Uoči Rijekine utakmice istine, sa Slavenom Belupom na Rujevici (nedjelja, 17 sati), razgovaramo s jednim od najvažnijih dužnosnika tog kluba u povijesti, sada već 92-godišnjim nekadašnjim predsjednikom Rijeke Ljubom Španjolom. Rijeka, koju je uspješno vodio od 1972. do 1979., u tom je razdoblju osvojila svoje prve trofeje, Kup Jugoslavije 1978. i 1979.
– Još uvijek sam vitalni starac, pratim sport, a svoju Rijeku – do daske. Bit ću stoga u nedjelju na utakmici Rijeka – Slaven Belupo – kazao nam je na početku Ljubo Španjol.
Kako ste doživjeli ovu Rijekinu sezonu i kakva su očekivanja od ove utakmice?
– Što se tiče Kupa, tu je Rijeka već rutinirana i od nje uvijek očekujemo da bude barem u finalu, a kad je prvenstvo u pitanju, ovakav razvoj bilo je teško predvidjeti, s obzirom na veliki broj iznenađujućih ishoda sa svih strana, osobito ovih koji se bore za titulu. Ovo je trenutak koji je vrlo zanimljiv, a istodobno lijep, dobar i važan i za navijače, i za nogomet. Normalno da ja očekujem da Rijeka pobijedi – ističe Španjol.
Koliko je ova Rijeka drukčija od šampionske Kekove iz 2017.?
– Ovosezonska Rijeka već je postigla maksimum, i na tome treba čestitati igračima, trenerima, cijelom pogonu. Prije svega, ona prije nekoliko mjeseci bila je znatno jača, prije negoli je gospodin Mišković bio primoran prodati trojicu igrača. Da su ta trojica (Galešić, Smolčić, Pašalić, nap.a.) danas prisutna, već bismo bili prvi. Međutim, mislim da će Rijeka i ovako biti prva. Inače, Kek je bio Rijekin trener u doba kad je gotovo 90 posto lige bilo nefinancirano, kada su klubovi stajali loše, igrači nisu primali plaće... U tom trenutku imao je bolje uvjete od Đalovića za osvajanje titule, dok je to sada daleko teže jer su se klubovi u međuvremenu financijski stabilizirali.
Jeste li kao navijač Rijeke možda malo zamjerili Miškoviću na prodajama spomenutih igrača usred sezone?
– Nisam mu zamjerio, jer znam kako je bilo nekada, a i danas je teško voditi klub. Očito je imao razloga prodati te igrače. Iako, možda je mogao još malo razmisliti prije nego što je prodavao, budući da ga je dijelilo tek nekoliko mjeseci od osvajanja prvenstva i Kupa, a to bi s tim igračima ostvario daleko lakše. I onda bi na ljeto realizirao veća sredstva, kojima bi zatvorio financijske rupe. Ovako smo svi u brizi i u neizvjesnosti; jer ona Rijeka iz prvog dijela sezone puno bi lakše čekala ovaj nedjeljni dan, koji je u nogometu uvijek nepredvidljiv. Čak sam bio rekao da je zimus možda trebalo ići na neki kreditni avans i nastojati osvojiti prvo mjesto, i onda eventualnim transferima vratiti sredstva koja bi bila posuđena.
FOTO Euforija u Rijeci: Preko tri tisuće navijača došlo na zadnji trening uoči bitke za titulu
Je li Rijeka nešto naučila iz raspleta posljednjeg kola sezone 1998./1999., koji je za nju bio katastrofalan?
– Baš sam ovih dana razgovarao i o tome; samo da se ne ponovi ta godina, koja je prema Rijeci bila nekorektna, jer tada je bilo učinjeno nešto što nije bilo u redu, a upravo se toga pribojavam. Sada se dogodilo da smo preko noći dobili i kandidata za titulu Hajduka, koji tu nije trebao biti da je Rijeka odigrala i samo neodlučeno na Poljudu. Tako bismo za konkurenta imali samo Dinamo, koji bi čekao da Rijeka izgubi. Ovako i Hajduk i Dinamo priželjkuju da Rijeka izgubi, a onda – tko zna što se radi iz drugog plana. Valjda ste me razumjeli – napominje Španjol.
Ako Rijeka bude prvak, što dalje, slijedi li nova rasprodaja, na primjer odlazak Tonija Fruka?
– Fruk će najvjerojatnije otići, ali sasvim sam siguran da će se ići na to da se kupi nekoliko kvalitetnih igrača pa da Rijeka bude reprezentativna u Europi. Dakle, sve u interesu kluba, navijača, grada Rijeke i nogometne Hrvatske, jer od onog trenutka kada je Rijeka napravila iskorak u Europi, počevši sa sezonom 1978./1979., ona je ondje gotovo stalno prisutna. To su veliki događaji koji se i danas spominju, a i potvrđuju da je sve ono što je napravljeno bilo uspješno. Inače, Rijeka je financijski stabilan klub, igračima itekako poželjan. Redovno podmiruje svoje troškove i nikome ništa ne duguje.
Kako doživljavate Rijekina trenera Radomira Đalovića? Pokazuje osobine vrlo emotivnog, strastvenog čovjeka, možda čak i prenaglašeno.
– Đaloviću se ništa ne može zamjeriti jer je prihvatio Rijeku u vrlo osjetljivom trenutku. Imao je pritom i malo sportske sreće, a slažem se da bi mogao možda biti malo trenerski ozbiljniji, staloženiji, smireniji, s više sportskog stava. Mislim da u određenim trenucima iskazuje prevelike emocije. Ja znam da u nogometu ima puno emocija i da ih je teško prikriti, ali trener mora biti uvijek biti priseban. Ne mislim sada da on baš mora biti "Ancelotti", ali njegov stav mogao bi biti ozbiljniji, s jačim autoritetom, i prema igračima, i prema vanjskoj atmosferi. Međutim u ovom trenutku nitko mu me može prigovoriti da nije učinio dobar posao. Hoće li to biti dovoljno, hoće li – ako Rijeka bude prvak, a ja mislim da će biti – on i dalje voditi momčad, o tome moraju odlučiti ljudi koji s njim svakodnevno razgovaraju i rade. Tu sam malo skeptičan, ali nije to na meni. Znam tog dečka kao igrača, znam da voli Rijeku, da je prisutan u ovom gradu, međutim katkad to nije dovoljno. Katkad je potrebno daleko više.
Kakav odnos imate s Rijekom?
– Imam odličan odnos s Rijekom, vrata su mi uvijek otvorena kao čovjeku koji je dao puno nogometu. I to ne samo što se tiče Miškovića, nego svih ljudi u klubu,. Naime, prije negoli sam postao predsjednik Rijeke, desetak godina bio sam predsjednik Lučkog radnika, vrlo viđenog amaterskog kluba u ono vrijeme. Tada su me bili pozvali iz NK Rijeke, tadašnjeg drugoligaša, a klub se u to vrijeme topio, nestajao je. Možda Rijeka danas i ne bi bila tu gdje jest da se tada nisam uključio u taj posao, u trenucima koji su za klub bili "biti ili ne biti" – zaključio je Ljubo Španjol.
Istine radi... i s jednim bodom iz Splita Rijeka bi trebala pobjedu u zadnjem kolu za osvajanje titule. Interesira me jedna druga stvar: da ste ovlašteni u Dinamu (ili Hajduku) koliko biste... koji iznos biste ponudili Farmaceutima kao stimulaciju za potencijalni remi?