Dinamo je naslove znao osvajati i u listopadu i s trideset bodova prednosti, ali malo je koji bio tako zaslužen kao ovaj iz sezone 2023./24. Jer, kad vam se u jednu sezonu uguraju čak tri europska ispadanja, odlazak vodstva kluba nakon više od 20 godina i dolazak novoga, mač Uefine suspenzije nad glavom zbog tragičnog pohoda navijača u Ateni, prodaja trojice nositelja igre i toliko drugih događaja pored kojih je promjena trenera još i "običan dan u uredu", a vi svejedno osvojite naslov, onda se tu može samo skinuti kapu, stisnuti ruku i – čestitati. Ako je nekad i bilo repova zbog utjecaja na vodstvo HNS-a i sudačku organizaciju koji su se u stroju tresli pred Mamićem kao generali pred Staljinom, na što se sada drugi mogu žaliti? Dinamovo proljeće otpuhalo je konkurente koji su igrali kao likovi iz komedije "Kako je propao rock and roll", ako se sjećate čuvene replike: "Tko vidi lice nindže i priča o tome, umrijet će u najstrašnijim mukama!". I Hajduk i Rijeka, čim su se našli licem u lice s Dinamom, suočeni s Petkovićevim filigranskim rješenjima, Mišićevim rampama i Théophileovom "mišolovkom", padali su nokautirani i više se nisu vratili.
Sjeća li se netko kako su počeli ratovi s Mamićem? Pa upravo oko transfera mladih igrača. Kad je istog ljeta prodao Eduarda (24) i Ćorluku (21), bilo je jasno da ga novčanice s likom engleske kraljice zanimaju za nijansu više od rezultata
Otvori KEKS Pay
