura, ponajprije moderan trening kamp na Rujevici, izgrađen vlastitim sredstvima, koji pruža vrhunske uvjete za rad. Za razliku od mnogih klubova koji se oslanjaju na legiju stranaca, Rijeka je svoj uspjeh gradila primarno na domaćim igračima, dajući im priliku i pretvarajući ih u nositelje igre, što je dokaz ispravnosti strategije. Možete ne voljeti Miškovića, no poslovni talent i spretnost u tom smislu ne možete mu uzeti! Njegov je poslovni koncept jasan, ulagati se mora pametno i s logičnim izračunom o isplativosti investicije. Kao i svatko normalan, Mišković ne voli rastrošnost. S tim u vezi postoji i priča o tome kako je jednom prilikom, zbog potrošenih 200 tisuća eura izvan plana, ljutito pred svojim suradnicima razbio laptop, tresnuvši ga o zid.
A sljedeći iskorak, san svih generacija navijača, jest povratak na Kantridu. Glavni budući cilj je gradnja novog, multifunkcionalnog stadiona na povijesnoj lokaciji pod legendarnim stijenama. Projekt vrijedan oko 150 milijuna eura uključuje stadion s više od 12.000 mjesta, hotel s dvjesto soba i tri nebodera, čime bi Rijeka dobila jedan od najmodernijih sportskih kompleksa u regiji. Povratak kući nije samo emocionalno pitanje već i ključan komercijalni potez koji će klubu omogućiti daljnji rast i učvrstiti njegov status kao simbola grada i cijele regije. No, kao i sve kod nas, puno toga zapinje na sporoj administraciji, a kapitalni projekti najčešće su zgodan politički alat.
Uspjeh Rijeke nije važan samo za Kvarner već i za cijeli hrvatski nogomet. U posljednjih dvadeset godina Rijeka je jedini klub koji je uspio dva puta prekinuti dominaciju Dinama, čime je izravno podigla konkurentnost i zanimljivost domaće lige.
Uloga Damira Miškovića nadilazi klupske okvire. Kao dopredsjednik HNS-a, aktivno se zalagao za poboljšanje infrastrukture u ligi, kao i pravedniju raspodjelu sredstava od TV prava. Njegova vizija nije samo jaka Rijeka već i jaka i zdrava liga u kojoj će i drugi klubovi imati priliku za razvoj. Upravo je zato Rijekin uspjeh postao putokaz kako se pametnim ulaganjem i jasnom strategijom može stvoriti stabilan i konkurentan klub, generator kvalitete koji gura naprijed cjelokupni hrvatski nogomet.